- 1 -              Revd-783/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-783/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. H. iz S. D. (OIB: …), sada njezinog slijednika A. H. iz S. D., R. (OIB: …), zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz K., protiv tuženika M. B. iz R., A., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz V., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i trpljenja upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1520/2022-2 od 12. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-801/2021-5 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

 

- utvrđeno da je tužitelj A. H. „na temelju zakona dosjelošću stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i to na: kčbr. 2932 S. D. 986m2 voćnjak 986 m2 ukupno: 986 m2 koja dolazi upisana u zk ulošku 3166 k.o. D. na imenu B. M. u 560/986 dijela, te kčbr. 2930 S. D. 1381 m2 voćnjak 1381 m2 ukupno: 1381 m2 koja dolazi upisana u zk ulošku broj 3165 k.o. D. na imenu B. M. u 125/1381 dijela“,

 

- tuženik obvezan „priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel u Slunju uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina na cjelokupnim suvlasničkim dijelovima tuženog, izravno na osnovu ove presude, a ujedno se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.879,50 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (...)“.

 

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a „o kojima je revizijski sud zauzeo drugačije pravno shvaćanje ili nije zauzeo nikakvo pravno stajalište“:

 

1./ Može li se stjecanje vlasništva na nekretnini putem dosjelosti (temeljem zakona) suprotstaviti pravu onog koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stekao vlasništvo dok još pravo koje je bilo stečeno temeljem dosjelosti nije bilo upisano u zemljišne knjige?

 

2./ Smatra li se Ugovor o razvrgnuću suvlasništva na nekretninama, prilikom uknjižbe u zemljišnim knjigama, pravnim poslom ili stjecanjem na temelju zakona, kako to tumači drugostupanjski sud?

 

3./ Mora li stjecatelj, u trenutku stjecanja nekretnine pravnim poslom (ugovorom), istraživati je li otuđivatelj u posjedu nekretnine ili je dovoljno da postupa s povjerenjem u zemljišne knjige da bi stekao nekretninu?

 

4./ Može li sud utvrditi da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću bez utvrđenja kakvoće posjeda tužitelja i njegovih prednika?

 

5./ Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka činjenica da je sud nakon što je zaključena glavna rasprava, donesena i objavljena prvostupanjska presuda, tek nakon objave presude dostavio podnesak protustranke (tužitelja) u istom postupku?

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

 

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Pritom u svijetlu tih odredaba treba imati na umu da one predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost toga prijedloga za prihvatiti:

 

- da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi navedena, u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda (dakle: drugostupanjska) temeljena, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo uopćeni navod predlagatelja da su naznačena pitanja važna upravo u tome smislu - jer (da) je riječ o pitanjima „o kojima je revizijski sud zauzeo drugačije pravno shvaćanje ili nije zauzeo nikakvo pravno stajalište“,

 

- da, konkretno, prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

 

- da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja sa razlozima kojima se obrazlažu odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit spora (ili bit zahtjeva tužitelja), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora.

 

9. Valja kod toga primijetiti:

 

- da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama po predlagatelju postavljenih pitanja i (ovdje odlučno) razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- da i inače revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 9. travnja 2024.