- 1 -              Rev 650/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 650/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., S. I. Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. o. d.d., Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-371/2021-2 od 21. ožujka 2022., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj Pn-1270/2017-46 od 9. ožujka 2021., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I Nalaže se tuženiku U. o. d.d., Z., OIB; ... isplatiti tužitelju M. P. iz S. I. Z., OIB; ..., iznos od 14.050,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.350,51 kuna od 04. veljače 2017. godine do presuđenja, te na iznos od 1.700,00 kuna tekuće od 09.03.2021. godine do presuđena, a koje kamate teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.551,18 a sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 1.649,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.02.2017, godine pa do isplate, te sa u zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.“

 

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

„Dopušta se preinaka tužbe podneskom tužitelja od 26. lipnja 2020. godine.“

 

2.1. Drugostupanjskom je presudo odlučeno:

 

„I Djelomično se usvaja žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1270/2017-46 od 9. ožujka 2021. preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je tuženik obvezan na iznos od 1.950,51 kn platiti tužitelju kamatu počam od 4. veljače 2017. i sudi:

 

Tuženik je dužan na iznos od 1.950,51 kn platiti tuženom kamatu koja teče počam od 27. travnja 2017. (kao dana podnošenja tužbe), dok se sa ostalim dijelom zahtjeva (za platež kamate na ovaj iznos počam od 4. veljače 2017. do 26. travnja 2017.) tužitelj odbija,

 

dok se u ostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.“

 

2.2. Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

„I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1270/2017-46 od 9. ožujka 2021.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3055/2022-2 od 15. studenoga 2022., zbog pravnoga pitanja: „Je li za ocjenu zastare povećanog dijela tužbenog zahtjeva na ime naknade štete prema čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), kao i njenog prekida prema čl. 241. ZOO relevantan trenutak podnošenja tužbe ili preinake tužbe?“. Predložio je ovome sudu da pobijanu odluku preinači ili ukine.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku odluku ispitao u cijelosti, kako ju tuženik i pobija i kako mu je to rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3055/2022-2 od 15. studenoga 2022. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. rujna 2016. od tuženika kao štetnikova osiguratelja.

 

8. Prvostupanjski je sud presudom tužitelju po osnovi naknade štete dosudio 14.050,51 kn sa zateznim kamatama, od čega se 10.400,00 kn odnosi na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, a 3.650,51 kn sa zateznim kamatama na imovinsku štetu po osnovi tuđe njege i pomoći i troškova liječenja.

 

9. U revizijskome stadiju postupka je, s obzirom na pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, sporno je li za dio zahtjeva po osnovi štete nastupila zastara, na koju se tuženik u postupku pred prvostupanjskim sudom pozvao, a nižestupanjski su sudovi taj prigovor ocijenili neosnovanim. Taj prigovor tuženik je istaknuo nakon što je tužitelj tijekom prvostupanjskoga postupka preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva. Glede prigovora zastare drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi obrazložio: „Ukoliko bi se zastara u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev cijenila prema danu kada je predana tužba u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev, smatralo bi se da je zastara nastupila. Međutim, takvo pravno shvaćanje bi predstavljalo ograničenje pristupa sudu, slijedom čega valja utvrditi je li takvo ograničenje dopušteno, odnosno slijedi li ograničenje legitimni cilj i postoji li razuman odnos proporcionalnosti između korištenja sredstava i cilja kojem se teži. Legitimni cilj je pravna sigurnost i ograničenje koje nameće zastara slijedi svoj legitimni cilj. Međutim, ako se ova situacija cijeni iz pozicije predvidljivosti, proizlazi da tužitelj za ovakvu promjenu u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao znati.”. Pritom je drugostupanjski sud glede dijela zahtjeva po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u obzir uzeo i to što je ovaj sud za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (pravno shvaćanje Su-4-47/2020 na sjednici građanskog odjela održanoj 5. ožujka  i 15. lipnja 2020.) tako da se do tada određeni iznosi povećavaju za 50%. Iz spisa predmeta inače proizlazi i da je tužitelj zahtjeve povećao nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka koji se očitovao o povredi prava osobnosti koje je tužitelj pretrpio i o trajanju potrebe za tuđom njegom i pomoći.

