1

                                                                                                             Pr-610/2020-20

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split                                                                               Pr-610/2020-20

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R., OIB: …, D., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u S., protiv tuženika S. V. d.o.o. za proizvodnju i održavanje, OIB: … S. zastupanog po odvjetnicima iz ZOU I. R. i I. R., S., radi proglašenja otkaza nedopuštenim i vraćanja radnika na posao, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 29. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I/              Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 17. travnja 2020. koju je donio tuženik S. V. d.o.o., S., OIB: …, po direktoru M. S., te ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

II/              Utvrđuje se da radni odnos tužitelja temeljem Ugovora o radu između tužitelja i tuženika sklopljenog dana 25. veljače 2019. nije prestao.

 

III/              Nalaže se tuženiku S. V. d.o.o., OIB: … da vrati tužitelja D. R., OIB: … na radno mjesto voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala odnosno na drugo radno mjesto na neodređeno vrijeme, odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja.

 

IV/                Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.125,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 27. svibnja 2020. je navedeno da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja projekta radne jedinice rezanje i priprema materijala, koji ugovor je zaključen 25. veljače 2019. Dana 17. travnja 2020. tužitelj da je zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U obrazloženju navedene odluke tuženik da je kao razlog donošenja iste naveo neopravdano izostajanje tužitelja s rada, učestalo kašnjenje na posao, raniji odlazak s posla te konačno odbijanje korištenja radne opreme na radnom mjestu. Donesena odluka da predstavlja nezakonit otkaz ugovor o radu budući njeno obrazloženje nije argumentirano odgovarajućim dokazima. Nadalje se navodi da je tužitelj protiv navedene odluke dana 23. travnja 2020. izjavio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nadalje tužitelj navodi da se kod tuženika ne vodi evidencija radnog vremena niti se ista dostavlja radnicima zbog čega nije moguće pouzdana utvrditi radno vrijeme radnika, niti izostanke tužitelja s radnog mjesta u mjesecu ožujku od ukupno 19,22 sati. te da je suprotno navodima tuženika tužitelj bio na radnom mjestu 17. i 23. ožujka 2020. Nadalje da tuženik prije donošenja navedene odluke nije postupao u skladu s odredbama čl. 119 Zakona o radu odnosno pisano upozorio radnika na obvezu iz radnog odnosa te mogućnost otkaza ako se neprihvatljivo ponašanje i dalje nastavi. Također da tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane, te u odluci nije obrazložio zašto to nije učinio. Ističe se i činjenica da je tuženik prije donošenja odluke tražio da se tužitelj odrekne svojih prava iz zaključenog ugovora o radu i to potpisom novog ugovora o radu s bitno lošijim uvjetima rada za tužitelja (smanjenje plaće), a nakon što je tužitelj isto odbio, tuženik da ga upućuje na radno mjesto za koje tužitelj nema sklopljen ugovor o radu i za koje nema potrebno znanje i iskustvo zbog čega nije u mogućnosti obavljati takve poslove, te da radni proces zahtijeva prisutnost najmanje dvoje radnika kako bi se prilikom obavljanja takvih poslova ispunile mjere zaštite na radu. Upravo iz tih razloga da je tužitelj odbio obavljanje radnog naloga RN 19/927/20001 zbog čega da nije bilo potrebe za odijevanjem radne opreme. Nadalje da je u obrazloženju navedene odluke o otkazu između ostalog navedeno i otuđenje imovine tuženika, konkretno poslovnog mobitela, što također da nije točno jer da se isti nalazi kod tužitelja, o čemu da je tuženik pravodobno obaviješten kako bi se dogovorila njegova predaja sim kartice i dvaju zaštitnih odijela te je tužitelj tuženika i svojim zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa među ostalim putem punomoćnika pozvao da ga obavijesti o načinu i mjestu predaje mobitela, sim kartice i radne opreme. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 14-15 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je iz obrazloženja predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu vidljivo kako tužiteljevi navodi iz tužbe nisu točni te kako je tuženik pružio tužitelju kroz više dana priliku da iznosi svoju obranu u odnosu na povrede radne obveze na koje mu je tuženik ukazivao. Upravo iz tih razloga da je tuženik sukladno odredbama čl. 119. st. 2 utvrdio da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja ponovno poziva na davanje obrane. Nadalje da iz navedene Odluke jasno proizlazi da je tužitelj višekratno izvršio povredu radnih obveza, na što da ga je tuženik upozoravao. Nadalje, vezano za evidenciju radnog vremena, da je tužitelju dobro poznato da se kod tuženik svi radnici evidentiraju kod dolaska na rad i odlaska s rada te da svaki zaposlenik posjeduje elektronsku karticu koju je potrebno kod dolaska i odlaska s posla prisloniti na instalirani uređaj koji evidentira dolazak i odlazak i koji program na kraju mjeseca ispisuje nazočnost na radu u satima i minutama te je navedeno i priloženo kao dokaz uz odgovor na tužbu, gdje se vidi činjenica tužiteljevog izostanka s rada u mjesecu ožujku 2020. Također da se iz obračunskih lista plaće za mjesec ožujak 2020.  kako je radniku u tom mjesecu obračunata plaća i za koliko sati rada te mu je za taj mjesec isplaćena umanjena plaća, koju umanjenu plaću za ožujak 2020. radnik nije osporavao, pa ni u ovoj tužbi taj podatak ne spominje niti traži isplatu manje isplaćene plaće. Što se tiče navoda iz tužbe da bi tužitelj opravdano odbio radni nalog zbog čega da nije bilo potrebe za odijevanjem radne opreme, tužitelj da je kao radnik tuženika 10 godina već radio na CNC stroju za rezanje vodenim mlazom, a odredbama čl. 3 Ugovora o radu da se obvezao i na obavljanje "ostalih poslova u dogovoru s tehničkim direktorom i voditeljem proizvodnje i održavanja", dakle da je tužitelju dodijeljen radni zadatak za koji je osposobljen upravo radom kod tuženika, koji ga je u više navrata, o svom trošku, osposobljavao za rad (za rukovoditelja portalnom i mosnom dizalicom, za rukovoditelja viličarem). Sukladno svemu navedenom, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i tužitelja obavezati na snašanje troškova postupka.

