Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Usž-830/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. B., iz S., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi polaganja državnog stručnog ispita, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-1401/23-19 od 4. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-1401/23-19 od 4. prosinca 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-112-07/22-01/42, URBROJ: 566-01/1-23-4 od 5. travnja 2023.
2. Pobijanim rješenjem tuženika izmijenjeno je rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-080-04/21-02/402, URBROJ: 512M2-010302-21-11 od 14. prosinca 2021. na način da se umjesto roka za polaganje državnog stručnog ispita II razine do 1. travnja 2023. određuje rok do 1. studenog 2023.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije dao jasno obrazloženje neprihvaćanja da je tužitelj državni službenik još od 1995. godine. Ističe da nije jasno zašto se sud poziva na odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima iz 2001. godine. Naposljetku navodi da sud nije obrazložio zašto nije uzeo u obzir rješenja o rasporedu iz ranijeg razdoblja iz kojih je razvidno koliko je dugo vremena državni službenik i koliko mu je puta bilo određeno polaganje državnog stručnog ispita, kojeg nije položio, ali mu do danas po sili zakona ili odlukom državnog tijela zbog toga nije prestala državna služba. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu i u granicama propisanim odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj magistar teoloških znanosti, da je 16. studenog 1995. položio ispit za Ovlaštenu službenu osobu iz djelokruga poslova i zadaća visoke stručne spreme i da je u ponovljenom postupku, povodom rasporeda tužitelja na položaj I. vrste, VSS – voditelj područnog odsjeka za poslove obrane S., određeno da je dužan položiti državni stručni ispit II razine do 1. studenog 2023.
8. Prvostupanjski sud je 24. studenog 2023. održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita i da je s obzirom da je isti propisan kao jedan od uvjeta za radno mjesto na koje je raspoređen u obvezi položiti ga.
9. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 70/19. – dalje: ZID ZDS) propisano je da se položen državni stručni ispit za srednju stručnu spremu smatra položenim državnim ispitom I razine. Stavkom 2. istog članka ZID ZDS propisano je da se položen stručni ispit za visoku i višu stručnu spremu smatra položenim državnim ispitom II razine. Stavkom 3. istog članka ZID ZDS propisano je da je službenik koji nema položen ispit iz stavaka 1. i 2. ovog članka ZID ZDS dužan položiti državni ispit u roku godine dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz članka 11. ZID ZDS. Stavkom 4. istog članka ZID ZDS propisano je da službenik koji je sukladno ranijim propisima oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita za poslove radnog mjesta određenog stupnja obrazovanja nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine. 10. Odredbom članka 93. stavka 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj: 74/94.- dalje: ZDS) propisano je da će se osloboditi obveze polaganja državnog stručnog ispita državnog službenika koji ima položen pravosudni ispit ili znanstveno zvanje magistra ili doktora znanosti. Stavkom 3. istog članka ZDS propisano je da rješenje o oslobađanju od obveze polaganja državnog stručnog ispita donosi ministar nadležan za poslove opće uprave.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane zakonske odredbe, utvrdio da tužitelj iako je magistar znanosti, nije dokazao da raspolaže rješenjem ministra nadležnog za poslove opće uprave kojim je oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita, zbog čega je, kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, jednako kao i novoprimljeni državni službenici u obvezi položiti državni stručni ispit. Navedena obveza propisana je odredbom članka 42. stavka 3. ZID ZDS, a proizlazi iz činjenice da je uvjet za raspored na radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen između ostalog i položen državni stručni ispit II razine.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije obrazložio zašto nije uzeo u obzir rješenja o rasporedu iz ranijeg razdoblja ovaj Sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da ta rješenja nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari jer su donesena prije stupanja na snagu ZID ZDS.
13. U odnosu na prigovor tužitelja da se sud u svom obrazloženju pozvao na Zakon o državnim službenicima i namještenicima iz 2001. godine ovaj Sud nalazi da je to točno, ali da isto nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer je Zakonom o državnim službenicima i namještenicima iz 1994. godine, koji je trebalo primijeniti, propisano upravo onako kako obrazlaže prvostupanjski sud pa se prema mišljenju ovog Suda radi o očitoj omašci u navođenju broja Narodnih novina. Na opisani način stoga nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
15. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 2. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v. r.