- 1 -              Poslovni broj: Usž-1846/2024-2

Poslovni broj: Usž-1846/2024-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. – i. n. d. d., Z., kojeg zastupa opunomoćenica L. L. A., odvjetnica u O. društvu S. & partneri d. o. o., R., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, S., radi obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-13/2023-9 od 25. siječnja 2024., na sjednici održanoj 29. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-13/2023-9 od 25. siječnja 2024.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-471-01/22-11/69, URBROJ: 513-02-8008/2-22-1 od 5. prosinca 2022., a odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi navodi da su razlozi obrazloženja presude uglavnom razlozi koji su navedeni u provedenom upravnom postupku te da bi ovaj predmet trebalo sagledati puno šire i razmotriti navode tužitelja. Tvrdi da do zaključenja ugovora o koncesiji nije došlo isključivo zbog birokracije, a da je još 14. rujna 2020. uputio dopis Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i obavijestio ih o nastalim problemima i radu benzinskih postaja bez odgovarajuće dokumentacije do čega je došlo jer nadležna tijela ne objavljuju natječaje za koncesije. Navodi da je imao namjeru zatvoriti predmetnu benzinsku postaju što nije učinio i da je pod pritiskom nadležnog Ministarstva i lokalne zajednice predmetna benzinska postaja nastavila s radom, a riječ je o jedinoj postaji na otoku koja opskrbljuje lokalno stanovništvo. Dodaje i da nisu osnovani, a ni razumljivi razlozi zbog kojih bi se tijekom turističke sezone prekinula isporuka goriva brodicama, ribarima, kao i turistima u turističkoj destinaciji, a dodaje i da za nedostatak dokumentacije nije odgovoran.

4.              Tužitelj navodi i da upravo zbog nastavka rada predmetne benzinske postaje, radnici tužitelja nisu dobili otkaz, turisti su mogli nabaviti gorivo, brodicama je omogućen rad tijekom sezone, a lokalno stanovništvo je moglo bez zapreka nastaviti sa svojim životom na otoku koje okolnosti smatra odlučnim, iako ih tuženik ni sud nisu uvažili niti razmatrali. Ponavlja da nije imao namjeru raditi nezakonito odnosno bez koncesije, ali da nije njegova krivnja što natječaj i odluka o koncesiji nisu raspisani i doneseni, stoga smatra da je donošenje pobijanog rješenja kao i pobijane presude nezakonito, a svakako krajnje nepravedno u danim okolnostima, posebice u dijelu obračunate imovinske koristi.

5.              Tužitelj predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, riješiti o predmetnu stvar, usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu troška tužitelju uvećan za trošak žalbenog postupka u iznosu 17.671,88 eura.

6.              Tuženik u odgovoru na žabu navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani, a pobijana presuda pravilna i zakonita. Daje osvrt na sve žalbene navode pojedinačno te ističe da su istovjetni razlozima koje je tužitelj već naveo u tužbi, ocjenjujući da nisu osnovani, a ni odlučni za ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava. Tuženik u bitnom ostaje u cijelosti kod svih razloga navedenih u osporavanom rješenju i stajališta iz odgovora na tužbu te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

7.              Žalba je neosnovana.

8.              Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

9.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, a navodima žalitelja nisu dovedene u sumnju činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

10.              Naime, u postupku je utvrđeno da je Nadležni carinski ured obavio nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju kod tužitelja za benzinsku postaju u mjestu R., predio obala u R., otok Š. za razdoblje od 12. srpnja 2019. do 31. kolovoza 2022. o kojem nadzoru je sastavljen zapisnik KLASA: 471-01/22-11/184, URBROJ: 513-02-8008/2-22-4 od 7. studenoga 2022. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u nadziranom razdoblju gospodarski koristio pomorsko dobro bez dodijeljene koncesije pa da je postupao protivno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ 69/17. i 107/20.). Na temelju provedenog nadzora, rješenjem tuženika je primjenom članka 89. Zakona o koncesijama za nadzirano razdoblje utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju na pomorskom dobru, time da tužitelj ni ne osporava da je pomorsko dobro koristio bez odobrene koncesije i zaključenog ugovora o koncesiji. Protiv tog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor osporavajući zakonitost istog.

11.              Prvostupanjski sud je, po razmatranju svih bitnih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno zaključio da je primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11. i 56/16. – dalje: ZPDML) te Zakona o koncesijama, kao i Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine", 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12. i 10/17.) postojala zakonska osnova za utvrđenje tužitelju obveza s osnove korištenja pomorskog dobra bez koncesije.

12.              Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća osnovanim utvrđenja prvostupanjskog suda u vezi načina utvrđivanja predmetne koncesijske naknade, odnosno imovinske koristi ostvarene nezakonitim korištenjem pomorskog dobra, jer tužitelj u žalbi ni ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tijekom upravnog spora, kao ni pravilnost primjene primijenjenih odredbi mjerodavnih propisa.

13.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

14.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).

15.              Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (t. II. izreke presude).

 

U Zagrebu 29. svibnja 2024.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                               Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur.,v.r.