- 1 -              Rev-1090/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1090/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. iz Z., (OIB: 69693144506), kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., protiv tuženika B. J., glavnog urednika tjednika N. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica I. S. G., odvjetnica iz Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1505/2022-2 od 12. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2956/2018-20 od 25. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika, kao glavnog urednika tiskovine N., da „u prvom, a najkasnije u drugom izdanju tiskovine N. u skladu s rokovima i na način određen Zakonom o medijima“ na temelju presude objavi „ispravak informacije objavljene dana ... u tjedniku "N." na stranicama od 42. do 45. pod naslovom cit.: "Nove fotografije dokazuju masakr cijelih područja M. i laži H. š.", a koji ispravak informacije glasi:

 

H. š. d.o.o. gospodare cijelim područjem šuma i šumskog zemljišta RH, podijeljenim na gospodarske jedinice, na temelju Planova gospodarenja. Temeljem toga, isto vrijedi za sve četiri gospodarske jedinice (u daljnjem tekstu GJ) na području M.

 

Stoga u odnosu na opremu i fotografije članka objavljene dana ... u tjedniku "N." na stranicama od 42. do 45. pod naslovom cit.: "Nove fotografije dokazuju masakr cijelih područja M. i laži H. š." dajemo sljedeće očitovanje radi ispravka objavljene informacije:

 

1) Na str. 42/43 Naslovna fotografija uz popratni tekst: "Fotografije s lica mjesta pokazuju da na velikom dijelu površina koje su na M. ogoljene nema pomlatka, već je riječ o čistom samoniklom raslinju."

 

Obrazloženje:

 

Riječ je o GJ S. - M. š., Odsjek 16c/16g, šumski predjel L. - Z. 11.11.2013. navedeni predjel, obrastao samostojinom (šumom) hrasta kitnjaka, pogođen je olujom T. koja je rezultirala vjetrolomom i izvalama stabala. Odmah nakon prolaska oluje T. započeli su radovi na sanaciji navedene površine (uklanjanje srušenih stabala, odvoženje granjevine, čišćenje itd.). Iste sastojine pogođene su vjetrolomom i 2014. te 2015. godine, a razlog tome je da su preostala stabla ostala bez zaštite okolnog kompleksa šuma te su bila podložnija vjetrolomu i izvalama. Površina je bila već prirodno pomlađena sjemenom stabala i pomladak se dobro primio. Samoniklo bilje, dakle, u ovom slučaju nije nikakav korov, već prirodni pomladak hrasta kitnjaka.

 

2) Str. 44 fotografije popraćene tekstom: "Na M. se često može vidjeti površina koja je posječena, a fotografija desno prikazuje područje u neposrednoj blizini Planinarskog doma R."

 

Obrazloženje:

 

Riječ je o odsjeku 10a u GJ M. g. u kojem je prema Planu gospodarenja izvršen dovršni sijek kao sastavni dio prirodne obnove šume. Naime, prema Zakonu o šumama i Pravilniku o uređivanju šuma, dovršni sijek ne smije se izvršiti prije nego 75% površine bude naplođeno sjemenom sa stabala stare sastojine. Na ovoj površini prirodna obnova izvršena je u potpunosti što smo na terenu i dokazali novinarima N. i članovima udruge V.

 

3) Str. 45 fotografija gore lijevo, popraćena tekstom: "Iznad velike površine kod B. koja je u potpunosti posječena, nalazi se još jedno područje koje je neplanski ogoljeno, a vidi se iz Z.."

 

Obrazloženje:

 

Riječ je o GJ S. - M. š., a zaokruženo je područje odsjeka 15a, sastojina bukve iz sjemena starosti preko 100 godina koja je također pogođena vjetroizvalama tijekom oluje T. 2013., kao i 2014. i 2015. godine. Na tom području dio površine također je bio prirodno pomlađen sjemenom bukve sa starih stabala, a u narednom razdoblju biti će uneseno još 16000 sadnica bukve (popunjavanje) sukladno Planu gospodarenja navedenom gospodarskom jedinicom.