 

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. veljače 2019. zaključen između tužitelja i tuženika; odluke o otkazu ugovora o radu od 17. travnja 2020.; zahtjeva tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa od 20. travnja 2020.; zapisnika o upozorenju radnika na izvršavanje obveza iz radnog odnosa od 17. travnja 2020., obračunskih lista tuženika za siječanj 2020., veljaču 2020. i ožujak 2020.; obračunske liste tuženika br. 60; obračunske liste tuženika br. 82 sa priloženim evidencijama sa kartice za dolaske i odlaske sa posla; uvjerenja o osposobljavanju za rukovatelja viličarem D. R. od 19.09.2014.; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, zz tuženika, svjedoka S. M., M. B. te Z. V..

 

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

 

 

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio kod tuženika zaposlenik na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25.02.2019.godine zaključenog između tužitelja i tuženika (list 5-6 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tuženik tužitelju dao redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a što proizlazi i iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 17.04.2020.godine (list 7-8 spisa). Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. ZR-a u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu ugovora o radu od 17.04.2020.goidne, a koji mu je dostavljen 17.04.2020.godine podnio zahtjev za zaštitu prava radnika budući ga je podnio 20.travnja 2020.godine (list 10-13 spisa). Tuženik je ovaj zahtjev zaprimio i na isti se nije očitovao, a slijedom čega je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a po proteku 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu od strane poslodavca podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

 

6. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za redovno otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja propisanih odredbom članka 115. stavka 1. točka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a).

 

7. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 25.02.2019.godine (list 5-6 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala te je člankom 3. ugovora ugovoreno da će isti obavljati planiranje, organiziranje i vođenje poslova u Radnoj jedinici rezanje i priprema materijala, nadziranje i upravljanje radom radnika u radnoj jedinici rezanje i priprema materijala, vršenje poslova tehničke pripreme radnih naloga te vođenje odnosa sa kupcima, organizacije i vršenja nabave svih materijala i opreme potrebnih za izvršenje radnih naloga i održavanje opreme, proučavanje tehničke dokumentacije za pojedine projekte, zaprimanja ulaznih dokumenata te kontrolu potpunosti sadržaja, otvaranje i lansiranje radnih naloga sa pripadajućom dokumentacijom te briga o njihovoj kvalitetnoj realizaciji i na vrijeme, izrađivanje krojne liste materjiala, ostale poslove u dogovoru sa tehničkim direktorom i voditeljem proizvodnje i održavanja, te izvještavanje tehničkog direktora o svom radu. Kao mjesto rada se u članku 4. ugovora navodi da će tužitelj kao radnik poslove obavljati u proizvodno-poslovnoj zgradi tuženika kao poslodavca u S., na adresi te proizvodnom pogonu tuženika kao poslodavca na adresi u K., te eventualno na drugim mjestima u dogovoru sa poslodavcem.

 

8. Iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 17.04.2020.godine (list 7-8 spisa) je razvidno da je tužitelju ovom odlukom tuženika dan redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a za radno mjesto voditelj projekata radne jedinice za rezanje i pripremu materijala. Poslodavac-tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navodi da je poslodavac utvrdio kako je tužitelj počinio u razdoblju od 05.-10. travnja 2020.godine niz teških povreda radnih obveza. U tom smislu ističe da je kontrolom sustava evidencije radnog vremena ustanovljeno da je radnik tijekom tri mjeseca 2020.godine neopravdano izostao sa rada dva radna dana (17.03.2020.godine, 23.03.2020.godine) te da je više puta kasnio na posao, te da je ranije odlazio sa posla bez izdane dozvole za izlazak sa posla potpisane od strane svog nadređenog. Istaknuto je da je radnik ukupno u mjesecu ožujku izostao sa rada 19,22 sati. Također je navedeno da je kod obračuna plaće za mjesec ožujak 2020.godine utvrđeno kako radnik nije opravdao svoje izostanke s posla, da bi poslodavac kontrolom dozvola utvrdio kako je radnik sam sebi izdavao dozvole za izlazak sa posla, te da je na taj način krivotvorio službenu dokumentaciju tvrtke. Ističe se da je tužitelj upozoren na počinjene povrede od strane poslodavca te da je neprimjereno reagirao ističući da on nema koga što pitati za privatni izlazak tijekom radnog vremena. Također je istaknuto da je tužitelj posebno 14. travnja 2020.godine unatoč brojnim ranijim upozorenjima  odbio koristiti osobna zaštitna sredstva iako da je iste redovno zadužio. Navodi se da se isti dana 15.travnja 2020.godine pojavio na svom radnom mjestu bez zaštitne opreme te da nakon što ga je nadređeni voditelj M. S. upozorio da odmah obuće zaštitnu opremu da je odbio postupiti po nalogu i odjenuti i obuti radnu opremu, te da je tek nakon sat i po rasprave nadređeni voditelj pozvao dva radnika kao svjedoke J. D. i Z. V., te da je ispred njih ponovno pozvao tužitelja na primjenu zaštitne opreme ili da će odmah biti isključen iz rada. Istaknuto je da je radnik tada verbalno napao voditelja, te rekao da je njegova zaštitna oprema na pranju, te da se udaljio iz tvrtke. Također je istaknuto da je dana 16.travnja 2020.godine tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa jer da je odbio izvršiti radni zadatak po nalogu RN19/927/20001 za rezanje na CNC plazmi ističući da nije siguran da to zna izvršiti iako da je te poslove kao operater, a zatim kao i voditelj godinama obavljao. Navodi se da mu je nakon toga voditelj dao zadatak da nastavi sa inventurom limova koju je započeo prethodni dan, ali da ni taj posao nije dovršio jer da je istakao da ne može sam obavljati inventuru, te se ističe da je i u nastavku dana radnik opstruirao radne zadatke i da se neprimjereno ponašao prema voditelju. Istaknuto je i da je  radnik na zahtjev poslodavca da vrati poslovni mobitel i SIM karticu koju je zadužio od tvrtke da je izjavio da mobitel prodao prošle godine, a čime da je priznao da je otuđio imovinu poslodavca. Zaključno je navedeno da kod svih navedenih okolnosti je poslodavac utvrdio kako zbog kontinuiranog kršenja radnih obveza radnik ne može nastaviti sa radom. Istaknuto je da je prije donošenja odluke o otkazu poslodavac utvrdio da postoje okolnosti zbog kojih da nije opravdano očekivati od njega da radnika pozove na iznošenje obrane.

 

9. Iz pregledanog zapisnika o upozorenju radnika na izvršavanje obveza od 17.04.2020.godine  proizlazi da  poslodavac dana 15.04.2020.godine putem tužitelju nadređene osobe M. S. upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa jer da se tužitelj pojavio na radnom mjestu bez zaštitne opreme, te da je odbio izvršenje radnog zadatka pravdajući se da to nije njegov posao te da je odbio obući radnu opremu, te da ga je M. S. pozvao ispred svjedoka J. D. i Z. V. da obuće zaštitnu opremu ili da će biti isključen iz rada, ali da ga je tužitelj verbalno napao te rekao da mu je zaštitna oprema na pranju i da se udaljio iz tvrtke.

