1

Poslovni broj: P-326/2021-44

 

         

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

 

Poslovni broj: P-326/2021-44

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. Z., (OIB: …), iz S. B., …, zastupan po punomoćniku A. P., odvjetnici iz S. B., protiv tužene M. K., (OIB: …), iz S. B., …, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi novčanog potraživanja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 27. ožujka 2024., u nazočnosti tužitelja i punomoćnice A. P. odvjetnice, i u odsutnosti uredno pozvane tužene i punomoćnika I. Ž., odvjetnika, 7. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Nalaže se tuženoj M. K., (OIB: …), iz S. B., …, isplatiti tužitelju S. Z., (OIB: …), iz S. B., …, iznos od 2.372,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.2.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.3.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.4.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.5.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.6.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.7.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.8.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.9.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.10.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.11.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.12.2015.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.1.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.2.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.3.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.4.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.5.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.6.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.7.2016.

- na iznos od 131,82 EUR od dana 1.8.2016.

do 31. srpnja 2015., po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj M. K., (OIB: …), iz S. B., …, naknaditi tužitelju S. Z., (OIB: …), iz S. B., …, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.551,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv M. K., I. K. i A. K. kojom potražuje isplatu iznosa od 19.000,00 kn na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja i uživanja suposjeda u obiteljskoj kući.

1.1. U tužbi navodi da je suvlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 1359 k.o. B. V., u naravi kuća i dvorište u M. sa 1023 m2. Navodi da je predmetna nekretnina bračna stečevina koju je stekao skupa s prvotuženom M. K. kao i da se vezano uz razvrgnuće suvlasništva vodi postupak pred ovim sudom.

1.2. Dalje ističe da su ga tuženici izbacili iz kuće 28.siječnja 2015. i da je od tada podstanar a da su tuženici ostali živjeti u kući. Navoda da je u više navrata pokušao ući u posjed nekretnine što je naišlo na otpor tuženika zbog čega se vodi više postupaka pred ovim sudom.

1.3. Zaključno, kako ne može mirnim putem ostvariti suposjed nekretnine koju tuženici u cijelosti koriste, uvažavajući cijene najma na tržištu, potražuje da mu tuženici isplate iznos od 1.000,00 kuna za svaki mjesec u periodu od 1.2.2015. do 1.8.2016.

1.4. Prilaže tužbi rješenje ovoga suda broj Kov-193/15 od 16.studenog 2015. kojim se potvrđuje optužnica protiv prvooptužene M. K. Z., drugooptuženog I. K. i trećeoptužene A. K., ovdje tuženika, zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st.2. KZ/11.

2. Prvotužena M. K. u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i ističe da je tužitelj nju smetao u posjedu zajedničke kuće, koji događaj se zbio u svibnju 2014. i u svezi kojeg se vodio postupak pred ovim sudom broj P-812/14. Poziva se i na rješenje iz ovosudnog spisa P-134/2015 u kojem je utvrđeno da 2.-tuženik i 3.-tužena nisu smetali tužitelja u posjedu na dan 28.siječnja 2015. Nadalje, ističe da ne stanuje skupa sa svojim roditeljima u cijeloj nekretnini jer za to nema potrebe pošto je kuća prostrana i ima dvije stambene jedinice. Nadalje navodi da njezini roditelji 2.-tuženik i 3.-tužena ne žive sa njom već u F. a povremeno odsjedaju kod nje. Vezano uz priloženu optužnicu ističe da ista nije pravomoćna. Osporava da je smetala tužitelja u korištenju suposjeda kuće navodeći da je tužitelj samovoljno odselio.

3. Drugotuženik i trećetužena u bitnome u odgovoru na tužbu navode kao i prvotužena navodeći da oni nisu smetali tužitelja u suposjedu nekretnine, već naprotiv da je on u jesen 2014.smetao provotuženu.

4. U nastavku postupka strane su ostale kod svojih navoda.

5. Kako su utvrđenja u svezi kojih se vodio kazneni postupak pred ovim sudom broj K-418/2015. prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, sud je raspravnim rješenjem od 8.veljače 2018. prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja navedenog kaznenog postupka.

6. U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 19.4.2021. obavijestio sud o pravomoćnom okončanju kaznenog postupka ovoga suda broj K.418/2015. i dostavio u privitku prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu kojom su tuženici u ovom postupku oglašeni krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st.2. KZ/11 - djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom, počinjenom dana 9.travnja 2015. na štetu S. Z., ovdje tužitelja.

