- 1 -              U-zpz-54/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz-54/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz K., zastupane po punomoćnici J. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, iz Z., zastupanog po punomoćniku S. T., diplomiranom pravniku zaposlenom kod tuženika, radi utvrđenja obveze plaćanja poreza na dohodak, odlučujući o zahtjevu broj GZ-DO-115/2021-4 od 28. svibnja 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2410/2020-2 od 3. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-4439/2019-10 od 9. travnja 2020., a kojeg je podnijelo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2410/2020-2 od 3. veljače 2021. te se ukida ta presuda kao i presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-4439/2019-10 od 9. travnja 2020. - i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom čije se preispitivanje traži odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-4439/2019-10 od 9. travnja 2020. kojom su poništena porezna rješenja kojima je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak - a tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora.

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka od 3.125,00 kn.

 

2. Drugostupanjski sud je svoju odluku donio uz shvaćanje:

 

„...Tuženik u žalbi ponavlja navode prvostupanjske presude te tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je na dan donošenja drugostupanjskog rješenja bio na snazi Opći porezni zakon (“Narodne novine” 115/16., dalje: OPZ 2016) koji ne poznaje institut relativne zastare, a da je Opći porezni zakon („Narodne novine“ 147/08., 18/11.,78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16., dalje: OPZ 2008) prestao važiti 1. siječnja 2017. Poziva se na stajalište zauzeto u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2289/18-10 od 22. studenoga 2019. te predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

 

Tužiteljica u odgovoru na žalbu citira tuženikovu žalbu, zatim citira prvostupanjsku presudu, a zatim tvrdi da je tužiteljica primala mirovinu iz inozemstva, da prema švicarskim zakonima na iznos primljene mirovine ne postoji porezna obveza te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a žalitelj određeno ni ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka.

 

(...) Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena tužiteljičina porezna obveza doneseno 6. lipnja 2016., (...), dok je drugostupanjsko, tuženikovo rješenje doneseno 17. listopada 2019., a dostavljeno tužiteljici 6. prosinca 2019. Dakle, nije sporno da je drugostupanjsko porezno rješenje doneseno i dostavljeno tužiteljici po proteku tri godine od donošenja i dostave prvostupanjskog rješenja.

 

U žalbenom stadiju postupka sporno je je li u predmetnom slučaju trebalo primijeniti OPZ 2008, koji je primijenio prvostupanjski sud, ili OPZ 2016 kako to smatra tuženik.

 

U žalbi se tuženik poziva na odredbe članka 197. OPZ-a 2016.

 

Članak 197. OPZ-a 2016 u stavku 1. propisuje opće pravilo da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu toga zakona prema odredbama OPZ-a 2008 (osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX.) dovršiti prema odredbama toga zakona.

 

Stavkom 2. istog članka OPZ-a 2016 propisane su iznimke od tog pravila, a odnose se 1) na postupke za utvrđivanje zastare započete po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ-a 2008 u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara koji će se dovršiti prema odredbama toga zakona te na 2) postupke u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ-a 2008, a koji će se dovršiti prema odredbama OPZ-a 2016.

 

U predmetnom slučaju se ne radi o postupku utvrđivanja zastare koji je pokrenut i započet po zahtjevu porezne obveznice, ovdje tužiteljice, već se radi o postupku utvrđivanja poreza na dohodak. Isto tako se ne radi ni o postupku u kojem je do 1. siječnja 2017. prema odredbama OPZ-a 2008 nastupila apsolutna zastara.