 

 

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on što se tiče predmetnog otkaza ugovora o radu uistinu pozivan na razgovor kod poslodavca više puta, ali da tada nisu razgovarali o samom otkazu već da mu je ponuđen na razgovoru izmijenjeni ugovor o radu uz minimalnu plaću i dodatke na plaću i to za isto radno mjesto voditelja projekata za rezanje i pripremu materijala, te da je taj razgovor s poslodavcem bio u ožujku 2020. Nadalje, da nije htio pristati na navedenu ponudu poslodavca već da je predlagao poslodavcu da mu za vrijeme trajanja korone isplaćuje mjesečnu naknadu koju daje država u iznosu od 4.000,00 kn. Nadalje, tužitelj ističe da su netočni navodi poslodavca iz odluke o otkazu da je on izostao s posla u 2020. godini i to na datum 17. ožujka i 23. ožujka. Isti navodi da su kod poslodavca postojali uređaji koji evidentiraju dolazak radnika na posao i odlazak radnika s posla, te da je radnica koja je bila zadužena za provjeru tih dolazaka i odlazaka s posla sama uvijek mijenjala podatke iz tog uređaja sa kartica radnika o dolascima i odlascima te da je njeno ime S.. Nadalje isti ističe da je on posao obavljao kod poslodavca u dva pogona od kojih se jedan nalazi u M., a drugi u S.. K. u S., te da je svakodnevno evidentirao svoj dolazak na posao preko spomenutog uređaja i odlaske s posla, te da on nikad nije izostao s posla a da o tome nije obavijestio poslodavca i donio doznake ukoliko je bio na bolovanju. Isti ističe da su nakon 23.3.2020. svi njegovi kolege dobili otkaz na njihovim radnim mjestima, a da je on osobno imao dvoje podređenih radnika te da je 10 ili 15 radnika kod tuženika pristalo na sporazumni otkaz ugovora o radu, a na kojeg on osobno da nije pristao. Isti navodi da na obračunskim listama plaća i evidencijama samog tuženika sve do 23.3.2020. nikad nije bilo evidentirano da bi njemu bila skidana plaća već da mu je skinuta plaća tek za zadnji mjesec njegovog rada kada je dobio manju plaću premda ističe da on poslodavcu nije nikad potpisao nikakve radne liste. Što se tiče rada bez zaštitne opreme, a za koje ga tereti poslodavac na dan 15.4.2020. isti navodi da je točno da je on tog dana započeo rad kod tuženika kao poslodavca bez zaštitne opreme, ali da treba znati da je on godinama prije toga kod istog poslodavca obavljao rad bez zaštitne opreme pa da ga je začudilo kad mu se obratio tadašnji direktor tuženika M. S. koji ga je upozorio da se mora udaljiti s radnom mjesta obzirom da nema zaštitnu opremu te mu je naredio da napusti firmu. Isti nadalje ističe da je njegova oprema bila kod kuće i da se radilo o opremi koju mu je osigurao poslodavac pa da se on upravo navedenog datuma 15.4.2020. vratio kući da obuče zaštitnu opremu i potom vratio raditi na posao. Isti napominje, a u odnosu na onaj dio za kojeg ga je poslodavac teretio da bi 16.4.2020. odbio radni zadatak po nalogu RN 19/927/200001 za rezanje na cnc plazmi, da navedeni navod nije točan jer da nakon što su radnici tuženika njegovi kolege 23.3.2020. dobili sporazumni otkaz ugovora o radu da je njega osobno M. S. svaki dan čekao da ga odveze na posao u izdvojeni pogon i da ga je ponovno na završetku radnog vremena u 15:00 čekao da ga vrati natrag kući s posla, a da je tražio od njega da sam od kuće donosi marende za posao. Isti navodi da je nekoliko dana prije otkaza odlazio redovno u spomenuti izdvojeni pogon i da je morao obavljati inventuru limova i to u pogonu u M..I. navodi u odnosu na činjenicu na koji način mu je uručena odluka o otkazu ugovora o radu, da je jednog dana kad je radio u prostor ušla direktorica M. i M. sa odlukom o otkazu te da su pozvali iz pogona dvojicu radnika za svjedoka da ne bi došlo do eventualnog fizičkog obračuna. Isti navodi da mu je M. osobno uručio odluku o otkazu ugovora o radu. Što se tiče  same činjenice za koju ga poslodavac tereti da mu nije vratio mobitel i sim karticu, isti navodi da je svim radnicima koji su sporazumno raskinuli ugovor o radu s tuženikom bila isplaćena plaća 6. srpnja, a da njemu nije bila isplaćena plaća nego tek 15.og u mjesecu, a da je on između 5. i 15. išao na razgovor kod poslodavca i da je M. rekao da mu isplati plaću budući nema nikakvih sredstava a da mu je ona odgovorila da mora vratiti mobitel, a na što da joj je on rekao da će mobitel prodati i sebi zadržati sredstva jer m u nije isplaćena plaća. Isti navodi da je naposljetku vratio i mobitel i sim karticu i zaštitnu opremu i karticu za timbravanje i to 29.5.2020. Prilikom saslušanja tužitelja, punomoćnik tužitelja je dao na uvid sudu karticu iz koje proizlazi da bi tužitelj razdužio slijedeću opremu: mobitel H. mate 20LITE, te sim karticu, karticu za evidenciju radnog vremena, zaštitnu odjeću i zaštitne cipele, a navedena kartica je potpisana od strane direktora M. S.. Također uz navedeno stoji i dopis od 18.5.2020. kojim je tužitelj pozvan da razduži navedeno, a sa potpisom direktorice M. S.. Po izvršenom uvidu u navedenu dokumentaciju ista je vraćena punomoćniku tužitelja. Tužitelj nadalje navodi da prije ovog slučaja