 

4) Str. 45 fotografija dolje lijevo, popraćena tekstom: "U neposrednoj blizini naselja G., blizu tunela, vide se posječene površine".

 

Obrazloženje:

 

Riječ je o 1. odjelu, šumski predio B., koji je obrastao sastojinom bukve starosti preko 100 godina. Uslijed vjetroizvala prouzročenih olujama tijekom 2013. pa sve do 2015. godine stara i izvaljena stabla bukve izvezena su iz šume, ali je površina u potpunosti pomlađena prirodnim pomlatkom bukve. Nakon provedenih radova sanacije svake se godine na ovoj površini izvode radovi njege i čišćenja mladih sastojina (uzgojni radovi).

 

5) Str. 45 fotografija dolje desno popraćena tekstom: "Ostaci drveća koje se vozilo iznad B.".

 

Obrazloženje:

 

Riječ je o šumskom putu koji vodi prema ostacima sanatorija B. na kojem je uhrpljena granjevina i stabla koja su uklonjena s trase buduće žičare i pripremljena za iveranje. Navedena sječa obavljena je sukladno Rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, radi izgradnje žičare S.

 

Navedenom objavom te opremom i komentarom je povrijeđeno pravo dostojanstva, ugleda i časti H. š. d.o.o. Citirani članak i fotografije su objavljene bez prethodne provjere činjenica, a da su ove činjenice neistinite su se nakon objave spornog članka neposredno uvjerili Vaša novinarka T. B. zajedno s predstavnicima udruga V. i Z. o. kada u obišli sve navedene lokacije zajedno s predstavnikom H. š. d.o.o. i nezavisnim stručnjakom sa Šumarskog fakulteta.

 

Nalaže se tuženiku B. J., OIB:… iz Z., …., nadoknaditi tužitelju H. š. d.o.o., Z., …, OIB:…, troškove ovog parničnog postupka kao i postupka povodom stavljenog zahtjeva za ispravak netočne informacije zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do plaćanja, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.",

 

dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 6.642,50 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 4. ZPP-a zbog (kako drži) u postupku počinjene bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače tako da se njegov zahtjev prihvati, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se ona odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a st. 1. alineja 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu “iznimno” podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:...- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije."

 

Obzirom da je ovdje riječ upravo o takvome sporu, podnesena revizija tužitelja je dopuštena kao izravna (dakle: i bez prethodnog i posebnog dopuštenja revizijskog suda).

 

6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“

 

7. Suprotno tvrdnjama revidenta da je osporena presuda „utemeljena na zaključcima suda koji su proturiječni sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku“, da je „nejasno kojim je kriterijima prvostupanjski sud utvrdio (...), a drugostupanjski sud nije našao potrebnim dati obrazloženje na žalbene navode“, da drugostupanjski sud „uopće nije uzeo u obzir razloge zbog kojih je tuženik odbio objaviti ispravak netočne informacije“, „da razlozi presude navedeni u obrazloženju nisu utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka već su u potpunoj proturiječnosti s istima“,

 

pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, a kako je njome drugostupanjski sud nakon ocijene svakog za odluku o predmetu spora odlučnog dokaza - kao i svih dokaza zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, odgovorio na sve tužiteljeve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (ona je jasna i određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega), tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju opisno revident ukazuje.

 

8. Ostalim navodima, kojima kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi ZPP-a dovodi u pitanje utvrđenja i pravna shvaćanja drugostupanjskog suda o stvarnom sadržaju prijepornih informacija iz objavljenog članka, o njihovoj vrijednosti ili istinitosti - i o tome da li je bilo razloga koji bi opravdavali što su objavljene u prijepornom sadržaju (sadrži li taj članak informacije koje su podobne povrijediti neko njegovo pravo ili interes), revident u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu utvrđenom (u biti: prihvaćenom iz prvostupanjske presude) činjeničnom stanju i ističe prigovore provedenoj ocjeni dokaza te iznosi svoje stavove o toj ocijeni i shvaćanju predmeta spora - i time nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.