 

S obzirom na navedeno, nema mjesta primjeni iznimki iz članka 197. stavka 2. OPZ-a 2016, već se treba primijeniti opće pravilo iz članka 197. stavka 1. OPZ-a 2016 odnosno materijalni propis koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, što je uostalom i jedno od načela oporezivanja koje se odnosi na primjenu poreznih propisa, a koje propisuje da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

 

Dakle, u predmetnom slučaju je trebalo primijeniti odredbe OPZ-a 2008. Kako je tijekom poreznog postupka od donošenja i dostave prvostupanjskog rješenja do donošenja i dostave drugostupanjskog rješenja prošlo više od tri godine, a tijek zastare nije prekidan, to je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara propisana člankom 94. stavkom 1. OPZ-a 2008, na što je tuženik bio dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

S obzirom na navedeno prvostupanjski upravni sud je primjenom odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, pravilno usvojio tužbeni zahtjev, poništio nezakonita porezna rješenja i, kao sud pune jurisdikcije, sam riješio stvar na način da je odlučio o tužiteljičinoj žalbi te poništio i prvostupanjsko porezno rješenje jer je nastupom zastare prestalo pravo poreznog tijela na utvrđivanje njene porezne obveze.

 

Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi (čl. 73. st. 1. ZUS-a) ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

 

Stoga je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Napominje se da je ovaj sud isto stajalište zauzeo u nizu svojih odluka koje su tuženiku dostavljene nakon donošenja OPZ-a 2016.

 

Što se tiče pozivanja žalitelja na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2289/18-10 od 22. studenoga 2019., valja navesti da je protiv navedene presude tužitelj izjavio žalbu koju je ovaj sud usvojio te presudom poslovni broj: Usž-1584/20-2 od 16. srpnja 2020. poništio spomenutu prvostupanjsku presudu, poništio porezna rješenja i naložio tuženiku plaćanje troška žalbenog postupka tužiteljici....“

 

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbe čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016 i 29/2017 - dalje: ZUS-a) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je „zbog pogrešne primjene relevantnih odredaba“ čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, 26/2015 i 44/2016 - dalje: OPZ/08) i čl. 108. i 109. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020 i 42/2020 - dalje: OPZ/16). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i ujedno njegovu žalbu te poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da osporenu presudu ukine i predmet vrati Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno razmatranje.

 

3.1. Tužiteljica je odgovorila na zahtjev, u odgovoru osporila tvrdnje podnositelja zahtjeva i predložila da se ovaj „prvenstveno odbaci jer je podnesen nakon proteka roka apsolutne zastare“, podredno da ga se odbije kao neosnovanog.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude je osnovan.

 

5. Obzirom na utvrđenja navedena u osporenoj presudi, čije se preispitivanje traži, a izložena i pod točkom 2. ovoga rješenja, te sadržaja podnesenog zahtjeva, sporno je i u ovome stupnju postupka ono što je bilo sporno i u postupku koji je prethodio ovome: primjenjuje li se u predmetnom slučaju OPZ/2008, kojeg su primijenili nižestupanjski sudovi, ili OPZ/2016 - kako to smatra tuženik, odnosno, konkretno, je li nastupila zastara naplate poreznog duga tužiteljice.

 

6. Ovaj je sud, ograničen obvezom postupanja samo u granicama razloga iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti osporene presude, pobijanu presudu ispitao sukladno odredbi čl. 78. st. 6. ZUS-a, samo u granicama zahtjeva za njezino izvanredno preispitivanje.

 

Slijedom toga, ostajući u tim granicama, ovaj sud ukazuje da je u suštinski istovrsnoj stvari te u svezi sadržajno istih odredaba zakona i istih činjenica već izrazio svoje shvaćanje - i određeno ga obrazložio u nizu svojih odluka, pa tako, primjerice, u odlukama posl. br. U-zpz 3/2021-8 od 22. kolovoza 2023., U-zpz 5/2022-7 od 13. travnja 2022., U-zpz-103/2021-7 od 17. svibnja 2022., U-zpz 43/2021-4 od 31. kolovoza 2022. i U-zpz 108/2021-5 od 11. svibnja 2022., a takvo je shvaćanje prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske, nedvosmisleno ga izrazivši, primjerice, u odluci Broj: U-III-3371/2022 od 13. prosinca 2023. - kao i odluci Broj: U-III-2348/2022 od 23. svibnja 2023., prema kojoj:

 

“(...) IV. MJERODAVNO PRAVO

 

5. Članak 94. stavci 1. i 4. i članak 96. stavak 2. OPZ-a:147/08 glasili su:

 

"Zastara

Članak 94.

(1) Pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

(...)

(4) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je u tijeku postupka ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje.