s otkazom ugovora o radu nije bilo izričitih opominjanja njega kao radnika nego više da se radilo o jednoj usmenoj opomeni koja je više bila stvar dogovora internog između njega i poslodavca. Isti navodi da se radilo o tome da je bio zadužen za dvojicu radnika kojima je bio nadređen i kojima je morao odobravati godišnje odmore, izlaske iz firme i sl. Međutim da je naknadno uveden od strane poslodavca obrazac kojeg je trebalo popuniti vezano za izlaske radnika gdje je radnik trebao popuniti podatke – zahtjev kojim traži odobrenje za izlazak (primjerice odobrenje godišnjeg odmora) te je procedura bila takva da je radniku prvo on trebao potpisati odobrenje, a potom direktor. Isti navodi da ga je direktor jedne prigode kad su mu radnici tražili odobrenje godišnjeg odmora izdao uputu da je on taj koji je zadužen za godišnje odmore, pa da je on ponukan time u par navrata potpisao odobrenje godišnjeg odmora radnicima u svoje ime, a ujedno je potpisao i M. S. u svoje ime te da je tada upozoren od M. S. da to više ne radi jer da M. S. osobno mora radniku izdati odobrenje. Nadalje tužitelj ističe da je sada jedno dva tjedna zaposlen u D. u firmi AGS na ugovor na određeno vrijeme i to na 3 mjeseca probnog rada. Što se tiče osposobljenosti za rad na siguran način upravo za poslove na kojima je tužitelj radio kao voditelj projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala isti navodi da nije bio osposobljen stručno od strane poslodavca ali da se sam za to osposobljavao, ali da je imao zdravstvena uvjerenja i potrebne preglede. Nadalje navodi da mu je plaća na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala, bila negdje oko 7.300,00 kn s putnim troškom. Navodi da nikada nije krivotvorio službene dokumente tuženika ili izdavao takve potvrde za izlaske bilo sebe bilo radnika s radnog mjesta. Navodi da službeno i pismeno nije postojalo nikakvo uvjerenje njega za rad na cnc plazmi već da je na cnc plazmi bio osposobljen djelatnik M. B., a da on ne zna da li je o tome imao i dokumentaciju. Što se njega osobno tiče isti navodi da je on bio voditelj rada na cnc plazmi pa da je morao biti upoznat s načinom rada, al da stručnu osposobljenost nije za to imao. Nadalje da je cnc plazma stroj koji služi za rezanje ploča od raznih materijala tipa aluminija, čelika i sl. te da odvaja taj materijal i da se radilo na njemu na način da se prethodno izradi nacrt i po tom obavlja rezanje uz pomoć tog stroja, a on kao voditelj da je imao posao nacrtati ono što će se izrađivati na stroju te da je cnc plazma stroj bio smješten u pogonu u M. te da je minimalno dvoje radnika potrebno za rad na spomenutom stroju a da je na tom stroju radio sami radnik M. B. i to nekih 7-8 godina. Tužitelj navodi da jedan radnik može vršiti inventuru limova al da ne može zadovoljiti sigurnost na radu kod obavljanja rezanja limova jer da se radi o velikim pločama koje se dižu uz pomoć dizalice i da se može dogoditi da navedene ploče padnu. Nadalje, da je kod tuženika bilo ozljeda na radu isti odgovara da ih je bilo npr. radnik N. J., S. M.…Nadalje navodi da je uvijek bio na radnom mjestu pa i 17.3. i 23.3. ali da nije imao pristup radnom mjestu već ga je direktor M. S. svakog jutra pa i u te dane prije početka radnog vremena u 6:50 čekao ispred ulaza u firmu i vodio ga na rad u izdvojeni pogon M. tako da on nije imao pristup kartici koja bilježi period dolaska i odlaska s radnog mjesta budući da ga je M. S. te dane odvozio i dovozio u pogon na posao. Ističe da nikad nije tražio razliku plaće iz jednostavnog razloga što kod odlaska iz firme više nije imao kontakta s poslodavcem, a da je poslodavac po nekim svojim evidencijama i ranije evidentirao njegove izostanke, ali da on nikad nije imao situaciju da mu poslodavac nije isplatio plaću već da mu plaća nije bila isplaćena samo u ožujku 2020. i to drugoj polovici ožujka kad mu je uručena odluka o otkazu. Nadalje da je on u svibnju 2020. po traženju M. S. samo došao osobno u firmu u 9,00 sati i razdužio spomenutu opremu, a da nije ništa drugo razgovarao. Da on nije imao uopće saznanja o tome što mu je točno plaćeno na ime plaće niti da mu je isplaćena manja plaća budući da nije raspolagao tom dokumentacijom niti u trenutku otkazivanja ugovora već mu je to naknadno dostavljeno, te da postoji neki dokument gdje su radnici morali potpisati da su im uručene obračunske liste plaća ali da oni to nikada nisu dobili. Isti navodi da je bio zaposlen u periodu od 10. mjeseca 2020. do 10. mjeseca 2022. u firmi P. otoci d.o.o. u S., a da je od 2011. do 2019. najprije radio na cnc stroju za vodeno rezanje 6 godina, pa da je potom postao voditelj i naposljetku da je postao voditelj za oba stroja te da je kao voditelj bio nadređen M. B. i Z. V., te da je M. B. imao ozljedu na radu, da se upravo dogodilo to da je pala ploča s dizalice i okrzla ga pokraj oka te da nije u rodu s M. B., već da su oni vjenčani kumovi. Navodi da je imao razgovore s M. S. vezano za izmjene na poreznoj kartici vezano za djecu ali da do izmjena nikakvih nije došlo.