 

9. Konačno, valja ovdje imati na umu i da je pravo na ocjenu dokazne snage provedenih dokaza pridržano i za drugostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revident ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem drugostupanjskog suda nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda pravilno, nisu imali razloga odbiti tužbeni zahtjev - već (da) su morali prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (da sporni tekst sadrži informacije koje su netočne ili takve da tuženik nije imao osnove prihvatiti ih istinitim), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenta.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

11. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika kao glavnog urednika tjednika N. objaviti ispravak informacije iz članka objavljenog u tjedniku N., u broju od ... pod naslovom: “Nove fotografije dokazuju masakr cijelih područja M. i laži H. š.“, autorice članka T. B., a u kojemu su objavljene fotografije sa potpisima:

 

1. "Fotografije s lica mjesta pokazuju da na velikom dijelu površina koje su na M. ogoljene nema pomlatka, već je riječ o čistom samoniklom raslinju."

 

2. "Na M. se često može vidjeti površina koja je posječena, a fotografija desno prikazuje područje u neposrednoj blizini Planinarskog doma R.."

 

3. "Iznad velike površine kod B. koja je u potpunosti posječena, nalazi se još jedno područje koje je neplanski ogoljeno, a vidi se iz Z."

 

4. "U neposrednoj blizini naselja G., blizu tunela, vide se posječene površine".

 

5. "Ostaci drveća koje se vozilo iznad B.".

 

Tužitelj drži „da su navedene informacije netočne“ pa da se prije podnošenja tužbe od 7. studenoga 2018., dana 19. rujna 2018. obratio tuženiku sa zahtjevom za njihov ispravak - ali (da) je tuženik po tome zahtjevu odbio postupiti i o tome ga obavijestio dopisom od 30. listopada 2018.

 

12. Drugostupanjski sud je (prihvaćanjem pravilnim shvaćanje prvostupanjskog suda) zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio - i to uz osnovno i odlučno shvaćanje (polazeći od toga da je drugostupanjska presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, čini određeno pravno jedinstvo - pa i u dijelu u kojemu se temelji na činjenicama na kojima se temelji i prvostupanjska presuda):

 

„ (...) 10. Ovaj viši sud smatra kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

 

11. Sud prvog stupnja utvrdio je kako su tvrdnje iz potpisa predmetnih fotografija kako su velika područja na M. neplanski ogoljela ili posječena, da se posječene površine vide iz Z., da se s posječenih površina odvozilo ostatke drveća, da na ogoljelim ili posječenim površinama raste i samoniklo raslinje istinite i točne. Tuženik je tako dokazao ekskulpacijski razlog jer su informacije prema utvrđenju ovog suda u pretežitom dijelu utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, a poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Sud prvog stupnja jasno je obrazložio na koji je način utvrdio ove činjenice, a isto obrazloženje prihvaća i ovaj viši sud. To stoga što iste činjenice proizlaze i iz samih fotografija objavljenih uz predmetni članak (listovi 10-12 spisa), a autentičnost fotografija tužitelj nije doveo u pitanje. Autorica članka je poduzela sve mjere za provjeru točnosti informacija koje proizlaze iz potpisa ispod fotografija pa je tako i sama bila na licu mjesta. A tu su i drugi izvedeni dokazi koje sud prvog stupnja potanko ocjenjuje u obrazloženju osporene presude.

 

12. Žalbeni razlozi tužitelja u kojima on osporava utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani niti dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja.