(...)"

 

"Apsolutna zastara

Članak 96.

(...)

(2) Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata u postupku ispitivanja izvora imovine u kojem je utvrđeno da ima osnove za oporezivanje nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi put teći.

(...)"

 

Ustavni sud podsjeća da je člankom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 136/12.; u daljnjem tekstu: ZIDOPZ:136/12), izmijenjen članak 94., a koje izmjene su stupile na snagu 1. siječnja 2013.

 

5.1. Članci 108., 197., 198. i 199. OPZ-a:115/16 glase:

 

"Odjeljak 8.

POREZNA ZASTARA

Zastara

Članak 108.

(1) Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata... zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

(...)"

 

"POGLAVLJE IX.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

(...)

Članak 197.

(1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona ('Narodne novine' br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 46/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona ('Narodne novine' br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 46/16.), dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona ('Narodne novine' br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 46/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama tog Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona ('Narodne novine' br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 46/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

 

Članak 198.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Opći porezni zakon ('Narodne novine' br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 46/16.).

 

Članak 199.

Ovaj Zakon objavit će se u 'Narodnim novinama', a stupa na snagu 1. siječnja 2017."

 

V. MJERODAVNA SUDSKA PRAKSA

 

a) Praksa Vrhovnog suda

 

6. Vrhovni sud zauzeo je u presudi broj: U-zpz 28/2021-6 od 25. svibnja 2021. (u daljnjem tekstu: presuda Vrhovnog suda od 25. svibnja 2021.), kojom je uvažio zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda broj: Usž-2588/2020-2 od 8. srpnja 2020., sljedeće pravno stajalište o tumačenju i primjeni članka 197. stavka 2. OPZ-a:115/16:

 

"19. ... prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16 nedvojbeno proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ-a/2008, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama novog zakona, odnosno OPZ/16, što znači da ukoliko do dana stupanja na snagu novog zakona (OPZ/16) nije nastupila relativna zastara postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg zakona (OPZ/08) dovršiti će se prema novom zakonu (OPZ/16), a samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08. Nadalje iz te odredbe proizlazi da će se novi Zakon (OPZ/16) primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08.

 

19. Dakle, prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08."

 

6.1. U rješenjima broj: U-zpz 80/2021-10 od 21. rujna 2022., broj: U-zpz 148/2021-6 od 21. rujna 2022. i broj: U-zpz 46/2021-8 od 28. rujna 2022. Vrhovni sud, osim što je potvrdio prethodno pravno shvaćanje o primjeni i tumačenju prijelaznog režima glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza, posebno je istaknuo:

 

"Pritom ovaj sud napominje da činjenica je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja porezne obveze ili nije, ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice u pogledu prijelaznog režima u pogledu zastare, u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, neovisno o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare."

 

b) Praksa Ustavnog suda

 

6.2. Ustavni sud potvrdio je u više svojih odluka donesenih u istovjetnim pravnim situacijama (v. primjerice odluke broj: U-III-483/2020 od 15. srpnja 2021. i broj: U-III-4731/2020 od 26. svibnja 2022., obje www.usud.hr) pravno shvaćanje upravnih tijela i sudova da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počinje teći uzimajući u obzir datum sastavljanja zapisnika kojim je utvrđeno da ima osnove za oporezivanje.

 

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

 

(...) 8. Prigovori podnositeljice o povredi prava na pravično suđenje mogu se svesti na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare, te navodnoj uskrati prava da u upravnom postupku i sporu iznese dokaze i bude saslušana (v. točku 4. obrazloženja ove odluke).

