Poslovni broj: P-364/2023-38.

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Kutini po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz H. K., H. branitelja 17, OIB:, koju zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika P. banka Z. d.d., Z., R. cesta 50, OIB:, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 24. travnja 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, 9. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. (OIB:) da tužiteljici M. Š. (OIB:), po osnovi preplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, isplati iznos od 10.789,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od:

- 0,86 EUR od 27.03.2008. do isplate,

- 18,91 EUR od 24.10.2008. do isplate,

- 0,17 EUR od 18.11.2008. do isplate,

- 20,17 EUR od 15.12.2008. do isplate,

- 23,23 EUR od 27.01.2009. do isplate,

- 24,57 EUR od 25.02.2009. do isplate,

- 20,35 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- 21,02 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- 15,53 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- 10,85 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- 11,90 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- 14,60 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- 14,30 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- 11,72 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- 16,54 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- 20,05 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- 25,71 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- 24,24 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- 31,54 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- 29,94 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- 33,27 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- 55,37 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- 50,65 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- 63,39 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- 59,30 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- 50,62 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- 66,26 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- 86,79 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- 72,64 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- 77,77 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- 70,87 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- 71,91 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- 98,19 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- 100,02 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- 123,42 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- 110,79 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- 98,42 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- 9.143,97 EUR od 31.10.2011. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. (OIB:) naknaditi tužiteljici M. Š. (OIB:) troškove parničnog postupka u iznosu od 2.533,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 9. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je navela da je kao korisnik kredita 23. kolovoza 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9011815322 temeljem kojeg joj je odobren i isplaćen kredit za kupnju stambenog objekta u iznosu kunske protuvrijednosti od 60.200,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita. Ugovoren je i rok otplate kredita od 180 mjeseci (15 godina), time da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit u listopadu 2011. godine. Navela je da je ugovorom o kreditu, u članku 7. točka 7.2, ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) kod otplate mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti na način da se plaćanje anuiteta (glavnice i kamata) obračunava po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja, da je valutna klauzula u CHF ugovorena i u čl. 4.2. (plaćanje kamata), čl. 5. (plaćanje interkalarnih kamata) te čl. 6. (plaćanje kamata na zakašnjela plaćanja), kao i da se u članku 12. točka 12.9 ugovora navodi da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te da potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Istaknula je da ju tuženik ni prije, niti u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o bitnim činjenicama i specifičnim rizicima valute CHF, relevantnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj informiranosti vezano uz tu valutu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Navela je da ju tuženik nije obavijestio da HNB ne štiti kunu u odnosu na CHF kako to čini u odnosu na EUR, a niti je obavijestio o postojećim studijama MMF iz 1997. u kojima je već tada bio predviđen porast CHF nakon uvođenja EURO zone, te posebice, nije informirao o riziku vezanom za valuti CHF, kao „valutu utočišta”. Navela je da je odredba članka 7. točka 7.2 Ugovora i odredba čl. 4. točka 4.2., čl. 5. i čl. 6. Ugovora u dijelu u kojem se anuiteti i obveze tužiteljice po ugovoru (kamata, interkalarna kamata, kamata na zakašnjenje) vežu uz valutu CHF, za nju bila samo gramatički jasna i razumljiva. Međutim, s obzirom da ju tuženik nije informirao o svim specifičnim rizicima vezanim upravo uz valutu CHF, to predmetna odredba Ugovora tužiteljici nije bila razumljiva na način kako to propisuje odredba čl. 4. Direktive 93/13 i sukladno tumačenju iste. Navela je da je bio upoznata samo s općim načelom valutne klauzule, dok joj posebni rizici vezani uz valutu CHF nisu bili poznati, budući joj je informaciju o istima tuženik svjesno prešutio i uskratio, slijedom čega je predmetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nerazumljiva, nepoštena, te sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ništetna. Sukladno tome, smatra da je odredba čl. 7 točka 7.2 , čl. 4. točka 4.2, čl. 5. i čl. 6 i u svezi istih, odredba članka 12. točka 12.9 Ugovora, kao dio unaprijed sastavljenog standardnog ugovora tuženika na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a kojom tuženik otklanja svaku odgovornost i cijeli rizik vezan uz valutu CHF, kao valutu Ugovora, prebacuje na tužiteljicu, nedvojbeno protivna načelu savjesnosti i poštenja i kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, zbog čega su nepoštene i sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, ništetne. Pozvala se na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je donesena u kolektivnom sporu u kojem je jedna od stranka bio i tuženik. Navela je da uslijed postupanja tuženika temeljem gore obrazloženih ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, plaćala veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan isplate (korištenja) kredita te je na taj način, u razdoblju od travnja 2007. do listopada 2011. preplatila, a tuženik neosnovano stekao iznos od 92.853,06 kn, pa joj je tuženik isti obvezan vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos od dospijeća istog do isplate. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 17. studenog 2022. uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka na način da sada potražuje iznos od 10.789,81 EUR (81.295,85 kn).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te je istaknuo da je tužba u cijelosti neosnovana. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Naveo je da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se moga primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Smatra da se odluke sudova donesene povodom kolektivne tužbe tužitelja Potrošač odnose na ugovorne odnose koji su na snazi, dok je predmetni ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. Naveo je da ugovaranje valutne klauzule dopušteno sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, da u ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama niti da se kredit otplaćuje u kunama kao i da je u članku 12.9. ugovora o kreditu određeno da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj , solidarni dužnik i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Također je naveo da u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecale na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:9 Su478/2022.-2 od 29. kolovoza 2022. ovaj sud je određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te isti ustupljen ovom sudu (ranije predmet Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-468/2021).