 

13. Time što sud prvog stupnja nije izveo dokaz vještačenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti je činjenično stanje pogrešno ili nedostatno utvrđeno. Naime, po čl. 220. ZPP sud prvog stupnja odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa time što je odbio izvesti ovaj dokaz nije povrijedio pravila postupka. A pokraj toga što je izveo druge dokaze na okolnost istinitosti informacija, činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno (...).“

 

12.1. Time je drugostupanjski sud prihvatio i utvrđenja i shvaćanja iz prvostupanjske presude (...)

 

(...) 7. Na temelju informacija (pri čemu je informacija podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju - čl. 24. st. 2. ZM) koje javnosti moraju biti javno dostupne, jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli koja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, sve sukladno čl. 38 Ustava Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14). Isti članak propisuje i da novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji, a svakome kome je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo se jamči pravo na ispravak. S tim u vezi valja se pozvati na čl. 21. st. 4. ZM-a koji definira izuzetke zbog kojih glavni urednik, kao osoba odgovorna za sve objavljene informacije, nije dužan objaviti ispravak, a to su:

- ako se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba,

- ako u traženom ispravku nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji,

- ako bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima,

- ako zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zahtjeva, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne osobe,

- ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode,

- ako bi objavljivanje ispravaka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu,

- ako je ispravak napisan na jeziku koji nije istovjetan jeziku na kojem je objavljena osporavana informacija,

- ako je zahtjev za ispravak informacije podnesen nakon proteka roka iz članka 40. stavak 2. ovoga Zakona,

- ako se radi o znanstvenoj ili umjetničkoj kritici, izuzev ispravaka netočnih podataka ili uvredljivih navoda,

- ako je druga ovlaštena osoba na istu informaciju ranije podnijela ispravak istoga sadržaja,

- ako je zahtjev za objavu ispravka istoga sadržaja kao i zahtjev za ispravak povodom kojega se vodi spor pred sudom zbog odbijanja ili neodgovarajućeg načina objave ispravka.

 

Prema odredbi čl. 48. st. 1. i st. 2. ZM-a rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka. Tuženiku je kao razlog neobjavljivanja ispravka dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

 

8. Iz sadržaja članka pod naslovom :“Nove fotografije dokazuju masakr cijelih područja M. i laži H. š.“ proizlazi da se isti odnosi na ranije objavljeni članak N. iz broja … koji je tematizirao tvrdnje zelenih aktivista o višegodišnjem ogoljavanju šuma na zagrebačkoj M., a što je potaknulo braniteljsku udrugu V. i građanske aktiviste da organiziraju marš kojim će upozoriti na nezakonitu sječu šuma i masovni odvoz drvene građe s M.

 

9. S tim u svezi predsjednica udruge V., svjedokinja V. G. u svom iskazu pred sudom ističe da su DORH-u i USKOK-u slali informacije o konceptu pustošenja i gospodarenja hrvatskim šumama od H. š. Te su informacije u tri navrata dopunjavali te su u konačnici 2020. podnijeli kaznenu prijavu protiv J., M., D. i G. zbog manjka 330000 m3 drvne mase iz gospodarskih jedinica kojima gospodare H. š. i koje su na M., a vrijednost te količine drvne mase je oko 14.000.000,00 kn bez PDV-a. Sve su prijavili i komisiji EU sa svim izvješćima i dokumentima koje su predali i DORH-u i USKOK-u, a radi se oko 3000 dokumenata. Navedeno potvrđuje i sadržaj dostavljenih članaka objavljenih na internet stranicama … i …

 

Svjedoci I. D., upravitelj Šumarije Z. i D. M., voditelj Uprave šuma, Podružnica Z., u svojim iskazima u bitnome tvrde da sve poslove vezane uz čišćenje šume, odvoženje porušenih stabala, popunjavanje šume koje ne obuhvaća samo uzgojne radove, dakle popunjavanje šume sadnicama već i puštanje onog samoniklog raslinja koje nije posebno vrijedno (npr. kupine, topole), ali je potrebno kako bi se zaštitile sadnice kojima je potrebno dugo vremena da narastu (npr. hrast, bukva) obavljaju sukladno Planu gospodarenja koji se donosi na razdoblje od 10 godina. Uslijed olujnog vjetra koji je 2013. poharao velike dijelove šume, bilo je potrebno sanirati pogođena područja, a što su i učinili na naprijed opisani način, pri čemu svjedok D. ističe i da su neka području prirodno pomlađena pa je njihov posao u tom slučaju samo njega koju svjedok slikovito opisuje kao plijevljenje vrta gdje treba :“počupati korov da bi paradajz mogao rasti“.

