1                                 Broj: Ppž-4434/2024

 

                             

 

 

 

                                                                            Broj: Ppž-4434/2024

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. Š., kojeg brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lj.-V. & P. d.o.o., s sjedištem u S., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenog D. Š. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-260/2024-6 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

          I. Odbija se žalba okrivljenog D. Š. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni D. Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-260/2024-6 od 7. veljače 2024., proglašen je krivim okrivljeni D. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 8 dana. U kaznu je okrivljeniku na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode te mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju 7 dana. Osim toga, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 50,00 eura.

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ali ne navodi na koji način. Zatim, ističe kako okrivljeniku nije omogućeno sudjelovanje u postupku budući se je nalazio u istražnom zatvoru. Također, navodi kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ali ne navodi konkretne razloge u čemu su nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja. Smatra da se je svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom te da sud nije u obzir uzeo kako se radi o izoliranom slučaju i da nije postupao s namjerom. Osim toga, smatra kako su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od kazne.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6. U odnosu na žalbene tvrdnje okrivljenika kako mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, a čime se poziva na povredu iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, ističe se kako je iz spisa razvidno da je okrivljenik svoju obranu iznosio na ročištu održanom 9. siječnja 2024. i da iz zapisnika o predmetnom ročištu proizlazi kako je iduće ročište zakazano za 7. veljače 2024. u 09,10 sati, a sve radi saslušanja svjedoka M. P. i J.  Š. Također iz predmetnog zapisnika proizlazi kako je okrivljenik poučen da je odmah dužan priopćiti svaku promjenu adrese. Navedeni zapisnik je uredno potpisan od strane okrivljenika. Stoga, nisu osnovani navodi okrivljenika kako nije bio pozvan na ročište na kojem su saslušavane svjedokinje jer drugačije proizlazi iz zapisnika od 9. siječnja 2024. i pri tome je nebitno što se je okrivljenik 7. veljače 2024. nalazio u istražnom zatvoru, za što je priložen dokaz od strane okrivljenika, jer je isti imao pravo od uprave zatvora u kojem je bio smješten zatražiti da mu se osigura nazočnost na istome, budući je, kako je to prethodno navedeno, bio upoznat o održavanju ročišta 7. veljače 2024. Ističe se kako prvostupanjski sud nije dužan provjeravati da li se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru, a kako se to tvrdi žalbom, već je okrivljenik taj koji je dužan sud obavijestiti o promjeni adrese.

 

7. Također, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

7. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao vjerodostojne iskaze svjedokinja M. P. i J.  Š., obzirom da su iste iskazivale uvjerljivo, objektivno, vrlo detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, njihovi iskazi su u bitnim detaljima podudarni te su iskazivale o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje djela prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim.

 

7. 2. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj.

 

8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I ovaj sud smatra da je, cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te koje se ističu u žalbi, isključena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Naime, ponašanjem opisanim u činjeničnom opisu okrivljenik je pokazao veliku drskost i upornost u činjenju prekršaja, budući se je odmah nakon što mu je od strane policijskih službenika izrečena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s M. P. vratio na mjesto počinjenja te ponovno na istu vikao. Dapače, iz pismena dostavljenih uz žalbu proizlazi kako je okrivljeniku određen istražni zatvor jer postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo na štetu M. P. i to samo nekoliko dana nakon što je počinio prekršaj za koji je proglašen krivim u ovom postupku.

 

8. 1.              Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visinu izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.

 

9. U odnosu na navod okrivljenika da se žalba podredno smatra prijedlogom za obnovu postupka ističe se kako obnova postupka predstavlja izvanredni pravni lijek sukladno Prekršajnom zakonu koji se može podnijeti samo protiv pravomoćnih sudskih odluka

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

11. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.