- 1 -              Revd-998/2024-2

Broj: Revd-998/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. C. iz Z., OIB … i 2. tužiteljice M. K.-M. iz Z., OIB …, koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1913/2023-2 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-194/2022-35 od 2. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1913/2023-2 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-194/2022-35 od 2. veljače 2023.

2. Na prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog i dopuna prijedloga sadrži i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Nižestupanjskim odlukama odbijen je zahtjev tužiteljica temeljem činjeničnog utvrđenja i s razlozima „...da je pravomoćnom sudskom odlukom (Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022.) utvrđeno da nije osnovan zahtjev tužiteljica za odobrenje rada u privatnoj ljekarničkoj praksi, a što predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu štete koju predstavlja izmakla dobit koju bi ostvarile da su obavljale takvu privatnu praksu u predmetnoj ljekarni...“, te „...kako u pogledu šutnje administracije tuženika ne postoji uzročna veza između (ne)postupanja tuženika i štete nastale tužiteljicama, dok u pogledu sadržaja donesenih odluka ne postoji nezakonitost ili nepravilnost rada tuženika...“. U tom smislu pravna pitanja kako su ih u prijedlogu naznačile tužiteljice dijelom ne proizlaze iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji, a dijelom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda. Takva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP-a. Postupovnopravno pitanje, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kako ga je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a i koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na takvo pitanje osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. svibnja 2024.