- 1 -              Revd 688/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 688/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženice Opća bolnica P. iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž R-43/2022-2 od 28. rujna 2023. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-80/2019-31 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbija se prijedlog tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj i tuženica su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž R-43/2022-2 od 28. rujna 2023.

 

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima u redovnom i prekovremenom radu, za posebne uvjete rada, kao i uvećanje plaće po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

 

„1. Kako se pravilno računa redovan mjesečni fond radnih sati primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora?

 

2. Da redovan mjesečni fond sati mora biti jednak za sve radnike sukladno Zaključku 153?

 

3. Da li se državni blagdani mogu smatrati radnim danima u smislu Zaključka 153., a sve obzirom na odredbu iz čl. 1. st. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br. 110/19), vezano za odredbu iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu?“.

 

4.1. Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja tužitelj se pozvao na odluke županijskih sudova.

 

4.2. Uz naznačena pitanja predlagatelj se pozvao i na povredu ustavnih prava iz članka 14. stavak 2. i članka 26. Ustava Republike Hrvatske kao i članak 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, predlagatelj postavljenim pitanjima problematizira način izračuna mjesečnog fonda radnih sati prema Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Međutim, u odnosu na postavljena pitanja drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama broj Rev 290/2021 od 1. lipnja 2021., broj Rev 281/2021-3 od 27. travnja 2021. i dr.

 

5.1. U odnosu na tvrdnje tužitelja o povredama ustavnih i konvencijskih prava, revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP.

 

5.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

 

„1. Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 1. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske(koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?

 

2. Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obvezni za ugovorne strane?

 

3. Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU iz 2013. godine i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01. 04. 2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?

 

4. Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu s odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01. 04. 2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnim propisima je ista utemeljena?“.

 

7. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. ZPP ocijenjeno je da pitanja koja postavlja tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7.1. U vezi prvog i trećeg postavljenog pitanja (koja se svode na retroaktivnu primjenu Dodatka III KU za zdravstvo) treba reći da ista nisu u vezi s predmetnim sporom, s obzirom na to da se sudovi nisu pozivali na odredbe Dodatka III KU, niti iz nižestupanjskih sudova proizlazi njihova primjena, a glede drugog postavljenog pitanja treba reći da isto nije dovoljno određeno u smislu odredbe članka 387. stavak 2. točka 2. ZPP, zbog čega odluka u sporu ne ovisi o tako postavljenom pitanju.

 

7.2. S obzirom na navedeno ne radi se o pitanjima koja bi omogućila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o istima. Naime, revizija se dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se (u kasnijem postupku povodom revizije) ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama, a što prema naznačenim pitanjima u ovom sporu nije moguće.

 

7.3. Nadalje, u vezi četvrtog postavljenog pitanja treba reći da to pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa stoga niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i zbog toga što tuženica u sadržaju tog pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska odluka nije dostatno obrazložena, odnosno da ne sadržava jasne razloge.

 

7.4. Osim toga, u vezi dijela četvrtog pitanja koji se tiče povrede prava na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) tuženici valja odgovoriti da člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.

 

8. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje je odbijen na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.

 

9. Nadalje, s obzirom da tužitelj i tuženica nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. ožujka 2024.

 

              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.