 

a) U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava

 

9. Podnositeljica u ustavnoj tužbi tvrdi da je Visoki upravni sud pogrešno primijenio članak 197. stavak 2. OPZ-a:115/16 jer se on odnosi na postupke koji su započeti po zahtjevu poreznog obveznika, što ovdje nije slučaj. Također, tvrdi kako primjena OPZ-a:147/08 proizlazi i iz činjenice da je taj zakon bio na snazi 2010. godine, odnosno kada je nastala porezna obveza. Zaključno, tvrdi da Visoki upravni sud nije pružio "valjane, razložne i osnovane stavove zbog kojih smatra" da se u njezinom slučaju imaju primijeniti odredbe OPZ-a:115/16 koji je stupio na snagu više godina nakon godine na koju se odnose porezne obveze podnositeljice, te zaključno upire na činjenicu da su prijelazne i završne odredbe OPZ-a:115/16 nejasne, te da bi ih "valjalo... preispitati, odnosno podvrgnuti ustavnosudskom postupku ocjene suglasnosti istih s Ustavom".

 

Navedene navode podnositeljice Ustavni sud ocjenjuje djelomično točnima.

 

9.1. Naime, OPZ:115/16 donio je brojne novine u sustavu poreznog prava Republike Hrvatske u odnosu na sustav kakav je bio uređen OPZ-om:147/08. Najvažnija promjena koja je stupila na snagu 1. siječnja 2017. odnosi se upravo na institut porezne zastare. Za razliku od OPZ-a:147/08 koji je sadržavao odredbe o relativnoj i apsolutnoj zastari, OPZ:115/16 propisao je jedinstveni šestogodišnji rok zastare, čime je napušten institut relativne zastare.

 

Ustavni sud opaža da je OPZ:115/16 po svojoj pravnoj naravi pretežno postupovni propis jer većina njegovih odredaba sadrži pravila o provedbi poreznog postupka. Materijalnopravne odredbe sadržane su u propisima kojima su regulirane posebne vrste poreza. U slučaju podnositeljice to je članak 63. ZoPD-a. Ustavni sud podsjeća kako postupovni zakoni, u pravilu, djeluju neposredno, to jest odmah na sve procesne radnje koje budu poduzete nakon što novi zakon stupi na snagu, a koje djelovanje takvog zakona, suprotno navodima podnositeljice, pod određenim pretpostavkama nije u nesuglasnosti s člankom 90. stavkom 4. Ustava odnosno sa zahtjevom pravne sigurnosti (o tome vidi više, primjerice, u točki 18. odluke Ustavnog suda broj: U-I-5294/2013, U-I-150/2014 i U-I-448/2014 od 18. lipnja 2014., "Narodne novine" broj 83/14., i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 10. lipnja 2003. u predmetu M.A. i 34 ostalih protiv Finske, br. 27793/95).

 

Prijelaznim i završnim odredbama OPZ-a:115/16, konkretno člankom 197. OPZ-a:115/16, propisan je prijelazni režim kojim je uspostavljen odnos između OPZ-a:115/16 kao novog propisa i OPZ-a:147/08 kao starog propisa koji prestaje važiti stupanjem na snagu OPZ-a:115/16. Članak 197. OPZ-a:115/16 sadrži pravila o učincima OPZ-a:115/16 na porezne postupke koji su započeti u vrijeme važenja OPZ-a:147/08 i koji u trenutku stupanja na snagu OPZ-a:115/16 nisu bili okončani. Razvidno je tako, imajući u vidu sadržaj članka 197. OPZ-a:115/16 (v. točku 5.1. obrazloženja ove odluke), da su njime propisana dva prijelazna režima, i to: onaj opći - sadržan u stavku 197. stavku 1. OPZ-a:115/16, te posebni - sadržan u stavku 2. OPZ-a:115/16 koji se odnosi na prijelazni režim za pitanje zastare (relativne i apsolutne). Drugim riječima, može se reći da je stavak 2. članka 197. OPZ-a:115/16 specijalna prijelazna odredba koja predstavlja iznimku od općeg pravila, čime su, zapravo, pitanja u vezi s nastupanjem zastare isključena iz područja primjene općeg prijelaznog režima. Primjenu ovih pravila Vrhovni sud protumačio je u svojoj presudi od 25. svibnja 2021. (v. točku 6. obrazloženja ove odluke), a koje je pravno shvaćanje dalje potvrdio i razradio u kasnijim rješenjima (v. točku 6.1. obrazloženja ove odluke). U navedenim je odlukama Vrhovni sud jasno zauzeo pravno shvaćanje da će se OPZ:115/16 primijeniti na sve porezne postupke započete po OPZ-u:147/08 (bilo u povodu posebnog zahtjeva poreznog obveznika bilo po službenoj dužnosti), a u kojima do stupanja na snagu OPZ-a:115/16 (1. siječnja 2017.) nije nastupila relativna zastara. Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda podnositeljica prigovorima ustavne tužbe nije dovela u sumnju pa je Vrhovni sud, prema ocjeni Ustavnog suda, ovim odlukama (presudom i rješenjima) ispunio svoju ustavnu zadaću iz članka 116. stavka 1. Ustava te osigurao njihovu jedinstvenu primjenu u praksi.