 

 

11. Iz iskaza saslušane zz tuženika M. S. proizlazi da je tužitelj od 2011. godine započeo rad kod tuženika na radnom mjestu cnc operater te da je bio osposobljen za rad na tom stroju te da ne postoji nikakav formalan dokument za to već da se smatra da je isti za to osposobljen završetkom srednjoškolskog obrazovanja za cnc operatera. Ista napominje da ukoliko se kod tuženika kupi novi stroj da u tom slučaju za osposobljavanje za rad na tom stroju je odgovoran dobavljač tog stroja, a da u slučaju dolaska novog radnika na posao da ga za rad na spomenutom stroju obučava prijašnji radnik koji je radio na tom stroju te da je samim time i tužitelj osposobljavao radnike za rad na stroju i to nove radnike koji bi dolazili raditi na tom cnc stroju. Nadalje u pogledu izostanka tužitelja sa radnog mjesta dva radna dana 17.3. i 23.3.2020. zz tuženika navodi da se evidencija radnog vremena vršila uz pomoć klasičnog kartičnog uređaja te da je svaki radnik imao karticu kojom je evidentirao svoj dolazak i odlazak s radnog mjesta, a da je kontrolu tih dolazaka i odlazaka vršila tajnica tuženika S. L.. Ista navodi da je sam program evidentirao tko je prisutan ili nije na poslu, i da je utvrđeno da tužitelj nije došao na posao 17.3.2020. i 23.3.2020. te da nije opravdao izostanak, a da mu nije izdano u te dane ni odobrenje za izlazak s radnog mjesta te da je nju radnica S. L. obavijestila da tužitelj kao radnik nije na poslu. Nadalje ističe da nije postojala nikakva mogućnost prepravljanja podataka o radnom vremenu i dolascima i odlascima radnika s posla, jer čak u koliko radnik dođe 10 min. ranije na posao, ako se isti prijavi karticom na uređaju, uređaj će mu uvijek evidentirati da je počeo raditi i evidentirat će mu završetak rada kod odlaska u 15:00 sati, te da je radno vrijeme uvijek od 7:00 ujutro do 15:00 popodne. U odnosu na činjenicu da li bi gospodin M. S. dolazio prije početka radnog vremena po tužitelja i odvodio ga u pogon M. ista odgovara da je to potpuno smiješna tvrdnja, a da se o tome kako je došlo do toga da se to interpretira na taj način, može izjasniti kao svjedok gospodin M. S.. Zz tuženika pojašnjava da se u odluci o otkazu kad se ističe da je tužitelj sam sebi izdavao dozvole za izlazak s posla misli na pisane dozvole koje radnik ukoliko je morao ranije izaći s posla morao popuniti zahtjev na obrascu tri dana ranije i tražiti odobrenje od nadređenog za izlazak, a da je tužitelj ovakve dozvole bez odobrenja sam sebi izdavao a da se navedene dozvole donose u tajništvo u kojem tajnica evidentira da li je nekom dana dozvola za izlazak ili ne. U odnosu na neposjedovanje zaštitne opreme od strane tužitelja na dan 15. travnja 2020. koja se činjenica spominje u odluci o otkazu, zz tuženika navodi da su neistinite tvrdnje tužitelja da je on i ranije godinama počevši od 2016. radio bez zaštitne opreme, budući da je odjel nabave uredno evidentirao tužiteljevo zaduživanje radne opreme, a bez koje da tužitelj ne može niti ući u pogon, a da je on samo rukavica zadužio 10-ak svake godine, te da su radnici uredno zaduživali radna odjela, zaštitne kombinezone, zaštitne cipele, majice, zaštitu za uši i sl. Ista ističe da je tužitelj doista 15. travnja 2020. otišao kući po zaštitnu opremu i vratio se na posao sa zaštitnom opremom a kad ga je ranije direktor pitao zašto nema zaštitne opreme kad ga je 15. travnja 2020. zatekao bez opreme na poslu, da je isti odgovorio da mu je zaštitne oprema kod kuće na pranju, a da mu oprema nije imala što biti na pranju jer da tužitelj zadužuje svu opremu duplo. Nadalje ističe da je uistinu tužitelj 16. travnja 2020. odbio izvršiti zadatak  po nalogu RN 19/927/200001, a za rezanje na cnc plazmi, te da je nju o tome izvijestio direktor M. S. te da joj je rekao da mu je tužitelj rekao da ne zna raditi na cnc stroju za rezanje, a da je navedeni posao obavljao 5,6 godina prije toga. Ističe da bi netočno bilo da je tužitelj kao voditelj rada na stroju za cnc rezanje zadužen samo za izradu nacrta jer da on vodi ljude koji rade na stroju te da je dužan i zamjenjivati radnike, a i da vrši komunikaciju s kupcima te nabavu materijala te odlučuje kako će se raditi rezanje na stroju te da postoje dva stroja za rezanje na kojem rade radnici i da i radnici i voditelj svi rade na stroju i da voditelj obavlja uz to i spomenute poslove. Ističe da se na navedenom stroju ponekad radilo u smjenama zbog obima posla, pa da je tužitelj radio kroz jutro 8 sati a drugi kolega u popodnevnoj smjeni. Pojašnjava da je način rada na cnc stroju takav da tužitelj nakon što napravi nacrt isti stavlja na stroj koji onda može satima obavljati rezanje po nacrtu, a da za to vrijeme je tužitelj mogao obavljati i druge spomenute poslove te ističe da je u tom smislu tužitelj radio i nacrte i rad na stroju i kad je bio samo cnc operater jer da je tužitelj bio jedini cnc operater u firmi. U odnosu na činjenicu da li je sa tužiteljem obavljen razgovor prije otkazivanja ugovora o radu ista navodi da je bilo više razgovora te da je ona dosta radila od kuće, ali da je dolazila u firmu kad je trebalo obaviti neke poslove te da kad je imala razgovor s tužiteljem da ju je tužitelj vrijeđao pogrdnim izjavama te da mu se već tada moglo dati otkaz jer da pravilnik o radu to predviđa, međutim da je nakon konzultacije s odvjetnikom saznala da ne može tužitelju dati otkaz budući nije bilo svjedoka koji bi potvrdili da se tužitelj njoj obraćao pogrdnim izrazima. Ista navodi da je upravo zato, a vezano za otkaz koji je predmet ovog postupka tražila da se razgovor o otkazu obavi u prostoriji s videonadzorom kod tuženika uz prisutnost dvoje svjedoka, a radilo se o prisustvu dvojice tokara. Ista navodi da je prije ovog godinama bio dobar odnos s tužiteljem između njega i poslodavca i da je tužitelj imao odličan odnos prema njenim roditeljima pa da je isti tako tijekom rada upravo zato i promoviran u status voditelja kod tuženika budući se radi o firmi u kojoj nije moguće neko veliko napredovanje te da je zbog tih dobrih odnosa zaposlen kod njih i tužiteljev prijatelj i vjenčani kum M. B.. U odnosu na činjenicu koja se spominje u odluci o otkazu da tužitelj nije vratio poslovni mobitel i sim karticu koju je zadužio od tvrtke ista ističe da je njoj osobno tužitelj rekao da je prodao navedeni mobitel ali da ona to u trenutku otkazivanja ugovora nije mogla znati je li to točno ili ne ali da je on nakon mjesec dana vratio mobitel i sim karticu tuženiku. Ista ističe da je tužitelju uručena pisana odluka o otkazu ugovora, a sad se ne sjeća kojeg bi to bilo datuma te da piše na samoj odluci o otkazu. Navodi da nije prije otkazivanja ugovora pisanim putem obavještavala tužitelja na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, a da mu je u više navrata omogućila da iznese obranu. Ista navodi da je tužitelj iznio svoju obranu na način da je samo prema njoj i M. S. iznosio neprekidne uvrede u dužem periodu i da je ta situacija bila nepodnošljiva, a da je prema njenom mišljenju on to radio da bi isposlovao to da mu daju otkaz. Navodi da joj je odvjetnik savjetovao da budući će biti teško dokazati razloge za izvanredni otkaz da je tužitelju zato dan redovni otkaz. Ističe da su navedenoj odluci o otkazu priložena 2-3 falsifikata i evidencija radnog vremena gdje se vidi da su postojali neopravdani izlasci tužitelja s posla. U odnosu na pitanje da li su sva tri radnika i voditelj i radnici na cnc stroju osposobljeni i za poslove komunikacije s kupcima i za dobavu materijala i sve ostalo spomenuto, ista odgovara da nisu, da su druga dvojica radnika radili samo poslove rezanja, a da je tužitelj radio sve spomenute poslove. Zz tuženika na kraju ističe da smatra da je tužitelj neistinito napisao stanje u firmi, navodi da treba znati da je postojala situacija sa korona virusom, da je tuženik ostao bez financijskih sredstava jer da je nekoliko kupaca otišlo u stečaj te da su i redovite platiše budući nisu znali što će se dalje događati zadržavali svoja financijska sredstva te da je bio val otkaza u privatnom sektoru. Nadalje da nitko u firmi nije dobio sporazumni otkaz već poslovno uvjetovani otkaz a da smatra da nije tužitelju ponuđen minimalac već da mu je ponuđen minimalni iznos od 5.000,00 kn kojeg tužitelj nije prihvatio. Zz tuženika smatra da 4.000,00 kn koje je država davala kao naknadu za vrijeme korone da se to odnosilo na bruto, a ne na neto iznos.