 

Sve navedeno u svom iskazu potvrđuje i predsjednik Uprave tužitelja K. J. koji tvrdi i da je prije objave spornog članka, a nakon što su ga iz N. kontaktirali i poslali mu pitanja na koja su odgovori objavljeni u broju od ..., uputio svoju glasnogovornicu da pozove novinare N. u stručni obilazak M. što nisu prihvatili već su odlučili sami obići i fotografirati dijelove M., a poziv na stručno vođenje su prihvatili tek nakon objave predmetnog članka koji ocjenjuje nestručnim i neprofesionalnim.

 

10. Iz iskaza novinarke tjednika N., svjedokinje T. B. koja pojašnjava da je povod ovome članku bio članak objavljen u broju N. tjedan dana prije čije su navode H. š. demantirale, proizlazi da je upravo zato s članovima udruge obišla lokacije o kojima je pisala. Navodi i da je informacije o temi koju je obradila dobila od imenovanog izvora gđe. V. G. i članova udruge V., a imala je i insajdera iz H. š. Povod je bio marš za M., organiziran od strane udruge V. zbog brojnih nečasnih radnji na koje su upozoravali kao što su sječa šume na M., nedovoljno pošumljavanje i slično. Sa gđom G. i još pet, šest aktivista je obišla područja koja navodi u članku. Fotografije je izradio fotograf N., a neke su i od članova udruge V. Sve okolnosti koje je utvrdila je poslala H. š. da na njih dobije odgovor i očitovanja. Što je dobila to je i objavila. Nakon objave članka je obišla nekoliko područja i s predstavnicima H. š., ljudima iz Parka prirode M.-S. Naveli su da je oluja T. to ogolila te su pokazali i objasnili kako ide s pošumljavanjem. Izvor iz H. š. kojeg ne može imenovati joj je prije objave članka pokazao i potvrdio da je na određenim lokacijama samoniklo bilje, a ne pošumljavanje.

 

11. U izradi spornog članka je urednički sudjelovala i svjedokinja O. G. H., zamjenica glavnog urednika i to na način da je, kao dobra poznavateljica i ljubiteljica M., zajedno sa fotografom obišla lokacije koje se spominju u predmetnom članku. Također ističe da su se sa temom M. i H. š. bavili i u tjedniku koji je prethodio, u broju ... To stoga što je u to vrijeme bio donesen novi Zakon o upravljanju šumama. Aktivističke udruge koje se bave zaštitom okoliša upozoravale su na manjkavosti Zakona i na netransparentan način sječe šume i šumskih puteva od strane H. š. radi stvaranja građevinskih parcela i izvlačenja šumske građe. Prije objave tog članka koji je nosio naslov „Zbog mahnite sječe šume na M. Vlada će platiti milijune eura kazne“ su kontaktirali i H. š. i Ministarstvo zaštite okoliša i aktivističke udruge koje su najavile daljnje akcije te su stoga objavili i ovaj sporni članak u kojem su prikazali kako izgledaju isječena i ogoljena područja. I u ovom je članku iznijet stav H. š. i to posebno na stranici 3 gdje je isti istaknut u kvadratu po srediti teksta, povećanim fontom, a očitovali su se i u samom članku. Objavljene fotografije su ilustrativnog karaktera. Nisu šumarski mjesečnik da bi trebali objavljivati detalje svake fotografije kako to tužitelj traži u zahtjevu za ispravak. Zahtjev za ispravak je bio sporan jer je tužitelj tražio da se objavi u cijelosti kako je sastavljen, a u istome su vrijeđali novinarku da su članak i fotografije objavljeni bez prethodne provjere činjenica i da su objavljene činjenice neistinite. Od H. š., a vezano za sve lokacije na kojima je bila i koje se navode u tekstu, nije zatražila obavijest je li posađen pomladak, odnosno nije provjeravala navedeno za svako pojedinačnu lokaciju koja se spominje u članku. Smatra da to nije bilo potrebno jer nisu niti tvrdili da baš na toj lokaciji, odnosno lokacijama koje su pobrojane u tužbi nije posađen pomladak, već su konstatirali da je riječ i o mladicama i o samoniklom bilju. Aktivisti, ali i neki insajderi iz H. š. su ih upozoravali da su u H. š. nakon oluje T. izvlačili porušena stabla, ali i čistili teren koji onda nisu pošumljavali već je sve bilo prepušteno prirodi. U članku je navedeno da je za razvoj mladice potrebno barem 10 godina, no H. š. niti na jednom dijelu nisu stavile tablu s obavijesti da su na tom dijelu zasađene mladice i da je potrebno paziti na taj dio. Sa članovima udruge V. i predstavnicima H. š. su obišli lokacije o kojima su pisali nakon objave članka. Nakon toga su članovi udruge V. podnijeli kaznenu prijavu protiv H. š.