 

9.1. Tuženik u reviziji, a što proizlazi iz spisa predmeta, ukazuje na to da je tužitelj:

 

- tužbom od 27. travnja 2017. potraživao 6.000,00 kn s osnove naknade neimovinske štete, 1.000,00 kn s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu te 2.000,00 kn s osnove naknade štete za troškove putovanja zbog liječenja,

 

- potom podneskom od 25. ožujka 2019. smanjio tužbeni zahtjev te potraživao od 4.000,00 kn s osnove naknade neimovinske štete, 1.000,00 kn s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu te 2.000,00 kn s osnove naknade štete za troškove putovanja zbog liječenja,

 

- potom podneskom od 28. veljače 2020. povećao tužbeni zahtjev te potraživao 4.900,00 kn s osnove naknade neimovinske štete, 1.700,00 kuna s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu te 2.000,00 kn s osnove naknade štete za troškove putovanja zbog liječenja,

 

- konačno podneskom od 26. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev te potraživao iznos od 12.000,00 kuna s osnove naknade neimovinske štete, 1.700,00 kuna s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu te 2.000,00 kn s osnove naknade štete za troškove putovanja zbog liječenja.

 

9.2. Tuženik se ustrajući na prigovoru zastare poziva na to da je do povećanja postojećega tužbenog zahtjeva došlo 28. veljače 2020. i 26. lipnja 2020., kada je protekao trogodišnji zastarni rok propisan čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), čiji početak tijeka treba uzeti s obzirom na to da se prometna nezgoda dogodila 22. rujna 2016., a vještak je našao da je liječenje tužitelja završeno 15. prosinca 2016. te je tužitelj već navedenih datuma znao za štetu i počinitelja.

 

9.3. Obrazlažući reviziju tuženik se glede revizijskoga pitanja poziva na odluke ovoga suda Rev-x 985/2017, Rev-x 526/2018, Rev 1797/2010, Revr 1460/2013, zaključivši kako iz njih proizlazi pravno shvaćanje da se u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva radi o preinaci tužbe, a prekid zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva da nije nastupio, već da je prekid zastare za taj dio nastupio tek od trenutka preinake tužbe povećanjem zahtjeva. Dakle, u bitnom navedeno pravno shvaćanje temelji se na postupovnopravnome određenju povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektivne preinake tužbe u smislu čl.191. st. 1. ZPP, zbog čega se glede razlike u kojoj je zahtjev povećan parnica u smislu čl. 241. ZOO smatra pokrenutom tek kad je taj povećani zahtjev istaknut, odnosno, za koju razliku je tek u tom trenutku došlo do prekida zastare.

 

10. S druge strane, kada je riječ o zastari generički određenoga tužbenog zahtjeva, povećanje postojećega tužbenog zahtjeva kao oblika preinake tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj odnosno neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu čl. 214. – 246. ZOO ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenoga vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu, naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno pred sudom, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik, tuženik, protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenoga tužbenog zahtjeva, samom preinakom tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan treba uzeti da je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO (kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine) došlo već u trenutku podnošenja tužbe.

 

11. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećega generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe.

 

12. Stoga na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da u slučaju zahtjeva za isplatu novčane svote po osnovi naknade štete kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnoga roka, ali je tijekom postupka (nakon provedenoga vještačenja i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske) preinačio tužbu tako da je povećao tužbeni zahtjev, koji se i dalje temelji na istoj činjeničnoj osnovi, za preinačeni dio tužbe odnosno povećani dio tužbenoga zahtjeva nije nastupila zastara jer je za ocjenu zastare i njena prekida u smislu čl. 241. ZOO odlučan trenutak podnošenja tužbe a ne trenutak njene preinake povećanjem tužbenoga zahtjeva.

 

13. Kako je drugostupanjski sud glede revizijskoga pitanja pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. travnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.