 

12. U svom iskazu svjedok S. M. navodi da je tužitelj radio  u drugoj hali od njega i da što se tiče otkaza tužitelja da je to bilo vrijeme korone kada su se dosta dijelili otkazi, ali nudila i sklapanja novih ugovora. Prema njegovom saznanju tužitelj se uvijek pristojno ponašao na radnom mjestu i koristio svu zaštitnu odjeću i opremu koje mu je osigurao poslodavac kao što su zaštitne cipele, rukavice , odjeća i sl. Što se tiče odlazaka i dolazaka tužitelja s posla i na posao i njegovih eventualnih izostanaka tužitelj ističe da on o tome nema neposredna saznanja, ali da zna da su svi radnici pa tako i tužitelj imali kartice koje su provlačili pri dolasku i odlasku s posla i te kartice su služile kao evidencija tko je prisutan na radno mjestu pa da se u to mogao vršiti uvid. Što se tiče izlazaka tijekom radnog vremena i dozvola za izlazak radnika s radnog mjesta za vrijeme radnog vremena isti navodi da koliko je njemu poznato da su se izdavala uvijek samo usmena odobrenja ukoliko je bio potreban odlazak s radnog mjesta. Svjedok navodi da nije upoznat s činjenicom da li je tužitelj ikada odbio raditi po nalogu poslodavca na cnc plazmi ili odbio raditi inventuru limova. Svjedok ističe da je vjerojatno tuženik kao poslodavac vodio evidencije o radnom vremenu. Svjedok potvrđuje činjenicu da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala a da ne zna koliko je točno radnika radilo u vrijeme kad je tužitelj obavljao te poslove, a kod tuženika. Ističe da je tužitelj uredno obavljao svoje obveze te da tužitelj nije mogao sam sebi izdati dozvolu za izlazak već da mu je takvu dozvolu mogao izdati samo nadređeni. Nadalje ističe da je tužitelj imao dva zaduženja, jedno u uredu a drugo u poslovnoj hali te da kad je radio u uredu da je sigurno dolazio raditi u svojoj privatnoj odjeći, a kad je odlazio na rad u hali da je tada sigurno koristio zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac, ali  da je tužitelj radio većinom u hali. Ističe da on osobno ima spor pred ovim sudom protiv tuženika S. V. Vezano za činjenicu da li je tužitelj 17. i 23. 3. 2020. bio prisutan na radnom mjestu svjedok odgovara da on ne može imati neposredna saznanja o tome budući on tada nije bio  tu prisutan.

             

13. Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da je on radio u drugoj hali kao radnik i da je bio radni kolega tužitelja i da koliko je njemu poznato da je tužitelj 17.03.2020. i 23.03.2020. bio na radnom mjestu.  Ističe da je radno vrijeme bilo 7 sati tijekom jutra i 3 radna sata tijekom popodneva. Ističe da su se radnicima davali otkazi na način da ih ovlaštena osoba pozove u ured, priopći im razloge otkaza i uruči odluku o otkazu pa da je na taj način i on sam dobio otkaz kod tuženika. Inače, isti navodi da je tužitelj po njegovim saznanjima uredno obavljao poslove te da nikada nije odbijao izvršiti radni nalog poslodavca osim ako je to bilo besmisleno ili ako bi se time netko ugrožavao. U odnosu na poslove koje je tužitelj obavljao navodi da je obavljao poslove na stroju za vodeno rezanje, te stroju za plazmu, a također da je dodatno obavljao i uredske poslove. Nadalje navodi da prema njegovom saznanju tužitelj nije nikad odbio nositi zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac, s tim da obzirom da je dio poslova obavljao u uredu da je tužitelj nosio svoju privatnu odjeću samo kad je radio u uredu. Isti navodi da su kod tuženika na radnom mjestu postojale kartice za evidenciju dolazaka i odlazaka na posao ali da se često događalo da te kartice nisu u funkciji pa bi se radnici javljali nadređenom da prijave dolaske i odlaske s posla. Što se tiče dozvola za izlazak s radnog mjesta tijekom radnog vremena, svjedok ističe da su te dozvole funkcionirale kratko vrijeme pa da bi obično vezano za izlazak s radnog mjesta se radnik javljao nadređenome, pa da se u tom smislu tužitelj kao nadređenoj osobi javljao za odlaske s radnog mjesta M. S.. Nadalje ističe da se ne može točno sjetiti da li je ikad tužitelj izdavao sam sebi takve dozvole. Navodi da koliko zna nije bilo pisanih upozorenja tužitelju na kršenje radnih obveza. Vezano za događaje koji se spominju u odluci o otkazu tužitelju i to da se isti 15. travnja 2020. pojavio na radnom mjestu bez zaštitne opreme, a 16. travnja 2020. odbio izvršiti određene naloge poslodavca, svjedok navodi da on s tim događajima nije upoznat jer da je dobio otkaz prije svih navedenih datuma i da pretpostavlja da mu je zadnji radni dan bio 23.03.2020., a završno potvrđuje činjenicu da je on vjenčani kum tužitelja.