 

12. Tuženik u svom iskazu tvrdi da su prilikom obrade teme objavljene u spornom članku poduzeli sve što cehovska pravila podrazumijevaju. Primili su inicijalne informacije, provjerili ih s ljudima koji su ih dojavili, kontaktirali suprotnu stranu, njegova zamjenica je i neposredno obišla teren koji se navodi u članku. Prije objave članka su kontaktirali tužitelja o informacijama koje namjeravaju objaviti, sve su provjerili i to fotografirali. Vezano uz fotografiju u spornom članku (list 12 spisa) i potpis pod fotografijom u kojoj stoji da se vidi područje koje je neplanski ogoljeno, odgovara da potpis pod fotografijom proizlazi iz onoga što su objavili u spornom članku i prikazano je na fotografiji, a ne isključuje da proizlazi iz dojma novinarke koja je članak sastavila. Za objavu članka je postojao javni interes jer je S. jedno od najvećih brdovitih područja u RH pa kad se počnu dešavati neke dramatične, golim okom vidljive promjene, normalno je da novinari reagiraju. Osim toga, na sve su ih upozorile i nevladine udruge i to im je bio okidač da se počnu baviti tom temom.

 

13. Informacije u predmetnom članku N. čiji ispravak tužitelj zahtijeva i u petitu tužbe jasno navodi, odnose se na obrazloženja šest objavljenih fotografija ispod kojih se nalaze ukupno četiri rečenice koje ih opisuju. Prema sadržaju tužbe, kao i iskaza predsjednika uprave tužitelja, jasno proizlazi da je tužitelju sporan sadržaj čitavog članka, a ne samo informacija uz fotografije na stranicama 42, 43, 44 i 45 broja … u odnosu na koje je pokrenut ovaj parnični postupak radi objave ispravka netočnih informacija. Prema rezultatima provedenih dokaza, posebno usporedbom iskaza svjedoka D. i M. i spornih obrazloženja danih uz navedene fotografije kod kojih svjedokinja T. B. u cijelosti ostaje navodeći da je opisala ono što je vidjela, a što joj je pokazano i objašnjeno od strane trećih osoba, sud zaključuje da su tvrdnje da su velika područja na M. neplanski ogoljela ili posječena, da se posječene površine vide iz Z., da se sa posječenih površina odvozilo ostatke drveća, da na ogoljelim ili posječenim površinama raste i samoniklo raslinje istinite i u svojoj osnovi točne. Tuženik je tako dokazao ekskulpacijski razlog jer su informacije prema utvrđenju ovog suda u pretežitom dijelu utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, obzirom da je novinarka T. B. obišla i pregledala opisana područja, a fotograf N. ih fotografirao čime je omogućeno i čitateljima da procijene odgovaraju li dana obrazloženja prikazanim fotografijama. Također je prema pravilima novinarske struke objavila i očitovanje tužitelja te u posebnom kvadratu istaknula dio očitovanja u kojem H. š. potvrđuju da je riječ o redovitom održavanju i da se ne može očekivati da će posječena šuma odmah biti vidljiva i gusta, već su potrebna desetljeća da bi od mladice postalo stablo, a na što zz tužitelja J. i svjedoci M. i D. u bitnome ukazuju i tijekom ovog postupka. Pojašnjenja uz fotografije ne ulaze u razloge opisanog zatečenog stanja koje svjedoci tužitelja opravdavaju olujnim nevremenom iz 2013. te radom prema donesenom Planu gospodarenja, koje navode problematizira članak, kao i svjedokinja V. G. u svom iskazu, ali ne i tekst ispod fotografija. Osim toga, čitanjem sadržaja spornih objava jasno je da je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacija u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži te izričito ne osporavaju njihovu točnost već nude objašnjenje zatečenog stanja. Smisao i svrha sudske zaštite u postupcima ispravka informacije ograničena je na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka koji se mora objaviti bez skraćivanja, izostavljanja ili prepravljanja jer pri ispravku vrijedi načelo "sve ili ništa". Kako je tuženik dokazao točnost činjenica iz objavljene informacije, zahtjev za ispravak je nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi to glavni urednik nije dužan objaviti zatraženi ispravak. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen primjenom odredbe čl. 48. st. 3 ZM-a koja propisuje da će sud u sporovima radi objave ispravka odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka (...)“.

