1                  Poslovni broj: Gž R-19/2024-3

 

Poslovni broj: Gž R-19/2024-3

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica P. J. V., odvjetnica u O. d. J. i P. u Z., protiv tuženika E. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u O. d. Ž. & p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3800/2019-36 od 30. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Z. K. i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3800/2019-36 od 30. studenoga 2023.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja Z. K. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              »I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z. K. koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga od dana 11. studenog 2019. godine slijedom čega radni odnos tužitelja Z. K., iz Z., OIB: … kod tuženika E. d.o.o., Z., OIB: …na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.02.2017. godine nije prestao.

              2. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka kojom se definiraju prava i obveza tužitelja Z. K. od dana 14. studenog 2019. godine.

 

              3. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2017. zaključen između tužitelja Z. K., iz Z., OIB: …i tuženika E. d.o.o., Z., OIB: …, s danom 30.09.2020.

 

              4. Nalaže se tuženiku E. d.o.o., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. K., iz Z., OIB: …na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu iznos od 5 ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja Z. K., iz Z., OIB: …, odnosno ukupni iznos od 18.581,19 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              5. Nalaže se tuženiku E. d.o.o., Z., OIB: …naknaditi tužitelju Z. K., iz Z., OIB: …troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

              II Nalaže se tužitelju Z. K. da tuženiku E. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 EUR (slovima: tisućuosamstošezdeset šesteuraičetrdesetjedancent) / 14.062,50 kn (slovima: četrnaesttisućašezdeset dvijekuneipedesetlipa), u roku od 15 dana.

 

              III Odbija se zahtjev tužitelja Z. K. za naknadu troška postupka u iznosu od 2.363,13 EUR i zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do isplate.

 

              IV Odbija se zahtjev tuženika E. d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 3.730,47 EUR.«

 

              2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da je imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, te ukazuje da tuženik nije dokazao da je prestala organizacijska i gospodarska potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj, da nije dokazao koje je socijalne kriterije primijenio radi usporedbe dva izvršitelja. Tužitelj u žalbi navodi da je tuženik reorganizaciju poslovanja napravio fiktivno i formalno je ukinuo radno mjesto tužitelja. Tužitelj u žalbi ponavlja i navode da poslodavac nije ovlašten jednostrano mijenjati Odluku o otkazu nakon što je ista uručena radniku te smatra da je pobijana presuda donesena arbitrarno čime mu je povrijeđeno pravo na rad i slobodu rada i pravično suđenje. Predlaže drugostupanjskom sudu žalbu usvojiti i ukinuti pobijanu presudu u usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dakle preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Tužitelj potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja, predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              4. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

              5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu žalbom ukazuje tužitelj. Suprotno njegovim žalbenim navodima prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi nisu u suprotnosti s provedenim dokazima te nema razloga zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

 

              5.1. Ne nalaze se ni druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se nedopuštenima utvrde Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga od dana 11. studenog 2019. zbog čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i Odluka od 14. studenog 2019. kojom se definiraju prava i obveze tužitelja, kao i da se presudom utvrdi sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2017. s danom 30. rujna 2020. i da se naloži tuženiku s osnove naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 18.581,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

              7. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice pa je žalbeni prigovor tužitelja da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno neosnovan.

 

              7.1. Kao nesporno među strankama pravilno je utvrđeno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2017. bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu direktora proizvodnje. Nije sporno ni da je tuženik tužitelju otkazao navedeni Ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 11. studenog 2019.

 

              7.2. Nadalje, pravilno je utvrđeno da je među strankama sporno da li je tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, da li je primijenio kriterije iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, dalje ZR), kao i da li je dopuštena Odluka tuženika od 14. studenog 2019.

              7.3. Utvrđeno je da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga od 11. studenog 2019. tužitelju ugovor o radu otkazan jer da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanje poslova i radnim mjestom (direktor proizvodnje) koje je do tada obavljao tužitelj. Navedenom odlukom o otkazu određeno je da otkazni rok traje dva mjeseca od dostave odluke za koje vrijeme je tužitelj dužan dolaziti na posao i ispunjavati obveze iz ugovora o radu, da tužitelj ima pravo na korištenje godišnjeg odmora, a ako ga ne iskoristi da ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, da ima pravo na otpremninu.

 

              7.4. Utvrđeno je, a to proizlazi i iz obrazloženja navedene Odluke, da je razlog za donošenje odluke o otkazu to što je kod tuženika zbog teške gospodarske situacije i otežanih uvjeta poslovanja u kabelskoj industriji došlo do znatnog smanjenja opsega poslova i prihoda koji su doveli do značajnih poslovnih gubitaka, a da bi se ti gubici smanjili i da bi se podigla razina produktivnosti, tuženik je odlučio napraviti organizacijsko-kadrovske promjene u sferi proizvodnje na način da se taj proces poveže s potpornim procesom održavanja u jednu organizacijsku cjelinu kojom će upravljati tehnički direktor. Utvrđeno je da su u tu svrhu donesene dvije odluke o promjenama organizacijskog ustrojstva u domeni sektora proizvodnje i sektora Uprava, pogon Održavanje i energetika, kao i o promjenama sistematizacije radnih mjesta u novoformiranom sektoru Proizvodnja i održavanje, kao i da je citiranim odlukama ugašeno radno mjesto direktora proizvodnje u sektoru Proizvodnja, jer je prestala potreba za obavljanje tog radnom mjesta.

 

              7.5. Utvrđeno je da je tuženik o namjeravanim organizacijskim odlukama, kao i o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju obavijestio radničko vijeće.

 

              7.6. Utvrđeno je da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu direktor proizvodnje koje radno mjesto je novom sistematizacijom ukinuto i za tim poslovima je prestala potreba.

 

              7.7. Utvrđeno je da je Odlukom tuženika od 14. studenog 2019. tužitelj oslobođen obveze da u otkaznom roku dolazi na posao ali da je obvezan do isteka otkaznog roka biti na raspolaganju tuženiku u pogledu prijenosa potrebnih poslovnih informacija, da je tužitelj dužan tuženiku 15. studenog 2019. vratiti službeni automobil, da će tužitelj imati na korištenje mobilni telefon i aktivan e-mail račun na domeni tuženika do prestanka radnog odnosa, kao i da će tužitelj na dan prestanka radnog odnosa biti odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

 

              8. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, kao i da je taj opravdani razlog tijekom postupka dokazao. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tuženik kao poslodavac ima autonomno pravo organizirati proces rada na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, a u povezanosti s tim ima pravo i odlučivati koliki broj izvršitelja mu je na određenom radnom mjestu potreban, koje stručne spreme, koja radna mjesta ukinuti. Da su tuženiku bile potrebne organizacijske promjene ne samo da proizlazi iz iskaza svjedoka G. M. koji je u vrijeme donošenja predmetnih odluka bio predsjednik Uprave i zakonski zastupnik tuženika i došao je sa zadatkom da restrukturira tuženika operativno i kadrovski, već to proizlazi i iz iskaza tužitelja koji je iskazao da je s G. M. dobro surađivao na reorganizaciji tuženika.

 

              8.1. Prilikom reorganizacije tuženika sektor Proizvodnje i sektor Održavanja, koji sektori su bili organizacijski i hijerarhijski razdvojeni, su se objedinili u novi sektor Proizvodnje i Održavanja te je došlo do ukidanja radnog mjesta direktora proizvodnje a na čelu novog sektora je, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta bio tehnički direktor. Za radno mjesto tehničkog direktora bila je potrebna elektrotehnička struka, a nije sporno da je tužitelj strojarske struke. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da potreba za radom tužitelja nije prestala jer da je pozicija tehničkog direktora odgovarala poziciji direktora Proizvodnje i da se poslovi dijelom preklapaju.

 

              9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je utvrđeno da je tužitelj na radnom mjestu direktora Proizvodnje bio jedini izvršitelj, a pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da sukladno članku 115. stavak 2. ZR i nije bilo potrebe za primjenu socijalnih kriterija. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije ulazio u ocjenu je li tuženik prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja koja tužitelja terete, pa i bez obzira što je u odluci o otkazu navedeno da je tuženik o tim činjenicama vodio računa. U povezanosti s navedenim neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prilikom otkazivanja tuženik vršio usporedbu dva izvršitelja, i to tužitelja i radnika s kojim je sklopljen ugovor o radu za poslove tehničkog direktora.

 

              10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da donošenjem Odluke od 14. studenog 2019. tuženik nije jednostrano promijenio svoju odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, jer je istom tužitelj zapravo oslobođen obveze rada za vrijeme otkaznog roka. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na odredbu članka 121. stavak 6. ZR a kojom je propisano da otkazni rok teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ako je poslodavac prije početka toga razdoblja otkazao ugovor o radu i tom odlukom radnika oslobodio obveze rada. To stoga što navedena odredba u vrijeme donošenja sporne odluke nije bila na snazi, zapravo nije bila ni donesena. Ta odredba donesena je izmjenama i dopunama ZR iz 2022. i na snagu je stupila 1. siječnja 2023., a sukladno članku 63. Zakona o izmjenama i dopunama iz 2022., postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17. i 98/19.).

 

              10.1. Sukladno članku 121. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a napominje se i da iz spisa proizlazi da je tuženik bolovanje otvorio 15. studenog 2019., te da mu zbog toga radni odnos zapravo i nije prestao sve do 30. rujna 2020. zbog čega je i tražio sudski raskid ugovora o radu.

 

              11. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 115. stavak 1. točka 1., članka 122. stavak 5., članka 125. i članka 135. ZR i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

 

              12. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tuženiku osim naknade troškova u visini jednokratne naknade, a nakon što je tužitelj podneskom od 20. travnja 2023. postavio i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete, priznao naknadu troškova za sastav podneska kojim se očitovao na navedeni podnesak tužitelja.

 

              13. Slijedom svega navedenog, a obzirom da se žalbeni razlozi nisu ostvarili, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

 

              14. Temeljem članka 166. stavak 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio.              

 

U Sisku 28. ožujka 2024.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                                  Alenka Lešić, v.r.