Poslovni broj: UsI-884/2023-12

1

 

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

       Avenija Dubrovnik 6 i 8                                          Poslovni broj: UsI-884/2023-12

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki u upravnom sporu tužitelja M. Ć. O.: … i I. Ć. O.: … oboje iz V. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenica S. B., radi obiteljske mirovine, 12. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-03/22-03/00250010012, URBROJ: 341-99-06/2-23-000348 od 24. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.    Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-03/22-03/00250010012, URBROJ: 341-99-06/2-23-000348 od 24. siječnja 2023.  odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/17-03/00250010012, URBROJ: 341-25-06/2-17-173283 od 5. prosinca 2022.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljima, roditeljima umrlog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Ć. D., državljanina Republike Hrvatske, odbija se zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

 

3.              Protiv osporenog rješenja tuženika tužitelji su podnijeli tužbu u bitnome navodeći da su povrijeđene odredbe članka 7. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Opisuju tijek upravnog postupka do donošenja osporenog rješenja, navodeći da su podnijeli zahtjev za priznavanjem traženog prava, osnovom pogibije sina D. Ć. koji je poginuo prilikom izvršavanja zapovijedi borbene zadaće, navodeći da se radi o smrti koja je izravna posljedica ratnog djelovanja. Tužitelji smatraju da upravna tijela samovoljno tumače Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO-a („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj 2/06., dalje: Ugovor HVO) ističući da ne postoji propis koji određuje da poginuli pripadnik HVO-a mora poginuti na prvoj crti obrane. Smatraju da im pravo pripada ne samo temeljem navedenog Ugovora već i Zakona o  hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi tužbe nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je u postupku utvrđeno prema potvrdi nadležne uprave za obranu Bosne i Hercegovine broj 02-1-172-6-9/05 od 15. ožujka 2005. i Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj 07/37-45/3-641/21 od 14. listopada 2021. da je D. Ć. poginuo dana 9. ožujka 1994. u C. – strelište HVO pri izvršavanju zapovijedi na zadatku uređenja strelišta HVO u C., nesretnim slučajem. Poziva se na odredbe Ugovora HVO, navodeći da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja, jer nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu prema čl. 1. st. 1. t. 8. Ugovora HVO, budući da smrt pripadnika HVO nije nastupila iz razloga navedenih u čl. 6. st. 4. Ugovora HVO, to jest nije smrtno stradao u pružanju neposrednog oružanog otpora.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/212. – dalje: ZUS) sud je strankama  prije donošenja presude dao mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, slijedom čega je odgovor na tužbu dostavljen tužiteljima.

Dana 5. travnja 2024. održana je usmena i javna rasprava na koju su pozvane strane spora. Rasprava je održana u odsutnosti tužitelja, koji iako pozvani raspravi nisu pristupili niti su svoj izostanak opravdali.

Na navedenoj raspravi tuženik u bitnome navodi kao u tužbi, ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

 

6.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku i činjenice koje je sam utvrdio.

 

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 5. prosinca 2022. doneseno u ponovljenom postupku u izvršenju rješenja tuženika KLASA: 140-03/14-03/00250010012, URBROJ: 341-99-06/2-14-11764 od 17. studenog 2017., a povodom zahtjeva podnesenog 22. kolovoza 2014. godine kojim su tužitelji zatražiti pravo na obiteljsku mirovinu  po Ugovoru HVO. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe  Ugovora HVO, na koje se tuženik poziva i u odgovoru na tužbu.

 

9.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim navodeći da je prethodnim rješenjem tuženika od 17. studenog 2017. uvažena žalba i predmet vraćen na ponovni postupak da se ponovno zatraži od nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini ovjerena preslika ili original potvrde o okolnostima stradavanja D. Ć., te nakon potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ponovno donese odluka o podnesenom zahtjevu za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu primjenom Ugovora HVO. Obrazlažu se činjenice utvrđene uvidom u potvrdu od 15. ožujka 2005. i uvjerenje od 14.10.2021. (sve kako je navedeno i u odgovoru na tužbu), te ističe da nema osnova za uvažavanjem žalbenih navoda, dok se navodi tužitelja u žalbi o pravu na obiteljsku mirovinu temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, mogu smatrati novim zahtjevom.

             

10.              U ovom predmetu sporno je da li su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu tužiteljima, osnovom smrti sina D. Ć., odnosno da li je imenovani poginuo u okolnostima koje Ugovor HVO određuje.

 

11.              Člankom 1. stavkom 1. točkom 8. Ugovora HVO propisano je da u Ugovoru izraz  »članovi obitelji« znači: bračni drug, djeca rođena u braku ili izvan braka, posvojena djeca i pastorčad (članovi uže obitelji), roditelji, očuh, maćeha i posvojitelj poginulog, zatočenog ili nestalog pripadnika HVO-a ukoliko su državljani Republike Hrvatske. Članom uže obitelji smatra se i izvanbračni drug poginulog, zatočenog ili nestalog pripadnika HVO-a koji s pripadnikom HVO-a ima dijete i koji je do njegove pogibije, smrti, zatočenja ili nestanka živio s njim u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ukoliko je državljanin Republike Hrvatske, a status izvanbračne zajednice je utvrđen u izvanparničnom sudskom postupku.

Prema članku 6. stavku 4. Ugovora HVO Republika Hrvatska obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora okončati postupak priznavanja prava na mirovinu iza poginulih ili ekshumiranih pripadnika HVO-a stradalih u pružanju neposrednoga oružanog otpora, a obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa obiteljske invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa obiteljske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj.

 

12.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni da je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano.

 

13.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za iznesene zaključke postoji uporište u dokumentaciji spisa, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu i citiranim propisima. Tužitelji tvrde međutim, ne dokazuju da je Domagoj Ćosić poginuo u okolnostima pružanja neposrednoga oružanog otpora (čl. 6. st. 4.Ugovora HVO). Prema ocjeni suda za zaključke tuženika o stradavanju D. Ć. postoji uporište u dokumentaciji spisa, pa tvrdnje tužitelja da se radi o okolnostima koje ne proizlaze iz dokaza dostavljenih od  nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini (Potvrda od 15. ožujka 2005. i Uvjerenje od 14. listopada 2021.), ne dovode do drugačije odluke.

 

14.               Okolnost što je tužiteljima u Bosni i Hercegovini rješenjem nadležnog tijela od 28. srpnja 2005. priznato pravo na obiteljsku invalidninu ne dovodi do drugačije odluke u upravnoj stvari ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, jer uvjeti propisani odredbama Ugovora HVO za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu nisu ispunjeni, iz prethodno obrazloženih razloga.

 

15.              Povrede odredaba postupka i načela propisanih člankom 7. (načelo pomoći stranci) i 8. ZUP-a (načelo utvrđivanja materijalne istine) sud nije našao. Prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve činjenice koje su relevantne u konkretnom predmetu zahtjeva tužitelja za ostvarivanjem prava na obiteljsku mirovinu temeljem Ugovora HVO. Pri tom se ističe da prema članku 9. ZUP-a službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.              Iz izvedenih dokaza ne proizlaze tvrdnje tužitelja. Stoga sud prigovore tužitelja nije prihvatio osnovanima. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

 

16.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

 

17.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, nisu utvrđeni.

 

18.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je stoga odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci.

 

U Zagrebu 12. travnja 2024.

 

Sutkinja

   Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).