7. Tužitelj je podneskom od 17.2.2022. povukao tužbu u odnosu na drugotuženog i trećetuženu o čemu je sud obavijestio tuženike i kako se isti nisu očitovali, doneseno je 4.travnja 2022. rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na drugotuženika i trećetuženu .

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za k.č.br. 1066/7 iz zk.ul. 1359 k. B. V. (list 4 i list 118-119 spisa), u presudu ovoga suda broj P-134/2015 od 23.9.2015 (list 5-7 spisa), u presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1537/2015 (list 8-9 spisa), u rješenje ovoga suda broj Kov-193/15 od 26.10.2015. (list 10 spisa), u fotografije i autobusne karte (list 30 – 35 spisa), u presudu ovoga suda broj K-418/2015 od 15.2.2018. (list 44-50 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-648/2018 od 30.4.2019. (list 51-55 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Đ. Š. od 9.9.2022. (list 99 – 104 spisa), u dopis D. obrta za posredovanje u prometu nekretninama od 5.10.2022. (list 120-122 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka D. Č. od 6.11.2023. ( list 140-166 spisa), Osim toga proveden je očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka D. Č., saslušan je tužitelj kao strana i tuženici M. K., I. K. i A. K.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 30.11.2023. u cijelosti osnovan.

10. Nesporno je između stranaka u ovom postupku da su tužitelj i prvotužena upisani suvlasnici na nekretnini, u naravi obiteljskoj kući s okućnicom na adresi Naselje M. u B. V., upisanoj u zk.ul. 1359 k.o. B. V., što se utvrđuje uvidom u zemljišnoknjižni izvadak kao i iskazima stranaka.

11. Nesporno je da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu u kojoj su tužitelj i prvotužena živjeli do prestanka bračne zajednice, odnosno jedan period i nakon toga i što je utvrđeno iskazima stranaka.

12. Sporno je da li je prvotužena onemogućila suposjed tuženiku na način da je morao odseliti iz kuće kao i da li mu pripada pravo na naknadu za najamninu koja se plaća za takvu ili sličnu nekretninu u kojoj je prethodno živo, koju potražuje za period od veljače 2015. do rujna 2016.

13. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je s M. K. bio u braku sve do ožujka 2009. kada je bračna zajednica prestala, da su živjeli u B. V. u naselju M. te da su nakon prestanka bračne zajednice nastavili živjeti u istoj kući, da kuća predstavlja bračnu stečevinu na kojoj su prvotužena i on upisani kao suvlasnici u jednakim dijelovima, te da se u svezi s razvrgnućem suvlasništva vodi postupak pred ovim sudom. Dalje navodi da se M. K. odselila 30.6.2012. kod prijateljice a da je on nastavio živjeti u kući sve do 28. siječnja 2015. kada su ga bivša supruga i njezin roditelji (ovdje drugotuženik i trećetužena) verbalno napali i vrijeđali s prijetnjama, zbog čega je pokrenut i kazneni postupak od kojeg je on odustao kako bi se oni primirili. Od tada nije više živio u kući a zbog straha za svoj život i zdravlje nije se usudio vratiti. Navodi da je u svibnju 2015. pokušao ući u kuću kako bi uzeo svoju garderobu i da je ušao kroz podrum i nakon ulaska da je zatekao tuženike koji su nasrnuli na njega i nanijeli mu ozljede. Nadalje prilikom očevida obavljen u predmetu ovoga suda broj P-1210/14 vidio je da su njegove stvari, odnosno garderoba, nabacane na hrpu u jednoj sobi. Tužitelj dalje navodi da u kući ne živi od siječnja 2015. i da je podstanar u S. B. u Naselju k. J.. Za prvotuženu navodi da sve vrijeme živi u kući a njezini roditelji, drugotuženik i trećetužena, da dolaze povremeno. Navodi da je visinu mjesečnog iznosa tražene naknade postavio sukladno cijenama najma u to vrijeme na tržištu. Ističe da je točno da se vodio postupak po tužbi prvotužene za smetanje posjeda koji je završio povlačenjem tužbe tužiteljice jer joj je vratio ključ od kuće. Nadalje, navodi da nije pokretao kazneni postupak protiv tuženika vezano uz događaj iz svibnja 2015.

