Poslovni broj: Ovr-209/2023-2

 

 

                                                                                  Poslovni broj: Gž Ovr-209/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

            Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja u prijedlogu za ovrhu označenih kao Suvlasnici stambene zgrade u S., koje zastupa upravitelj S.-U. d.o.o., OIB …, a njega punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv ovršenice L. S. (ranije Ž.), OIB …, S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovrv-1159/2022-9 od 10. veljače 2023., 13. svibnja 2024.

 

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovrv-1159/2022-9 od 10. veljače 2023.

 

 

                                                         Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu.

 

              2. Predmetno rješenje žalbom pobijaju ovrhovoditelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ). Predložili su pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti  sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              3. Žalba je neosnovana.

 

              4. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom upiru ovrhovoditelji, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih ga ne bi bilo moguće ispitati.

 

              4.1. Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj su odluci sadržani jasni i određeni razlozi zbog kojih je ovršni prijedlog, na temelju odredbe članka 109. stavak 4. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, odbačen.

 

              5. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbi članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Iz sadržaja spisa proizlazi da su ovrhovoditelji, naznačeni kao Suvlasnici stambene zgrade u S., 20. siječnja 2022. podnijeli nadležnom javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, radi namirenja tražbine s osnove neplaćene zajedničke pričuve.

 

              7. S obzirom na to da u prijedlogu za ovrhu nisu bila sadržana imena i prezimena ovrhovoditelja u smislu odredbe članka 39. stavak 1. OZ, a da ni prezime ovršenice nije bilo dobro označeno, pozvani su ovrhovoditelji zaključkom suda od 14. prosinca 2022. ispraviti, odnosno dopuniti prijedlog za ovrhu pravilnim označavanjem ovrhovoditelja  te točnom oznakom prezimena ovršenice.

 

              8. Postupajući po navedenom zaključku, ovrhovoditelji su prijedlog za ovrhu ispravili isključivo u odnosu na prezime ovršenice, dok su u preostalom dijelu prijedlog za ovrhu vratili bez ispravka, odnosno dopune.

 

              9. U odnosu na žalbeni navod da sustav E-ovrhe ne predviđa mogućnost navođenja pojedinih suvlasnika, kao ovrhovoditelja, valja reći da su ovrhovoditelji, kada su od strane suda pozvani na ispravak odnosno dopunu prijedloga za ovrhu, ispravljeni/dopunjeni prijedlog za ovrhu mogli sudu dostaviti putem sustava e-komunikacije, pa su potpuno bez utjecaja na pobijanu odluku žalbeni navodi o tome je li u aplikativnom sustavu elektronički obrazac prijedloga za ovrhu sadrži mogućnost navođenja više osoba na aktivnoj strani (ovrhovoditelja).

 

              10. Daljnji se žalbeni navodi u bitnome svode na to da bi isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika u postupcima radi naplate zajedničke pričuve, kada isti nisu naznačeni u skladu s odredbom članka 39. stavak 1. OZ – imenom i prezimenom, odnosno nazivom – bio pretjerani formalizam, jer da bi, na temelju odredbe članka 378. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/017. – dalje: ZVDSP) upravitelj zgrade ionako bio ovlašten samostalno pokretati sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve. S tim u vezi žalitelji se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2569/2015 od 28. veljače 2019. i U-III-4678/2011 od 19. prosinca 2012. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-369/2010 od 16. studenog 2011., te Rev x – 30/2012 od 6. lipnja 2012.

 

              11. U konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu nije podnio upravitelj zgrade, već suvlasnici zastupani po upravitelju, pa pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se odnose na ovlaštenje upravitelja da samostalno pokrene sudski postupak radi naplate zajedničke pričuve, u konkretnom slučaju nisu primjenjiva.

 

             

 

              12. U odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2569/2015, na koju se ovrhovoditelji u žalbi pozivaju osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da isti nemaju stranačku sposobnost, valja reći da je u parničnom postupku koji je prethodio toj odluci tužbeni zahtjev bio odbijen jer suvlasnici, zastupani po upravitelju stambene zgrade, nisu dokazali status suvlasnika nekretnine dostavom izvatka iz zemljišnih knjiga. Drugim riječima, u tom je postupku bila sporna aktivna legitimacija i u tom smislu je Ustavni sud u odluci na koju se žalitelji pozivaju zaključio da u takvoj situaciji suvlasnici nisu dužni dokazati svoju aktivnu legitimaciju.

 

              12.1. Drugim riječima, takva odluka nije primjenjiva u konkretnom slučaju, kada na aktivnoj strani nisu naznačena imena niti jednog suvlasnika, a oni se pojavljuju kao stranka.

 

              13. Naime, ovaj sud ne može prihvatiti žalbene navode da bi se u situaciji, kada se ne radi o takvom obliku udruživanja kojemu bi sud u smislu odredbe članka 77. stavak 3. ZPP mogao priznati svojstvo stranke, pozivanje na ispravak/dopunu prijedloga za ovrhu u skladu s odredbom članka 39. stavak 1. OZ u vezi članka 77. stavak 1. ZPP naznakom imena i prezimena, odnosno naziva stranaka smatralo pretjeranim formalizmom.

 

              14. Naime, prema odredbi članka 77. stavak 1. ZPP, stranka u postupku može biti fizička i pravna osoba, s time da se prema odredbi stavka 2. istog članka posebnim propisima utvrđuje tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba.

 

              15. Kada posebnim propisom suvlasnicima stambene zgrade nije priznata stranačka sposobnost, oni ne mogu biti stranka u postupku, a kako se radi o otklonjivom nedostatku (članak 83. stavak 1. ZPP), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je suvlasnike stambene zgrade u S., pozvao da prijedlog za ovrhu isprave odnosno dopune naznakom imena i prezimena odnosno naziva stranaka (članak 109. stavak 1. ZPP u vezi članka 39. stavak 1. OZ).

 

              15.1. Ovrhovoditelji su mogli i trebali postupiti po zaključku suda, a pokušaj otklanjanja stranačkog nedostatka u ovom stupnju postupka, kada je tek podnesen prijedlog za ovrhu, nikako se ne ukazuje pretjeranim formalizmom, odnosno odugovlačenjem postupka. Kao što su u roku koji im je sud dodijelio otklonili  nedostatak u prijedlogu za ovrhu na pasivnoj strani, žalitelji su mogli i trebali prijedlog za ovrhu ispraviti i naznakom osoba (fizičkih i pravnih) suvlasnika, kao ovrhovoditelja.

 

              16. Budući da nije sporno da ovrhovoditelji u roku koji im je ostavljen nisu postupili po zaključku suda i prijedlog za ovrhu ispravili odnosno dopunili, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredbe članka 109. stavak 4. ZPP, prijedlog za ovrhu odbacio.

 

 

 

 

 

 

              17. Slijedom navedenoga,  na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ, riješeno je kao u izreci.

 

Sisak, 13. svibnja 2024.