- 1 -              Revd 1011/2024-2

Broj: Revd 1011/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja,  Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. A., OIB ..., Savezna Republika Njemačka, F. a. M., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. B., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o. u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-774/2023-2 od 14. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-27/2023-115 od 22. ožujka 2023., na sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

              I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede ljudskih prava se odbacuje.

              II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke navedene drugostupanjske presude. Zahtijeva trošak u povodu tog prijedloga.

2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog protivio istom i predložio je isti odbaciti. Zahtijeva troškove tog odgovora.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koje on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se sadržajno pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tvrdeći da su odluke nižestupanjskih sudova arbitrarne, da je doveden u neravnopravni položaj, radi čega da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5. Predlagatelj je postavio dva pitanja. Prvim pitanjem polemizira situaciju kada je ugovorom o kreditu sklopljenim sa glavnim dužnikom ugovorena primjena stranog prava, a ugovorom o jamstvu, po istom kreditu, sa jamcem ugovorena primjena hrvatskog prava, pa pita koje pravo se primjenjuje na ugovorni odnos između kreditora i jamca. Drugim pitanjem pita je li se kao vjerodostojan sadržaj stranog prava može cijeniti privatna isprava prevedena po sudskom tumaču. U odnosu na prvo pitanje poziva se na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1632/2018 od 21. lipnja 2019., a u odnosu na drugo pitanje na odluku istog suda Gžx 144/11-2 od 25. siječnja 2012.

6. Razmatrajući prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i 389. st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Pitanje primjene ugovorenog materijalnog prava, kao mjerodavnog, ovisno je o sadržaju ugovorenih odredbi. Konkretno, ugovorom o kreditu ugovorena je visina obaveze (glavnica, kamate, troškovi, i sl.), a ugovorom o jamstvu obveza jamca da kao jamac platac jamči za takvu obavezu. U ovoj pravnoj stvari nema opravdanih razloga koji bi isključivali drugačiji obračun visine duga od ugovorenog glavnim ugovorom, a to nisu ni oni razlozi na koje se poziva tuženik, u smislu primjene hrvatskog prava kod obračuna duga. Isto tako praksa na koju se poziva tuženik ne predstavlja usporedivu pravnu situaciju. Stoga od odgovora na prvo pitanje ne ovisi tuženikov uspjeh u sporu.

7.1. Kada sadržaj samog prava nije osporen, to što je isti utvrđen na temelju preslike sadržaja relevantnog dijela propisa, prevedenog po tumaču, ne utječe na pravnu poziciju tuženika. Pritom takav način utvrđenja sadržaja prava nije  protivan odredbi čl. 13. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91. i 88/01.), jer st.1. te odredbe dopušta da se sadržaj mjerodavnog prava utvrdi svim dopuštenim pravnim sredstvima.

8. U kontekstu izloženog vjerojatnost teških postupovnih ili materijalno pravnih povreda u postupku nije učinjena.

9. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem su naznačena pitanja, sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP odbijen, jer nisu ispunjene pretpostavke predviđene u odredbi čl. 389.a st.1. ZPP za dopuštenost revizije. Isto tako jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena, u smislu st. 2. te odredbe, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, revizija u tom dijelu odbačena. Radi navedenoga je riješeno kao u izreci ove odluke.

10. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, i to primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.