Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                                          Poslovni broj: UsI-5661/2023-4

 

 

                                                                                  Poslovni broj: UsI-5661/2023-4

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6                                              

                                                                                   

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. B. iz S. S., OIB: , protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., OIB: , radi privremenog premještaja, 28. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/23-01/561, URBROJ: 566-01/1-23-2 od 31. listopada 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/23-01/561, URBROJ: 566-01/1-23-2 od 31. listopada 2023. povodom žalbe tužitelja poništeno je prvostupanjsko rješenje ministarstva, KLASA: UP/I-112-02/17-01/196, URBROJ: 513-02-1820/4-17-2 od 1. rujna 2017., kojim je tužitelj, diplomirani inženjer elektrotehnike, privremeno premješten s 1. rujna 2017. na radno mjesto voditelja službe u carinskom uredu ministarstva, Carinsku upravu, Područni carinski ured Z., Carinski ured Z. II, Službu za robno granične procedure Ž. (redni broj 89. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Z.), a najduže do godinu dana, te se nadalje određuje koeficijent složenosti poslova i elementi za obračun plaće, te se plaća prema rješenju isplaćuje od 1. rujna 2017.

2.              Tužitelj u tužbi ističe da se u zadnjem odlomku spominju neke druge upravne stvari koje nemaju nikakve logične niti pravne veze s njegovim privremenim premještajem od 1. rujna 2017., rješavanje o njegovoj žalbi trajalo je preko šest godina, zbog čega je bio spriječen u karijernom napredovanju, te je radno mjesto bilo smješteno bitno dalje od prethodnog, zbog čega je svaki dan nepotrebno gubio dva sata vremena više.

3.              Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te ističe da tužitelj nema pravni interes pobijati rješenje tuženika kojim je žalba tužitelja usvojena i poništeno prvostupanjsko rješenje, a tuženik je žalbu tužitelja zaprimio tek u listopadu 2023. zbog greške prvostupanjskog tijela i odmah je o istoj riješeno.

5.              Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6.               Tužitelj je odgovor tuženika zaprimio 21. prosinca 2023. i na isti se do donošenja ove presude nije očitovao.

7.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.               Sud je riješio spor, bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), jer stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave.

9.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

10.               Prema podacima spisa predmeta, tužitelj je u žalbi tražio da se poništi prvostupanjsko rješenje o privremenom premještaju od 1. rujna 2017., a što je tuženik osporavanim rješenjem od 31. listopada 2023. i učinio, pozivom na ovlaštenje iz članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), s obrazloženjem da u prvostupanjskom rješenju nisu dani razlozi za privremeni premještaj u smislu potreba službe, već su samo citirane zakonske odredbe koje se odnose na povoljniju plaću vezanu uz privremeni premještaj, a čime je postupljeno protivno članku 5. stavku 2., članku 96. stavku 1. i članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku, te članku 75. stavku 3. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, broj: 68/13, 30/14 i 115/16), a koje odredbe su citirane u rješenju tuženika.

11.               Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.               Naime, tuženik je, rješavajući o žalbi tužitelja, postupio sukladno svojim ovlastima iz članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, te dao razloge za donošenje svog rješenja, koje u cijelosti kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud.

13.              Tužitelju se napominje da ukoliko smatra da je u zadnjem odlomku osporavanog rješenja došlo do očite greške, a što tužitelj u svojoj tužbi nije naveo, može u svako doba tražiti od tuženika da ispravi grešku sukladno članku 104. Zakona o općem upravnom postupku-              

14.              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu