- 1 -              Revd-956/2024-2

Broj: Revd-956/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika S. H. iz P., OIB …, kojega zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u P., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-22/2021-2 od 17. svibnja 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj PU P-432/2020-13 od 6. listopada 2020., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e :

              Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-22/2021-2 od 17. svibnja 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj PU P-432/2020-13 od 6. listopada 2020., postavljajući sljedeća pravna pitanja:

„1.) Je li u sporu radi isplate stečenog bez osnove, pokrenutog radi ukidanja pravomoćne presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radnik kao tuženik pasivno legitimiran na vraćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje kada je taj dio doprinosa isplaćen na osobni račun radnika kao člana mirovinskog fonda?

2) Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV101/2023 od 27. veljače 2023. primijeniti i na vraćanje onih obveznih doprinosa koji se radniku sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju isplaćuju na osobni račun kao članu mirovinskog fonda, a ne u državni proračun?

3) Je li u postupcima isplate stečenog bez osnove, pokrenutog radi ukidanja pravomoćne presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, povrat doprinosa, poreza i prireza ulazi u sudsku nadležnost odnosno je li sud ovlašten odbaciti tužbu zbog nenadležnosti jer se radi o nadležnosti upravnih tijela?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje pravno stajalište Županijskog suda u Slavonskom Brodu izraženo u odluci poslovni broj Gž-299/2021 od 10. lipnja 2021., Županijskog suda u Vukovaru u odluci poslovni broj Gž-673/2020 od 15. veljače 2022. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoga u odluci poslovni broj Rev-1308/2021 od 4. listopada 2022., tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužiteljice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za vraćanjem stečenog bez osnove i to stečenog u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude koja je povodom revizije ukinuta, pri čemu je u ovom stadiju postupka sporno postoje li uvjeti za odbacivanje tužbe u dijelu koji se odnosi na vraćanje stečenog bez osnove na ime plaćenih poreza, prireza i doprinosa.

6.2. Postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da predmetni iznosi na ime poreza i prireza nisu uplaćeni na račun tuženika, već u državni proračun, o ovako postavljenim pitanjima, kojima se polazi od toga da su isti iznosi uplaćeni osobno na račun tuženika, ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima koje nisu bile sporne, odnosno kao takve nisu utvrđene u postupku, ne mogu biti važna pitanja za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.3. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. ožujka 2024.