14. Saslušana prvotužena M. K. je iskazala da je bračna zajednica prestala 2009.godine a da se ona odselila u lipnju 2012. Opisala je u svom iskazu kako je izgledala njihova bračna zajednica, odnosno da nije mogla živjeti s tužiteljem jer joj nije dopustio da radi, prigovarao joj na potrošnju vode, struje, praška i dr. Navodi da je tužitelja zatekla u 2014. prilikom jednog dolaska u kuću sa drugom ženom zbog čega je završila u bolnici na psihijatriji nakon čega se vratila u kuću živjeti, odnosno nije htjela da ju sestre zateknu u bolnici. Kada se vratila brave su bile promijenjene. Navodi da se tužitelj tada odselio i odnio svoje stvari. Dalje navodi da je tužitelj u siječnju 2015. došao u kuću i da je između njih došlo do svađe jer je tužitelj vadio ključeve iz vrata i fotografirao prostorije. Do fizičkog sukoba je došlo kada mu je htjela uzeti ključ a njezin otac je pokušao ih smiriti i nije bilo nikakvih prijetnji. Ističe da je kuću nemoguće fizički podijeliti a da tužitelju nitko ne brani da živi u njoj, odnosno da je samovoljno odselio.

15. Saslušani tada drugotuženik I. K. je iskazao u bitnome kao i prvotužena M. K., naveo je da ne živi u navedenoj kući, odnosno da u istoj boravi od studenog do ožujka a nakon toga u F. Potvrđuje da je bio svjedokom sukoba između tužitelja i prvotužene njegove kćerke te da se umiješao u sukob između njih dvoje kada je vidio da tužitelj fizički nasrće na njegovu kćerku. Osporava da bi na bilo koji način naudio tužitelju te dodaje da nakon tog događaja tužitelj više nije dolazio u kuću.

16. Saslušana tada trećetužena A. K. je navela da drugotuženik i ona borave kod kćerke od studenog do proljeća i da su uvijek prilikom dolazaka govorili tužitelju da dođe kako bi se skupa dogovorili i riješili sve prijepore između njih, osporava da bi na bilo koji način prijetili tužitelju a vezano uz događaj iz travnja 2015. u svezi kojeg se vodi kazneni postupak, ističe da nije bilo sukoba već su ga oni ponovno zvali da dođe u kuću.

17. Uvidom u presudu Općinskog suda broj K-418/2015 od 15.2.2018. ( list 44-50 spisa) koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-648/2018 od 30.4.2019. (list 51-55 spisa) nesporno je utvrđeno da su tada svi tuženici pravomoćno oglašeni krivim za kazneno djelo iz članka 139 stavak 2 KZ/11 – kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom, na štetu S. Z., ovdje tužitelja. Iz činjeničnog opisa djela proizlazi da su ovdje tuženici dana 9.travnja 2015. oko 12,15 u S. B., u naselju M. ispred kbr.3., zajednički i prema dogovoru prišli ovdje tužitelju koji se nalazio u vozilu i ozbiljno mu prijetili da će mu skinuti glavu i zaklati ga, a ovdje prvotužena mu je prijetila da će ga samljeti te da mu je mjesto u Hercegovini.

18. Za navedena utvrđenja u kaznenom postupku sud je vezan pozivom na članak 12 ZPP.

19. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit i poklonio mu vjeru jer je u bitnome potvrđen i pravomoćnom kaznenom presudom broj K-418/2015.

20. Iskaze tužene M. K. i tada tuženih I. K. i A. K. sud nije prihvatio kao vjerodostojne jer su u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim u kaznenom postupku i presudi kao i u ovome postupku, usmjereni na pogodovanje tuženoj njihovoj kćerki i izbjegavanju obveze prema tužitelju.

21. Nesporno je da je tužitelj bio onemogućen u suposjedu nekretnine, svakako od 9.travnja 2015., zbog ozbiljnih prijetnji od strane tužene i njezinih roditelja za svoj život i zdravlje. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu počev od veljače 2015 jer mu je suprosjed onemogućen počev od kraja siječnja 2015.godine. Sud je temeljem iskaza tužitelja kojem je u cijelosti poklonio vjeru a koji iskaz je u navedenom dijelu suglasan i sa iskazom tužiteljice u kojem navodi da se tužitelj odselio i prije siječnja 2015. jer je u siječnju 2015. došao po ključeve kada je između njih izbila svađa. Utvrđenja u kaznenom postupku svakako su podloga za donošenjem zaključka da su prije događaja u travnju 2015.godine prethodili sukobi između parničnih strana zbog kojih je tužitelj bio primoran odseliti iz kuće, odnosno zbog kojih je bio onemogućen u korištenu suprosjeda kuće.