 

9.2. Točno podnositeljica navodi da je Visoki upravni sud u obrazloženju osporene presude propustio navesti valjane i obrazložene razloge zbog kojih se na slučaj podnositeljice primjenjuje članak 197. stavak 2. OPZ-a:115/16, iako u njezinom slučaju nije riječ o poreznom postupku pokrenutom po zahtjevu poreznog obveznika, već o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti nadležnog poreznog tijela. Međutim, ocjena je Ustavnog suda da unatoč navedenom propustu Visokog upravnog suda podnositeljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u njegovom aspektu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku.

 

Naime, članak 197. stavak 2. OPZ-a:115/16 doista izrijekom ne propisuje da se odnosi i na porezne postupke pokrenute po službenoj dužnosti, no ovu pravnu prazninu i eventualno različitu sudsku praksu pri tumačenju i primjeni navedene odredbe otklonio je, kako je već prethodno spomenuto, Vrhovni sud presudom od 25. svibnja 2021. Pored navedenog, a s obzirom na to da je zastara materijalnopravni institut poreznog prava, upućuje se na to da razlike između postupaka koje porezna tijela pokreću po službenoj dužnosti i postupaka koje stranke pokreću zahtjevom za utvrđenje zastare, s gledišta tijeka i nastupa zastare, zapravo nema. Zaključno, navode podnositeljice o tome da je Visoki upravni sud osporenom presudom odstupio od svojeg ranije zauzetog pravnog shvaćanja iz odluke broj: Usž-3479/19-4 od 20. studenoga 2019., Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim jer je navedena odluka donesena prije nego što je Vrhovni sud odlukom od 25. svibnja 2021. ujednačio sudsku praksu o pitanju tumačenja i primjeni članka 197. stavka 2. OPZ-a:115/16. Jednako tako, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim i navode podnositeljice o tome da su pobijane odluke donesene u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda izraženim u ustavnoj tužbi označenim odlukama jer se navedene odluke Ustavnog suda odnose na bitno drukčije činjenične i pravne situacije.

 

9.3. Budući da je osporena presuda donesena u skladu sa zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda iz presude od 25. svibnja 2021., Ustavni sud prigovore podnositeljice o pogrešnoj i arbitrarnoj primjeni članka 197. stavka 2. OPZ-a:115/16 u njezinom slučaju ocjenjuje neosnovanima...“

 

7. Takvo pravno shvaćanje, izraženo u svim tim odlukama, pravilnim prihvaća i ovo vijeće Vrhovnog suda - i kao argumentiranog dostatnim, razumnim razlozima, ne nalazi potrebnim ga još i ponavljati.

 

8. Imajući to na umu, ovdje valja zaključiti:

 

- da bi samo postupanje po takvome, već izraženom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, predstavljalo suđenje u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju, upravo stoga što je takva, ustavnopravno nije niti prihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati,

 

- da su nižestupanjske presude temeljene na drugačijem i time pogrešnom pravnom shvaćanju.

 

9. Stoga, a kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao pravilan pristup drugostupanjskog suda predmetu spora i (time) u postupku koji je prethodio ovome nisu raspravljene niti utvrđivane činjenice odlučne za odluku o tome predmetu - o pravilnosti/zakonitosti rješenja poreznih tijela u okvirima činjeničnih i pravnih navoda tužbe (na koje tužiteljica ukazuje i u svome odgovoru na podneseni zahtjev), valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 8. svibnja 2024.