1

Broj: Ppž-11305/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.M., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Rijeci od 9. prosinca 2020., broj: 23. Pp J-1583/2020, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se prigovor okr. V.M. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

              II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. V.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. V.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u pet jednakih obroka, kako je to specificirano u izreci prekršajnog naloga. Istom odlukom o prekršaju, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 150,00 kuna te mu je, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 67.a Prekršajnog zakona, izrečena mjera oduzimanja predmeta – droge marihuane, u količini 3,5 grama, koja se nalazi u jednoj PVC vrećici crne boje.

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik osobno pravodobno je podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da se podnosi zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

              6. Okrivljenik u prigovoru ističe da prekršaj u potpunosti priznaje, da je svjestan svoje pogreške, da je prekršajno i kazneno neosuđivan, da se protiv njega ne vodi drugi prekršajni postupak, da je inkriminirani događaj samo izolirani slučaj u njegovom životu, da je nezaposlen od 1. listopada 2020., da je prijavljen u Zavod za zapošljavanje uz minimalnu novčanu naknadu koja jedva pokriva njegove osnovne životne potrebe, da živi s roditeljima, da mu je majka zaposlena i prima plaću 4.000,00 kuna, a otac je nezaposlen i prijavljen je u Zavodu za zapošljavanje bez prava na novčanu naknadu.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru (loše imovno stanje, obiteljske prilike), okrivljeniku se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što okr. V.M. nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. Kod takvog stanja stvari, priznanje počinjenja prekršaja te izražavanje kajanja nisu, ni svaka za sebe niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se također ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne.

8. Osim toga, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema dokaza da je okrivljenik lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 8. svibnja 2024.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.