22. Prema odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153,09, 143/12, 152/14, 81/15., 94/17, dalje: ZVDSP) nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

23. Kako je tužena u spornom razdoblju bila nepošteni posjednik dijela predmetne nekretnine u suvlasništvu tužitelja, to je ona tužitelju prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužna naknaditi utvrđenu korist koju je imala od posjedovanja tog dijela nekretnine u razdoblju nepoštenog posjedovanja (koji stav je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1081/08 od 18. rujna 2013. i Rev-x-334/2015 od 13.lipnja 2015.).

24. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu obzirom na korist koju je tužena ostvarila samostalnim posjedovanjem cijele nekretnine, pri čemu se visina te naknade određuje prema tržnoj visini najamnine koju bi tužitelj mogao ostvariti davanjem u najam svog dijele nekretnine.

25. Na okolnost visine naknade sud je proveo vještačenja po vještaku Đ. Š., uvid u dopis D. obrta za posredovanje u prometu nekretninama od 5.10.2022. i vještačenje po vještaku D. Č..

26. Vještak Đ. Š. u svom nalazu od 9.9.2022. (list 99 – 104 spisa) je izračunao da bi realna cijena najma bila 1.000,00 kn mjesečno uvažavajući period za koji je određeno vještačenje cijena najma.

27. Nalazu je prigovorio tužitelj napominjući da isti nije izrađen u skladu s pravilima struke, odnosno da je vještak u izradi nalaza koristio samo oglasnike bez pregleda nekretnine i utvrđivanja realne vrijednosti tako da je u konačnici sačinio paušalni matematički nalaz. Predložio je novo vještačenje s utvrđivanjem tržnih vrijednosti najma.

28. U spis je priložena i potvrda – mišljenje D. obrta za posredovanje u prometu nekretninama od 5.10.2022. o tržnoj vrijednosti najma za konkretnu nekretninu u kojoj je navedeno da za 2015. i 20216. godinu ista iznosi 300,00 eura mjesečno. Potvrdi prileže i podatci nekretnina s imenima najmodavaca u navedenom periodu kao i cijenama najma.

29. Provedenim očevidom na nekretnini sud je izvršio neposredni uvid u spornu nekretninu u prisutnosti sudskog vještaka D. Č. koji je sačinio nalaz i mišljenje od 6.11.2023. ( list 140 -166 spisa). Nalazom je detaljno opisano stanje nekretnine i utvrđena u skladu s pravilima struke, visina mjesečne najamnine u iznosu od 263,65 eura.

30. Na navedeni nalaz stranke nisu iznije primjedbe, odnosno tužena se nije očitovala a u skladu s nalazom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 30.11.2023.

31. Vještak nije neposredno saslušavan pred sudom jer za to nije bilo potrebe jer je nalaz sačinjen stručno i u skladu s pravilima struke.

32. Tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev kojim potražuje mjesečni iznos naknade u visini od 131,82 eura (jednu polovicu obračunatog iznosa najamnine) skupa sa zakonskim zateznim kamatama u periodu od veljače 2015. do rujna 2016. ili ukupno na ime glavnog dugovanja iznos od 2.372,89 eura.

33. Temeljem svih provedenih dokaza u ovom postupku, sud je pozivom na čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odučio kao pod I. izreke presude.

34. Sud je tužitelju priznao pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate pozivom na članak 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je nesporno da je tužena nepošteni posjednik to je dužna platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekla od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude pod točkom I. izreke presude

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

36. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 3.551,76 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 8.12.2017., 8.2.2018., 8.7.2022, 1.6.2023., 27.3.2024. za svako po 200,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 23.11.2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2), trošak zastupanja na očevidu u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podnesaka od 19.4.2021., 18.2.2022., 29.9.2022. i 30.11.2023. za svako 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 2.400,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om od 600,00 eura, ukupno 3.000,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene naknade za provedena gospodarska vještačenja u iznosu od 199,08 eura i 352,68 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 3.551,76 eura.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

38. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022).

 

U Slavonskom Brodu, 7. svibnja 2024.

                                                                                                                             

                                                                                                                                 Sudac

                                                                                                                Jadranka Babić-Milberg, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. A. P., S. B.,

2. Odvj. I. Ž., S. B..