1              Poslovni broj: Gž-1424/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1424/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: ...,  zastupanu po punomoćniku S. P. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici I. Z., diplomiranoj pravnici temeljem generalne punomoći (SU-680/10), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. O. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. B., dipl. iur. temeljem generalne punomoći (SU-357/15), radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 73 Pn-1182/2018-64 od 21. ožujka 2023., dana 21. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba umješača kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda poslovni broj: 73 Pn-1182/2018-64 od 21. ožujka 2023:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim se nalaže  tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.529,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 5.410,00 eura od 20. travnja 2018. do isplate,

- iznos od 119,45 eura od 21. ožujka 2023. do isplate,

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 373,27 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (preko iznosa od 2.925,52 eura do iznosa od 3.298,79 eura) te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Gradu Z. da isplati tužiteljici M. V. iznos od 5.529,45 EUR (=41.661,64 kn po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na: - iznos od 5.410,00 EUR (=40.761,65 kn) od 20. travnja 2018.do isplate, - iznos od 119,45 EUR (=900,00 kn) od 21. ožujka 2023. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.298,79 EUR (=24.854,73 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2023. do isplate, po stopi od dospijeća do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 164,36 EUR (=1.238,37 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2018. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 119,45 EUR (=900,00 kn) od 20. travnja 2018. do 20. ožujka 2023., kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka na teret tuženika u preostalom iznosu od 1.434,08 EUR (=10.805,08 kn) te zahtjev da joj umješač naknadi parnične troškove u iznosu od 248,85 EUR (=1.875,00 kn), kao neosnovan

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.493,10 EUR (=11.250,00 kn), kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da drugostupanjski sud preinači presudu, na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tuženiku.

 

3. Protiv navedene presude žali se i umješač, zbog  svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a,  predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu, na način da odbije tužbu, a podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Žalba umješača nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete sa pripadajućim kamatama, a sve kao posljedica štetnog događaja od 22. travnja 2017., kada je tužiteljica u pothodniku ispod Avenije Marina Držića u Z., zbog pada, zadobila prijelom nadlaktične kosti, te prijelom glavice proksimalnog članka palca lijevog stopala.

 

8. Među strankama tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, međutim preostali su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

9. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da je tužiteljica 20. travnja 2018. podnijela tužbu, potražujući od tuženika, radi naknade štete, iznos od 23.000,00 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od utuženja pa do isplate

 

- da se predmetni štetni događaj odvio dana 22. travnja 2017. u pothodniku ispod Avenije Marina Držića u Z., nakon što se tužiteljica spustila stepenicama pothodnika te zakoračila na mjesto na kojem nije bilo pločice koja se tu trebala nalaziti, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice, svjedokinje V. V., fotografija koje prileže spisu te očevida održanog 10. lipnja 2020.

 

- da je radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužiteljice proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. J. F., kirurgu te da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je - tužiteljica zadobila ozljede prijeloma vrata desne nadlaktične kosti i prijelom glavice distalnog članka palca lijevog stopala - liječenje je trajalo do 22. studenog 2017. - tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 4 tjedna - pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. - u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 3 dana, srednji 4 dana i manji 5 dana. - kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. - kod tužiteljice je s obzirom na zaostali klinički status desnog ramena došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10% trajno, međutim od ovog postotka potrebno je izuzeti utjecaj ozljede iz 2008. koja s obzirom na raspoložive podatke u ovom postupku participira sa oko 1/3 što znači da smanjenje životne aktivnosti kao posljedica predmetnog štetnog događaja iznosi oko 7%. - dok se nalazila na stogom mirovanju i kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 26. travnja do 10. svibnja 2017. jer je nosila imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova.

 

- da dopunom nalaza i mišljenja vještak navodi da je izvršio pregled tužiteljice te je utvrdio da je: - inspekcijom u predjelu desnog ramena zamjetan uzdužni ožiljak duljine oko 16 cm širok oko 1 cm i nešto tamniji od okolnog tkiva. - procjena smanjenja životne aktivnosti donesena sukladno zaostalom kliničkom statusu utvrđenom preciznim mjerenjem prilikom pregleda vještaka uz izuzeće utjecaja ranijih sličnih ozljeda uz napomenu da je potrebno odrediti još oko 1% smanjenja životne aktivnosti zbog ograničenja pokretljivosti palca tako sveukupna procjena smanjenja životne aktivnosti sada iznosi 8%. -zaostalo naruženje srednjeg stupnja povremeno uočljivog drugim osobama.

 

- da je tužiteljica podneskom od 5. studenog 2021. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, obzirom da je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija, potražujući na ime naknade štete iznos od 42.900,00 kuna, čemu se tuženik podneskom od 24. studenog 2021. protivio

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio prema preinačenom tužbenom zahtjevu, dosuđujući tužiteljici iznos od 5.410,00 eura na ime pravične novčane naknade, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate te iznos od 119,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, s naslova tuđe njege i pomoći Pritom prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje liječnika vještaka, te zaključuje da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete jer ista kao pješak opravdano može očekivati da su pločnici i pothodnici redovito održavani i sigurni za promet i kretanje te je nelogično i neživotno očekivati od nje da prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegla rupu na pločniku za koju bi opravdano mogla očekivati da je nema, pouzdajući se upravo u to da je javna površina uredno održavana.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nalazi da pobijana presuda nije donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se pobijana presuda može se ispitati budući nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

 

11. Žalbenim navodima umješač i tuženik u bitnom navode da prvostupanjski sud nije sagledao cjelokupnu dinamiku nastanka štetnog događaja, navodeći da je tužiteljica u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje: ZOO) doprinijela nastanku štete.