 

13. Gledano u svijetlu navedenog pod točkama 12., pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno, a kako nižestupanjske presude sadrže razumne i dostatne razloge koji to shvaćanje opravdavaju i ne ukazuju na arbitrarnost postupanja i odlučivanja, revizijski sud ne nalazi potrebnim razloge toga shvaćanja još i dodatno obrazlagati.

 

14. Revizijski sud stoga tek primjećuje:

 

14.1. Tužitelj bi uspio sa svojim zahtjevom da je istinitim utvrđeno ono što tvrdi: da je informacija na koju se poziva, ona - koja je neosporna u svome sadržaju i svim okolnostima u kojima je dana, za koju drži, u suštini, da je „proizvoljna“ i da vrijeđa njegova prava i interese, pa i pravo na dostojanstvo, ugled i čast - neistinita ili takva da tuženik nije imao logičnih, dostatnih razloga povjerovati u njezinu istinitost - i to toliko da (zbog svoje ozbiljnosti) zaslužuje da se objavi njezin ispravak.

 

Međutim, to u postupku ne samo da nije utvrđeno, već je utvrđeno suprotno:

 

- da utužena informacija nije neistinita i sadrži samo sažet i objektiviziran prikaz onog u što je tuženik sa autorima članka imao opravdanih razloga povjerovati, prikaz koji u ničemu, razumno ili logično gledano, pa ni po svome tonu - kako jedino i treba gledati, ne bi trebao povrijediti tužiteljeva prava ili interese,

 

- da drugačije tumačenje iste informacije predstavlja samo (kako to u bitnome primjećuje i drugostupanjski sud) tužiteljevu interpretaciju stvarnog - u izražavanju svoga osobnog i subjektivnog shvaćanja ove, a ta okolnost ne može, ma koliko bilo točno sve ono što tužitelj navodi u obrazlaganju te informacije - činjeničnog značaja (u davanju razloga što su velika područja na M. ogoljena ili posječena, što se posječene površine vide iz Z., što su se sa posječenih površina odvozili ostaci drveća, pa i što na ogoljelim ili posječenim površinama raste i samoniklo raslinje), dovoditi u pitanje njezinu istinitost niti tužitelju davati osnovu sa uspjehom zahtjevati da se ona svejedno ispravi: tužiteljevo obrazlaganje te informacije ima značaj samo njegova opravdanja što je takva (istinita) - a ne i značaj razloga za njen ispravak,

 