 

14. Iz iskaza svjedoka Z. V. proizlazi da je on bio radni kolega tužitelja dok je radio kod tuženika, te da je on osobno dao otkaz kod tuženika u lipnju 2021. Prema njegovim saznanjima isti ističe da je tužitelj uvijek postupao po radnim nalozima tuženika te da nema nikakvih saznanja da bi tužitelj odbijao izvršiti radne naloge poslodavca. Ističe da je tužitelj uvijek bio prisutan na radnom mjestu koliko mu je poznato. Što se tiče zaštitne odjeće i obuće ističe da je tužitelj kad je radio u uredu radio u privatnoj odjeći a kad je radio u poslovnoj hali na strojevima da je koristio zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac. Isti navodi da je tužitelj na neki način bio njemu nadređen i davao zadatke, odobravao godišnji i sl. a da on ne zna da li je tužitelj sebi išta evidentirao, ističe da zadnjih dana prije njegovog otkazivanja ugovora o radu da su kod tuženika postojale kartice za evidentiranje dolazaka i odlazaka s radnog mjesta, a da nije upoznat s pisanim evidencijama o radnom vremenu te koliko je njemu poznato da tužitelj nije sebi izdavao dozvole za izlazak s posla. U odnosu na činjenicu tko je odobravao ranije odlaske s posla isti navodi da je on jedne prigode tražio odobrenje za sebe od M. S., a da mu je on rekao da ne pita njega ništa nego da se obrati D. R. budući da mu je D. bio neposredno nadređen, a da ne zna kome se točno tužitelj trebao obratiti za raniji odlazak da li M. ili M. S.. Što se tiče dolazaka i odlazaka tužitelja s posla svjedok ističe da je tužitelj imao ključ od firme i da je on među prvima dolazio na posao i među zadnjima odlazio s posla. Svjedok ističe da ga je jednog dana M. S. pozvao njega i još dvoje kolega i da je tada bio prisutan i tužitelj te ga je M. pitao gdje mu je zaštitna odjeća i obuća a da mu je tužitelj istakao da tog dana nije trebao po rasporedu raditi u hali već u uredu i da zato nije ponio zaštitnu odjeću i obuću, a da je M. ga uputio da se ode kući presvući. Navodi da je tada M. S. sačinio nekakvu izjavu sa sadržajem koji njemu nije bio prihvatljiv, pa da je on sam onda sačinio izjavu na kojoj je izjavio kako sada svjedoči. Pojašnjava da u trenutku kad je M. naredio tužitelju da se ode kući presvući u zaštitnu odjeću i obuću da su se tog trenutka svi koji su bili prisutni spomenutom događaju razišli te da on ne zna što se tada daljnje događalo. Svjedok pojašnjava da je on nadopisao na izjavu koju je M. S. sastavio svoj tekst, ali ne istog dana te da su tu izjavu potpisali kolege D. i Ž. a da im je on isticao zašto su to potpisali, a da su oni navedenu S. izjavu potpisali bez da su je pročitali. Isti navodi da on misli da nije postojala mogućnost da tužitelj sam sebi izda dozvolu za izlazak s radnog mjesta.

 

15. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točke 3.ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju između ostalog ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prije redovnog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a što je propisano odredbom članka 119.stavka 1. ZR-a, dok je stavkom 2. istog članka propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

16. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje opravdanih razloga za redovno otkazivanje ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema  materijala. Naime, da bi se radilo o skrivljenom kršenju obveza iz radnog odnosa potrebno je da se kumulativno ispune tri uvjeta i to da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa, da je obveze kršio isključivo radnik te da je radnik kršio obveze sa namjerom. Tuženik nije dokazao činjenicu da je tužitelj kao radnik  kršio obveze iz radnog odnosa. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka S. M., M. B. i Z. V. je razvidno da je tužitelj radio u uredu kod tuženika kao poslodavca, te u hali, te da kad je radio u uredu kod tuženika da je koristio svoju privatnu odjeću, a da kad je radio u hali-pogonu da je uvijek koristio zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac. Također iz iskaza saslušanog svjedoka Z. V. izričito proizlazi da je bio prisutan 15.04.2020.godine kad je nadređeni voditelj M. S. pitao tužitelja zašto nije ponio zaštitnu odjeću i obuću, a da je tužitelj tada rekao M. S. da taj dan nije trebao raditi u hali već u uredu i da zato nije ponio zaštitnu odjeću i obuću, te da je M. S. tada rekao tužitelju da se ide kući presvući. Ovaj dio iskaza svjedoka V. je potvrdila i saslušana zz tuženika M. S. budući je potvrdila činjenicu da je tužitelj navedenog dana po nalogu nadređenog M. S. otišao kući po zaštitnu odjeću i obuću i da se isti vratio na posao, a i sam tužitelj je potvrdio u svom iskazu da se tog dana vratio kući po zaštitnu odjeću i obuću i da se potom vratio na posao. U odnosu na način kako je tuženik evidentirao dolaske i odlaske tužitelja sa radnog mjesta iz iskaza svih navedenih svjedoka M., B. i V. jasno proizlazi da su svi radnici imali kartice kojima se evidentirao dolazak i odlazak sa radnog mjesta, a ukoliko je netko trebao otići ranije sa radnog mjesta da je za navedeno trebao tražiti od nadređenog usmeno odobrenje budući da je jedino nadređena osoba mogla izdati odobrenje, a što je tužitelju bio M. S. ili zz tuženika M. S.. Iz iskaza saslušanog svjedoka Z. V. jasno proizlazi da tužitelj nije mogao samom sebi izdati dozvolu za raniji odlazak sa radnog mjesta. Također iz iskaza saslušanog svjedoka Z. V. proizlazi da je tužitelj uvijek postupao po nalozima poslodavca, te da je prvi dolazio na posao i zadnji odlazio sa posla. U odnosu na prisutnost tužitelja na radnom mjestu svjedok M. B. je izričito istakao u svom iskazu da je tužitelj u dane 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine bio prisutan na radnom mjestu. Svjedok B. je mogao imati saznanja o navedenom budući iz njegovog iskaza proizlazi da je bio radni  kolega tužitelja i da je s istim radio u pogonu. Svjedok B. je također potvrdio činjenicu da je tužitelj uredno obavljao poslove i da nije odbijao izvršiti naloge poslodavca. Također iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da su postojale kartice za evidentiranje dolazaka i odlazaka radnika sa radnog mjesta, ali da se često događalo da iste nisu u funkciji, te je navedeno da kad kartice nisu bile u funkciji da su se radnici javljali nadređenome M. S.. Premda zz tuženika M. S. u svom iskazu tvrdi da je tužitelj odbio izvršiti zadatak po nalogu RN 19/927/200001 za rezanje cnc plazmi tuženik sudu nije pružio ni predložio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg bi to proizlazilo. Naime, zz tuženika je istakla da je od M. S. saznala da je tužitelj odbio izvršiti navedeni nalog. Međutim, M. S. nije dao iskaz u ovom predmetu pa se navedena činjenica u tom smislu ne može smatrati dokazanom, a tuženik nije predložio niti predočio  niti jedan dokaz iz kojeg bi se mogla sa sigurnošću dokazati činjenica da je tužitelj odbijao izvršavati naloge tuženika, a iz iskaza svjedoka M., B., V. kao i iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao sve naloge kod tuženika. Također, a obzirom da je radnik M. B., a koji je radio sa tužiteljem pa i u dane 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine potvrdio da je tužitelj bio tada na radnom mjestu, te obzirom da je isti istakao da se znalo događati da kartice koje su evidentirale dolazak i odlazak radnika sa posla pa tako i tužitelja često nisu bile u funkciji ne može se smatrati da su podaci koje tuženik navodi i dostavlja sudu kao prilog odgovora na tužbu, a koje naziva evidencijama o radnom vremenu predstavljaju relevantne službene podatke o dolascima i odlascima radnika sa posla i samim time evidenciju o radnom vremenu budući navedeni podaci nisu potpisani ni ovjereni od strane poslodavca. Obzirom da sudu nije dostavljena evidencija o radnom vremena ovjerena i potpisana od strane poslodavca ovaj sud kao relevantan podatak o dolasku i odlasku tužitelja sa posla smatra iskaz svjedoka M. B. te iskaze svjedoka V. i M. koji su potvrdili činjenicu da tužitelj nije izostajao sa posla, dok je svjedok B. koji je u sporne dane bio na radnom mjestu i radio sa tužiteljem u pogonu izričito istakao da je tužitelj bio prisutan na poslu i u dane za koje  tuženik tvrdi da je izostao sa posla. Iz iskaza samog tužitelja jasno proizlazi da je on uvijek bio na radnom mjestu pa i u dane 17.03.  i 23.03. ali da nije imao pristup radnom mjestu pa samim time kartici koja evidentira njegov dolazak i odlazak sa posla u navedene dane jer da ga je  M. S. svakog jutra pa i u te dane prije početka radnog vremena čekao da  ga vrati natrag kući sa posla na završetku radnog vremena. Imajući u vidu navedeno te činjenicu koju nisu osporavali saslušani svjedoci M., B., V., a to je da je tužitelj radio i u uredu i u navedenom pogonu, ovaj sud poklanja vjeru iskazu tužitelja da ga je u pogon vozio M. S. i vraćao ga kući sa posla  pa da je iz tog razloga moguće da u spomenute dane 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine nije evidentiran karticom da je na radnom mjestu upravo iz tog razloga što ga je M. S. vozio u pogon prije početka radnog vremena i vraćao ga kući. Saslušana zz tuženika u svom iskazu  je izričito negirala ovu činjenicu. Međutim, tuženik tijekom postupka nije pružio sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Što se tiče mobitela i sim kartice zz tuženika je u svom iskazu  potvrdila činjenicu da je tužitelj navedeno vratio tuženiku, a punomoćnik tužitelja je na ročištu od 09.studenog 2022.godine dao sudu na uvid karticu iz koje proizlazi da je razdužio sljedeću opremu: mobitel H. mate 20LITE, te sim karticu, karticu za evidenciju radnog vremena, zaštitnu odjeću i zaštitne cipele.

 

17. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih i pregledanih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik ničim nije dokazao činjenicu da je tužitelj u dane 17.03. i 23.03.2020.godine neopravdano izostao sa posla budući iz iskaza tužitelja proizlazi da je istog M. S. u te dane odvozio prije radnog vremena u pogon i vraćao ga kući, a radi čega tužitelj nije ni mogao putem kartice ni biti evidentiran kao prisutan na radnom mjestu, a svjedok M. B. s kojim je tužitelj radio u pogonu je potvrdio činjenicu da je tužitelj u navedene dane bio na radnom mjestu, te tuženik ničim nije dokazao činjenicu da je tužitelj sam sebi izdavao dozvole za raniji izlazak sa posla budući su upravo suprotno tvrdili svjedoci M., V. i B.. Svi svjedoci su potvrdili činjenicu da kad je tužitelj radio u pogonu da je uvijek na sebi imao zaštitnu odjeću i obuću, a kad je upozoren od strane M. S. da nije donio zaštitnu odjeću i obuću isti je otišao kući po zaštitnu odjeću i obuću i vratio se na posao što je potvrdila i zz tuženika. Također tuženik sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj odbio izvršiti nalog poslodavca budući svi saslušani svjedoci u ovom postupku tvrde suprotno, a sud je utvrdio na ročištu da je tužitelj vratio poslodavcu mobitel i sim karticu, a što je u svom iskazu potvrdila i zz tuženika.  U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tuženik nije ovom sudu dokazao postojanje  niti jednog opravdanoga razlog na kojeg se poziva u odluci u otkazu, a koji bi se mogao odnositi na skrivljeno ponašanje tužitelja na radnom mjestu. Tuženik je postupio i protivno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a budući prije navedene odluke o redovitom otkazu nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, a koja činjenica je navedena i u samoj odluci o otkazu. Također premda je tuženik kao poslodavac pred svjedocima upozoravao tužitelja na njegovo skrivljeno ponašanje, a što proizlazi iz pregledanog zapisnika o upozorenju tužitelja na izvršavanje obveza iz radnog odnosa ovaj sud je mišljenja da iz svih navedenih provedenih dokaza u ovom postupku ne proizlazi da bi tužitelj s namjerom kršio ikakve obveze iz radnog odnosa. U navedenom smislu tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja.

 

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Budući ovaj sud smatra da je navedeni otkaz poslodavca nedopušten i da radni odnos nije prestao trebalo je naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala odnosno na drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

 

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. točka 2. OT-a), te za daljnje procesne radnje i to zastupanja na ročištu od 09.studenog 2022.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.ožujka 2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 06.rujna 2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 13.ožujka 2024.godine u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 450 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 900,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 225,00 Eur-a ukupno iznosi 1.125,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

 

 

 

Splitu, 29. travnja 2024.

Sutkinja

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.