4. Presudom od 2. lipnja 2023. ovaj sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti te je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.789,81 EUR zajedno da pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1072/2023-2 od 9. listopada 2023. ukinuta je navedena presuda ovog suda je te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu da ovaj sud dopuni vještačenje kako bi utvrdio visinu tražbine s osnove pretplaćenog uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, uračunavanjem u navedeni iznos i tzv. negativne razlike, tj. iznose za koje je tužiteljica manje platila anuitete zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na početni.

6. Ovaj sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9011815322 od 23. kolovoza 2006. (str. 9-15 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope od 23. kolovoza 2006. (str. 16-19 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 14.04.2021. (str. 20-21 spisa), knjigovodstvenu karticu od 14.04.2021. (str. 22-29) i pojašnjenje HNB-a (str. 48) i nalaz i mišljenje sudskog vještaka za ekonomsko-financijsko poslovanje Lidije Jurković (str. 102-104 spisa) te je proveo dopunu navedenog financijskog vještačenja (str. 199-201 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za zahtjev za isplatu iznosa od 10.789,81 EUR po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od ožujka 2008. do listopada 2011.

9. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011815322 od 23. kolovoza 2006. i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 60.200,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju stambenog objekta (članak 2. ugovora), s rokom otplate 180 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 7.2. ugovora).

10. Među strankama je sporno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetne, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

11. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

13. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

15. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011815322 od 23. kolovoza 2006. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbu članka 7.2. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje stambenog objekta i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

16. Tuženik u postupku nije predlagao nikakve dokaze na obaviještenost tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njezine obveze kao i da su stranke pojedinačno pregovarale o odredbama ugovora.

17. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužiteljica i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su odredbe članka 7.2. predmetnog ugovora o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, ništetne.

18. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

19. Sudski vještak Lidija Jurković je u svom nalazu i mišljenju od 4. studenog 2022. navela da je u utuženom razdoblju travanj 2007. – listopad 2011. plaćeno više uslijed povećanja tečaja valute CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita ukupno 81.295,85 kn ili 10.789,81 EUR. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je naveo da ukupna pozitivna tečajna razlika u utuženom razdoblju iznosi 10.789,81 EUR, ukupna negativna tečajna razlika iznosi 172,83, EUR, a tečajna razlika u slučaju umanjenja za negativnu tečajnu razliku iznosi 10.616,99 EUR.

20. Stranke nisu osporile matematički izračun vještaka zbog čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

21. Međutim, iako je ovaj sud postupajući po uputi drugostupanjskog suda proveo dopunu financijskog vještačenja radi utvrđivanja tzv. negativne razlike, tj. iznose za koje je tužiteljica manje platila anuitete zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na početni, navedenu razliku sud nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u međuvremenu u svojoj odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita". S obzirom da tuženik u ovom postupku nije istaknuo prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev, nije osnovan prigovor tuženika da se negativne razlike trebaju uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o visini zahtjeva.

22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje počinje teći od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž6632/17, to je jasno da od tada pa do 29. listopada 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a.

23. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 10.789,81 EUR, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

24. Valja dodati da je ovaj sud pravomoćnim rješenjem od 2. lipnja 2023. utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 1.533,91 EUR / 11.557,21 kn zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

25. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 20. rujna 2022., 17. studenog 2022., 28. veljače 2023. i 21. veljače 2024. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 5. listopada 2022., 2. svibnja 2023., 19. prosinca 2023. i 24. travnja 2024. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 900 bodova, odnosno 1.800,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 2.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 84,85 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.533,93 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troškova nakon djelomičnog povlačenja tužbe, s obzirom da je do istog došlo nakon provedenog financijskog vještačenja, a tužiteljica je tek tada saznala za točne iznose koje joj tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike.

 

U Kutini 9. svibnja 2024.

 

       S u d a c:

Lovorka Grahek

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku