- 1 -              Revd 1193/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1193/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice M. B., OIB ..., iz D., koju zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u S. i 1. tuženika - protutužitelja Ž. B., OIB ..., iz D.,  kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u D., 2. tužiteljice - protutuženice maloljetne J. B., OIB ... i 3. tužitelja - protutuženika maloljetnog V. B., OIB..., koje oboje maloljetne djece zastupa posebna skrbnica D. S., diplomirana pravnica iz Centra za posebno skrbništvo S., Dislocirana jedinica u S., i uz sudjelovanje Zavoda za socijalni rad, Područni ured D., radi odlučivanja s kojim će roditeljem stanovati maloljetna djeca, o održavanju osobnih odnosa između roditelja i djece, te o uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-295/2023-2 od 4. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-10/2019 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

              II. Prijedlog tužiteljice - protutuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica - protutuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-295/2023-2 od 4. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-10/2019 od 13. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog toga što predlagateljica smatra da su joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode zajamčeni člankom 14. stavkom 2., člankom 29. stavkom 1. i člankom 35. te člankom 3. Ustava Republike Hrvatske.

 

2. Pitanja koja je tužiteljica - protutuženica u prijedlogu naznačila glase:

 

1) Postupa li pravilno sud ako prvostupanjska i drugostupanjska odluka protiv kojih se podnosi prijedlog bitno odstupa, odnosno ista je u suprotnosti sa sadržajem spisa te utvrđenjima i odlukama suda donesenim tijekom postupka, a koja utvrđenja i odluke se temelje na istim dokazima kao i konačna odluka, odnosno prvostupanjske i drugostupanjske odluke protiv kojih se podnosi prijedlog;

 

2) Jesu li utvrđenja u ovdje pobijanoj prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci u suprotnosti s promjenama u pravnom sustavu u okolnostima prisustva nasilja od strane muškarca oca djece?.

 

2.1. Predlagateljica nalazi da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da bi uvažavajući razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

 

3. Tuženici - protutužitelji nisu odgovorili na reviziju tužiteljice - protutuženice.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu i, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

 

5. Predlagateljica u prijedlogu nije uopće, pa tako ni jasno, naznačila razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP odnosno nije ukazala da je u činjenično i pravno istovjetnim predmetima nekoj stranci pružena drugačija pravna zaštita od one pružene u konkretnom slučaju ili da u okolnostima konkretnog slučaja predlagateljici nije pružena pravna zaštita u skladu sa dostignutim standardima pružanja pravne zaštite u obiteljsko - pravnim odnosima odnosno u ostvarivanju prava na obiteljski život, ali cijeni da bi ih valjalo dopusti zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu. Predlagateljica pritom, u bitnom, osporava ocjenu u postupku izvedenih dokaza i činjenična utvrđenja do kojih su sudovi došli na temelju takve ocjene. Upravo u tom smislu prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne činjenične tvrdnje da nižestupanjske presude nisu utemeljene na pravilnoj ocjeni dokaza, ali sadržaj prijedloga ne daje uvjerljive i vjerodostojne tvrdnje koje bi dovodile u sumnju pravilnost primjene mjerodavnih procesnih odredaba kojima je sud vezan u ocjenjivanju dokaza.

 

6. Kako predlagateljica ističe da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja kazati da sloboda sudova da ocjenjuje dokaze, u smislu odredbi članka 8. i članka 220. ZPP, izvire iz načela slobodne ocjene dokaza, i očituje se u slobodi od zakonskih pravila koja ograničavaju utvrđivanje istine, ali ne i od onih koja tome pridonose. Drugim riječima, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike. Odlučujuća osnova za utvrđivanje istine su osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Upravo su na toj osnovi sudovi u obvezi svoju ocjenu dokaza obrazložiti na način koji omogućuje otkrivanje istine prema najvišim mogućim spoznajnim standardima i objektivno spriječiti sumnju u pravilnost danih razloga. U okolnostima konkretnog slučaja, predlagateljica ocjenu dokaza koju su sudovi dali ne prihvaća, već nudi svoju ocjenu selektivno naglašavajući rezultate dokazivanja po pojedinim dokaznim sredstvima koji njoj idu u prilog, a zaobilazeći one koji joj u prilog ne idu. Međutim, sama okolnost da pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog predlagateljice ne upućuje na nepravilnost ocjene dokaza jer je bit slobodne ocjene dokaza da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se ocijeni pripadajuća dokazna snaga kroz uvjerljive, razborite i ozbiljne razloge koje su nižestupanjski sudovi upravo i dali.

 

7. Konkretno, predlagateljica posebno ukazuje na nasilno ponašanje prvotuženika - protutužitelja smatrajući da u tom smislu nije bilo mjesta odluci da maloljetni sin stranaka V. B. rođen ... stanuje kod oca, kao ni da maloljetna kći stranaka J. B. rođena ... ostvaruje osobne odnose s tuženikom - protutužiteljem kao ocem te da sudovi s tim u vezi nisu zaštitili ni predlagateljicu ni maloljetnu djecu stranaka u kojem je kontekstu ukazano da pobijana presuda odstupa od standarda Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i Rezolucije Europskog parlamenta o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu od 6. listopada 2021. (2019/2166(INI)).

 

8. Međutim, u postupku je utvrđeno da su oba roditelja dugi niz godina od svog razvoda braka 2014. u tretmanu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik - (dalje: HZSR) i u visoko konfliktnim odnosima koje karakterizira međusobno optuživanje za psihičko i fizičko zlostavljanje djece, kao i njihovo međusobno optuživanje, neostvarivanje suradnje u bilo kojem sadržaju roditeljske skrbi, pa tako niti po pitanju zdravlja djece jer u tom segmentu zauzimaju različite stavove i odvode djecu različitim stručnjacima, a od institucija zahtijevaju da se založe za njihovu stranu ističući svoju ispravnost nasuprot drugog roditelja bez mogućnosti objektivnog uvida u svoje ponašanje kao i mogući vlastiti doprinos u svim situacijama kojima štete i izlažu svoju djecu neprimjerenim ponašanjima. Osim toga, utvrđeno je prvotuženik - protutužitelj kao otac djece, nakon što je sud u ovom predmetu odredio privremenu mjeru kojom majci povjerava na skrb kćerku J., a njemu kao ocu sina V., fizički napao svoju majku pred maloljetnim djetetom zbog čega je, po prijavi svoje majke, pritvoren te je protiv njega podignuta optužnica ODO D. broj KOZ-DO-49/21 od 3. prosinca 2021. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 139. stavka 2. KZ u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ koja je optužnica potvrđena rješenjem brojem Kovm 57/21-19 od 20. rujna 2022. S druge je strane utvrđeno i da je protiv tužiteljice - protutuženice kao majke maloljetne djece podignuta optužnica ODO D., pod brojem KOZ-DO-31/21 od 20. kolovoza 2012. zbog zlostavljanja maloljetnog sina V. B. kao i radi toga što je onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud (kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ u stjecaju s člankom 173. stavkom 1. KZ). Ona kao majka maloljetne djece kojoj je bilo povjereno oboje djece kada je otac bio pritvoren, unatoč upozorenjima i savjetovanjima HZSR, nije djecu uključila u tretman po psihologu i psihijatru, već je odluku o tome prepuštala djeci te po odluci suda o oduzimanju prava djece na stanovanje s roditeljima nije kćerku Jelenu predala u dječji dom. Tuženik - protutužitelj je nakon izlaska iz pritvora, postupajući po ovršnoj sudskoj odluci, maloljetnog V. B. predao u Dječji dom M., a dječak je, nakon isteka ove mjere, izrazio želju da stanuje kod oca kojem je predan. Maloljetna J. stanuje s majkom, a osobne odnose s ocem je održavala pod nadzorom stručne osobe (od srpnja do prosinca 2022.). U opisanim obiteljskim prilikama, HZSR je protiv roditelja u više navrata podnio prijedlog da se roditeljima oduzme pravo na stanovanje s djecom upravo zato što roditelji takvim ponašanjem ozbiljno ugrožavaju psihofizički razvoj djece kao i njihovu sigurnost, koji je prijedlog bio prihvaćen te su maloljetna djeca stranaka jedno vrijeme bila povjerena Dječjem domu M., a ta je mjera oduzimanja roditeljima pravo na stanovanje s djecom i produljena, ali je kasnije, s obzirom na izmjenu obiteljskih prilika, ocijenjeno da bi bilo koja daljnja mjera izdvajanja djece iz primarne obitelji ugrožavala njihov interes.

 

9. Osim toga, u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su maloljetna djeca u razgovoru s posebnom skrbnicom početkom 2021. izrazili želju u vezi sa stanovanjem, i to maloljetna J. da stanuje s majkom, a maloljetni V. da stanuje s ocem. Ujedno su u postupku provedena dva vještačenja, i to prvotno kombinirano psihologijsko - psihijatrijsko vještačenje roditelja i djece po stalnim sudskim vještacima dr. sc. J. Z., prof. psihologije, spec. kliničke psihologije i dr. sc. J. P. dr. med. spec. psihijatru, subspecijalizacije dječje i adolescentne psihijatrije od 3. studenoga 2020. koji nalaz i mišljenje u postupku nije prihvaćen, nakon čega je provedeno novo kombinirano vještačenje po vještacima prof. dr. sc. D. B. psihijatrici i prof. A. B., psihologici.

 

10. Imajući na umu sve u postupku izvedene dokaze sudovi su utvrdili da opisana vrlo složena obiteljska dinamika visoko konfliktnih roditelja ukazuje da su i jedan i drugi roditelj smanjenih roditeljskih kapaciteta zbog kojih im je izrečeno niz mjera obiteljsko - pravne zaštite maloljetne djece, pa tako i mjera oduzimanja prava roditeljima da stanju sa svojom maloljetnom djecom. Međutim, sudovi na temelju detaljne i sveobuhvatne analize svih relevantnih okolnosti, a primarno se rukovodeći najboljim interesom djece, zaključili da bi bilo koja daljnja mjera izdvajanja djece iz primarne obitelji ugrožavala njihov najbolji interes koji se prema sadašnjim obiteljskim prilikama očituje u tome da oni nastave živjeti kao i do sada, i to na način da maloljetna J. stanuje s majkom i ostvaruje osobne odnose s ocem, a maloljetni V. nastavi živjeti s ocem, a ostvaruje osobne odnose s majkom.

 

11. Stoga su sudovi, imajući na umu da se u okolnostima konkretnog slučaja najbolji interes djece poklapa i s izraženom željom djece, zaključili da je potrebno takvu obiteljsku dinamiku održati zato što je, usprkos lošoj komunikaciji roditelja i konfliktnoj obiteljskoj dinamici, maloljetna J. privržena majci i životu s njom, dok je maloljetni V. privržen ocu, a što oboje vrlo jasno i nedvojbeno iskazuju, pa je ocijenjeno da bi bilo kakve promjene u životu djece ugrožavale njihov daljnji najbolji interes.

 

12. U opisanim okolnostima revizijski sud ocjenjuje da potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima i u prilikama visoko konfliktnih uspostavljenim u praksi europskih ili domaćih sudova.

 

13. To stoga što su sudovi odlučujući o osnovanosti konkretnih zahtjeva koji su vezani uz određivanje skrbi o djeci i ostvarivanju prava na viđanje djece, imali na umu opisane pojave nasilja, kako onog koji dolazi od oca djece, tako i onog koji dolazi od predlagateljice kao majke, ali su te pojave cijenili sveobuhvatno u ukupnosti sa svim ostalim okolnostima konkretnog visoko konfliktne obiteljske dinamike prvenstveno se vodeći zaštitom najboljeg interesa maloljetne djece i potrebi da djeca u ostvarivanju prava na viđanje i skrb o djeci, prava i sigurnost djece ne budu ugrožena, a ne zanemarujući pritom ni pravni interes roditelja na zaštitu obiteljskog života. U tom smislu pobijana presuda ne izlazi izvan okvira standarda sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u smislu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a niti na bilo koji način potiče rodne stereotipe niti nepovjerenje u žene, već se bavi pitanjem ostvarivanja prava djece na sigurnost, skrb i viđanje u okolnostima smanjenih roditeljskih kapaciteta obaju roditelja čiji su odnosi visoko konfliktni.

 

14. Slijedom svega naprijed navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog je predlagateljice valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

15. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje tuženica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH), prava na poštivanje obiteljskog života zajamčenog člankom 35. Ustava RH odnosno članka 8. EKLJP i prava na jednakost iz članka 14. Ustava i članka 14. EKLJP te članka prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti iz članka 9. EKLJP.

 

16. Međutim, sadržaj predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ne upućuje na vjerojatnost povrede navedenih temeljenih ljudskih prava. Naime, predlagateljici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagateljica nije imala pravično suđenje. Jednako tako, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje ni da je predlagateljica bila diskriminirana po bilo kojoj osnovi. U odnosu na povredu prava na obiteljski život, prema ocjeni revizijskog suda, ne postoji vjerojatnost povrede ni toga prava zato što su sudovi donošenjem pobijane presude u specifičnim obiteljskim okolnostima uspostavili pravičnu ravnotežu između najboljeg interesa maloljetne djece i prava obaju roditelja na obiteljski život što su obrazložili ozbiljnim, relevantnim i dostatnim razlozima. U odnosu na povredu prava na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti iz članka 9. EKLJP, predlagateljica nije ni naznačila u čemu bi se ta povreda sastojala, a iz sadržaja spisa nije razvidno ni u čemu bi se uopće ta povreda mogla sastojati.

 

17. Prema tome, kada predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena naprijed navedena temeljna ljudska prava, njezin je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na te povrede valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. i članka 389.b stavka 2. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.