 

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

13. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

 

14. Odredbom čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/2009, 79/09, 153/09, 49/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13 i 147/14, u daljnjem tekstu: ZKG), propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba te su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i posebnih propisa, između ostalog dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Komunalnu djelatnost, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 6. ZGK-a, između ostalog čini i održavanje javnih površina, dok je st. 7. istog čl. propisano da se pod održavanjem javnih površina razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Nadalje, čl. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Z. br. 3/14) određeno je da se istim propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje između ostalog i čuvanja površina javne namjene, a površinom javne namjene se u smislu čl. 2. st. 1. toč. 1. druga alineja Odluke među ostalim smatraju i pothodnici.

 

15. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije, sukladno citiranim odredbama, trajno i kvalitetno obavljao komunalnu djelatnost, dakle održavao pothodnik, gdje se spomenuti štetni događaj zbio, na način da isti bude siguran za kretanje, neosnovani su stoga žalbeni navodi tuženika i umješača da su nepažnja odnosno ranije zdravstveno stanje tužiteljice, doprinijeli nastanku štetnog događaja, u smislu čl. 1092. ZOO-a.

 

16. Žalbeni navodi umješača u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, da je tužbeni zahtjev prekoračen, obzirom da tužiteljica ne traži izričito naknadu za nematerijalnu štetu iz osnove pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti nije osnovan, obzirom da tužiteljica tužbenim zahtjevom, a pozivom na čl. 1100. ZOO-a, traži isplatu pravične novčane naknade, a duševna bol (zbog naruženosti), kao i fizički bolovi i strah, predstavljaju samo okolnosti koje sud mora imati u vidu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade.

 

17. U odnosu na žalbene navode umješača koji se odnose na istaknuti prigovor zastare tražbine tužiteljice, a s obzirom na preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (podnesak tužiteljice od 5. studenog 2021.), valja reći kako prema stabilnoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, zastara predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja.

 

18. Imajući u vidu načelna shvaćanja i pravne standarde izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH , u konkretnom slučaju činjenica da je tužiteljica preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva 5. studenog 2021., a nakon donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., ukazuje na zaključak da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe evidentno nije mogla predvidjeti, pa posljedično tome niti postaviti tužbeni zahtjev u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., jer su Orijentacijski kriteriji koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja tužbe predstavljali objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao.

 

19. Sijedom navedenih razloga, računanje tijeka zastarnog roka iz odredbe čl. 230. st. i 2. ZOO, za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe bilo bi suprotno ciljevima pravne sigurnosti, i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06).

 

20. Naime, polazeći od navedenog sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio prema preinačenom tužbenom zahtjevu tužiteljice u skladu s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka budući da je isto provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom medicinskom dokumentacijom.

 

21. Nadalje, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva plaćanje neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, te da zahtjeva zateznu zakonsku kamatu od dana podnošenja tužbe. Naime, uskraćivanje prava na zakonske zatezne kamate na ukupnu pravičnu novčanu naknadu predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.)

 

22. Posljedica tuženikovog zakašnjenja sa ispunjenjem obveze pravične novčane naknade od podnošenja tužbe ogleda se u njegovoj obvezi plaćanja zateznih kamata od podnošenja iste jer je tako propisano odredbama čl. 1103. ZOO, u vezi čl. 29. st. 1 ZOO, stoga na tijek obveze ne utječe povišenje dijela već postavljenog zahtjeva jer se pravična novčana naknada određuje oštećeniku u svojoj ukupnosti, prema kriterijima važećim u vrijeme odluke o njezinoj visini.

 

23. Stoga je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici na ime pravične novčane naknade dosudio iznos od 5.410,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2018. do isplate, kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane odluke.

 

24. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te ročište za glavnu raspravu. Odredba stavka 2. istog članka propisuje da će se takvi troškovi, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti prema toj tarifi.

 

25. S pravom tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje: Tarifa), tužiteljici priznao sastav podnesaka od  15. veljače 2019. i 19. siječnja 2021. sukladno Tbr. 8./1. Tarife.

 

26. Naime, Tbr. 8./1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.

 

27. Kako podneskom od 15. veljače 2019. tužiteljica samo navodi da je pribavila zdravstveni karton i ponavlja ranije navode, te se podneskom od 19. siječnja 2021. samo očituje na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, sukladno Tbr. 8./3. Tarife, u konkretnom slučaju radi se o podnescima koji se u smislu Tarife smatraju "ostalim podneskom".

 

28. Slijedom naprijed navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici nije valjalo priznati dosuđeni daljnji trošak sastava podnesaka u iznosu od 373,27 eura, pa je valjalo preinačiti presudu u dijelu koji se odnosi na trošak postupka pod točkom I. izreke i u tom dijelu odbiti njen zahtjev na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu odluku o troškovima potvrditi na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

29. Konačno, imajući u vidu da je tuženik žalbom pobijao presudu u cijelosti, a pritom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka, trebalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan te odlučiti kako u točki II. izreke.

 

U Splitu, 21. ožujka 2024.