Tužitelj, pritom, povoljniju poziciju ne može ostvariti niti upiranjem na izričaje koji su u prijepornom članku korišteni, kao „masakr“ ili „laži“: ti izričaji (ma koliko i oni bili „snažni“ i moguće i pretjerani) pripadaju vrijednosnom sudu autora teksta, kritičkom tretiranju autora onog što je saznao i vidio, onog u što je imao razloga povjerovati - u razumnom sagledavanju svih okolnosti slučaja (sve u vjerovanju, sa neosporenim pravom na slobodu razmišljanja i izražavanja - u dobroj  vjeri, da su velika područja na M. /ipak/ ogoljena ili posječena, da se posječene površine vide iz Z., da se sa posječenih površina odvozilo ostatke drveća, da na ogoljenim i posječenim površinama raste i samoniklo raslinje...), pa se u tim okolnostima tim izričajima (kao vrijednosnim sudovima stvorenim prema ipak postojećem činjeničnom stanju, te objavljenim sa htijenjem da to bude samo u javnom interesu) ne može dati vrijednost informacije koja bi pored svih postupaka tuženika trebala vrijeđati neko njegovo pravo.

 

Oni (ti izričaji) u svojoj suštini predstavljaju samo rječnikom autora oblikovanu realnost kakvu je on vidio - i želio prikazati javnosti.

 

14.2. Osporena presuda je, u iznijetom smislu, donesena uz pravilnu primjenu odredaba Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM-a), a opravdano uvažavajući:

 

- da je odredbom članka 40. stavak 1. ZM-a propisano da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika, kako je to propisano odredbom članka 46. stavak 1. ZM-a,

 

- da (nadalje) iz odredbe članka 48. stavak 1. ZM-a proizlazi da je u sudskom postupku, u ovakvome slučaju, rasprava ograničena isključivo na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku pripada pravo dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije kao razlog neobjavljivanja ispravka, time da sud ima odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka (stavak 3. istog članka),

 

- da je odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a određeno da „...ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi...“,

 

tako da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14.3. Valja pritom respektirati i da je ovdje riječ o stvari od javnog interesa, takvoj - da je medij upravo zbog toga interesa imao pravo ali i (što ne treba zanemariti) obvezu - izražavajući i smisao svoga postojanja, o njoj iznositi i svoje ideje i informacije - i da je to ovdje i ostvareno, sve (ovdje bitno) u granicama prihvatljive, razumne, konstruktivne pa i jače kritike - koju bi i tužitelj morao tolerirati.

 

Suprotno postupanje predstavljalo bi ograničenje slobode kazivanja, informiranja, tiska (slobode mišljenja i izražavanja, što uključuje slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti), pogotovo slobode izražavanja vrijednosnih sudova u javnom interesu - dokazivanje istinitosti kojih uostalom niti ne treba stavljati na teret tuženika: to bi bilo u protivnosti i sa legitimnim ciljem postojanja medija, da djeluju u javnom interesu, da polemiziraju sa temama od javnog interesa - i da javnosti podastru svoja saznanja i shvaćanja, i to bez da prijeđu granice prihvatljive kritike.

 

Valja kod toga cijeniti i da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak, pa se ograničenja te slobode moraju restriktivno ili strogo tumačiti - te, ako se i donesu, potrebu za njima (na okolnost je li razmjerno legitimnom cilju) uvjerljivo (prethodno) utvrditi.

 

Osporenom presudom, kojom je, prema prethodno navedenom, ostvaren takav pristup, u ničemu nije (u provođenju testa razmjernosti) povrijeđena pravična ravnoteža između prava tužitelja na zaštitu svoga dostojanstva, časti ili ugleda - i prava tuženika koje zaslužuje jednaku zaštitu, na slobodu izražavanja svoje kritičke misli u dobroj vjeri, k tome o pitanju od javnog interesa - sa činjenicama u svezi sa kojima je do tih misli došao.

 

15. Slijedom toga, kako je osporena presuda temeljena suštinski na takvome shvaćanju - tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je ovu valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a) - i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

16. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 28. svibnja 2024.