Poslovni broj: UsI-3874/2022-13

1

 

Poslovni broj: UsI-3874/2022-13

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice I. C. iz  S., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik A. G., odvjetnik u O. društvu R. i kolege j.t.d. Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi poništenja rješenja, 8. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/21-01/578, URBROJ: 566-01/11-22-2 od 24. studenog 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/21-01/578,  URBROJ: 566-01/11-22-2 od 24. studenog 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, KLASA: UP/I-120-01/19-01/44, URBROJ: 51-01-157-21-4 od 17. svibnja 2021.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, državnoj službenici Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatskog centra za razminiranje, Službe za operativne poslove, Odjela za planiranje (3961222), na radnom mjestu viši stručni savjetnik za plan i analizu, određeno je počevši od 01. listopada 2019. pravo na plaću prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta - 1,523 (x247), postotku uvećanja za godine navršenog radnog staža – 10,5% i dodatku za radni staž u državnim tijelima – 4%, uz utvrđenje da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s tim da će se plaća po tom rješenju obračunavati od 01.10.2019. i utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

3.               Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da nisu uzete u obzir činjenice i dokazi relevantni za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. U bitnome tužiteljica navodi da je inicijalno bila zaposlenica Hrvatskog centra za razminiranje (dalje: HCR),  da je prestankom postojanja HCR-a Ministarstvo unutarnjih poslova s danom 1. siječnja 2019. preuzelo javne službenike i namještenike HCR-a, a ona je nastavila obavljati poslove višeg savjetnika za planiranje iz Odjela za planiranje i edukaciju temeljem ugovora o radu s bivših javnopravnim tijelom HCR-a, stoga smatra da je u pogledu plaće trebala zadržati sve što joj je pripadalo prema ranije sklopljenom Kolektivnom ugovoru za javne službenike i namještenike HCR-a („Narodne novine“ broj: 25/18.), odnosno prema članku 12. točki 7. – dodatak od 30% za više savjetnike.

              Smatra neosnovanim obrazloženje tuženika kada navodi da ne radi na poslovima protuminskog djelovanja u smislu odredaba Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“ broj: 110/15. i 118/18.), pa da nema pravo na dodatak, jer joj isti pripada po osnovi položajnog dodatka.

              Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i sam riješi predmetnu upravnu stvar uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, da je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, a ne nalazi  nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. Naglašava da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o isplati materijalnih prava i drugih naknada državnim službenicima zaposlenima na poslovima protuminskog djelovanja („Narodne novine“ broj: 116/18. i 25/18., dalje: Odluka Vlade RH) određeno da će se materijalna prava i druge naknade, ugovorene Kolektivnim ugovorom za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje („Narodne novine“ broj: 25/18., dalje:  Kolektivni ugovor) isplaćivati preuzetim službenicima HCR-a koji u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljaju poslove protuminskog djelovanja. Dakle, Odluka se primjenjuje samo na one preuzete državne službenike koji u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljaju poslove protuminskog djelovanja, a ne na sve koji su do preuzimanja radili u toj javnoj ustanovi. Tuženik se poziva na odredbe članka 2. Zakona o protuminskom djelovanju u kojemu su taksativno navedeni poslovi protuminskog djelovanja i kao takvi usko su vezani uz poslove razminiranja na minski sumnjivim poslovima, pa budući da tužiteljica ne obavlja poslove te prirode, nema osnova za priznanje prava na uvećanje plaće po osnovi položajnog i drugog dodatka za posebne uvjete rada, a koji dodatak je ostvarivala dok je radila u HCR-u i kada su se na nju, kao i na ostale službenike tog Centra, primjenjivale odredbe Kolektivnog ugovora.

              Prema važećem Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova poslovi višeg stručnog savjetnika za plan i analizu u Ravnateljstvu civilne zaštite, Hrvatskom centru za razminiranje, Službi za operativne poslove, Odjelu za planiranje, obuhvaćaju poslove kao što je izrada plana rada Službe, sudjelovanje u izradi godišnjih planova razminiranja i godišnjeg izvještaja o ostvarivanju tih planova, koordiniranje u prikupljanju podataka o miniranim područjima i građevinama i slično. Dakle, tužiteljica u okviru svojih poslova sudjeluje u izradi Nacionalnog programa protuminskog djelovanja Republike Hrvatske te Plana protuminskog djelovanja za jednogodišnje razdoblje, koji su dokumenti definirani člancima 6. i 7. Zakona o protuminskom djelovanju. Ti poslovi ne zahtijevaju specifična stručna znanja (npr. o metodama konfiguracije tla, obavljanja radova na radilištu i sl.) karakteristična za poslove razminiranja pa se ne smatraju poslovima protuminskog djelovanja u smislu Zakona o protuminskom djelovanju, a samim time ne podrazumijevaju posebne, odnosno otežane uvjete rada.

              Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) sud je 1. ožujka 2024. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a, rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

 

7.              Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi, te naknadno dostavljenom podnesku kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika. Predlaže provesti dokazni postupak uvidom u dokumentaciju priloženu spisu te njenim saslušanjem kao stranke u sporu.

 

8.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku.

 

9.              Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njenim saslušanjem.

 

10.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

11.              Prvostupanjsko rješenje  od 17. svibnja 2021. doneseno je na temelju odredbe članka 63. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17., 70/19., dalje u tekstu ZDS) uz obrazloženje da se donosi nakon odluke tuženika KLASA: UP/II-112-07/20-01/36, URBROJ: 566-01/8-21-3 od 26. ožujka 2021 kojom je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-120-01/19-01/19, URBROJ: 511-01-157-19-322 od 28. listopada 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak  iz razloga jer je tijelo propustilo utvrditi obavlja li tužiteljica raspoređena na radno mjesto iz izreke prvostupanjskog rješenja  poslove protuminskog djelovanja iz Odluke, a također je propustilo utvrditi na koje radno mjesto, odnosno na koje poslove je tužiteljica bila raspoređena u HCR-u, s obzirom da iz odredbi Odluke i Zakona o protuminskom djelovanju proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske spomenutu Odluku donijela sa svrhom da službenici koji su obavljali poslove protuminskog djelovanja u prvostupanjskom tijelu zadrže materijalna prava koja su ostvarivali u HCR-u.

 

12.              Prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku zatražilo u skladu s uputom tuženika u citiranom drugostupanjskom rješenju očitovanje od Ravnateljstva civilne zaštite,   te se u obrazloženju iznosi sadržaj navedenog dopisa – očitovanja, KLASA: 120-01/21-01/15, URBROJ: 511-01-300-21-2 od 10. svibnja 2021. iz kojega proizlazi da je tužiteljica zadržala prava i obveze  temeljem ugovora o radu s bivšim javnopravnim tijelom HCR-om do 01.10.2019. kada je rješenjem Ministarstva, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-112-02/19-02/1, URBROJ: 511-01-157-19-100 od 19. rujna 2019.  raspoređena u Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, Službu za operativne poslove, Odjel za planiranje, na radno mjesto viši stručni savjetnik za plan i analizu.

U dijelu obrazloženja načina utvrđivanja plaće prvostupanjsko tijelo navodi da tužiteljica ostvaruje pravo na plaću radnog mjesta na koje je raspoređena, a da je koeficijent složenosti poslova radnog mjesta utvrđena na temelju Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj upravi („Narodne novine“ broj 37/01.- 73/19.), pozivom na odredbe članka 2. stavka 2. Zakona o protuminskom djelovanju, uz obrazloženje da ne ostvaruje pravo na dodatak sukladno članku 12. Kolektivnog ugovora, jer iz opisa poslova radnog mjesta viši stručni savjetnik za plan i analizu, ne proizlazi da radi na poslovima protuminskog djelovanja.

 

13.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

 

14.               U ovom predmetu nije sporan raspored tužiteljice na radno mjesto viši stručni savjetnik za plan i analizu u Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, Službu za operativne poslove, Odjel za planiranje, rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-112-02/19-02/1, URBROJ: 511-01-157-19-100 od 19. rujna 2019. Istim rješenjem određeno je da se plaća utvrđuje posebnim rješenjem (točka 3. izreke).

              Također nisu sporni utvrđeni parametri za obračun plaće na način kako je to izrekom prvostupanjskog rješenja od 17. svibnja 2021. određeno.

              Sporno je da li tužiteljica i nakon 01. listopada 2019. ostvaruje pravo na dodatak od 30% temeljem Kolektivnog ugovora.

 

15.              Člankom 73. stavkom 1. Zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“ broj:  118/18.) propisano je da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje s radom HCR.

Prema stavku 2. članka 73. istog zakona danom stupanja na snagu ovoga Zakona Ministarstvo preuzima sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima koji danom preuzimanja postaju državni službenici, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, nekretnine, prava i obveze i financijska sredstva HCR-a.

Prema stavku 6. članka 73. istog zakona do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u Ministarstvu preuzeti radnici nastavit će obavljati poslove utvrđene dosadašnjim ugovorima o radu te zadržavaju pravo na plaću, druga prava iz radnog odnosa te obveze i odgovornosti prema dosadašnjim ugovorima o radu.

Prema članku 76. istog zakona isti je stupio na snagu 1. siječnja 2019.

 

16.              Člankom 12. Kolektivnog ugovora propisana su radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajućim dodacima, te položajnim dodacima pa je tako alinejom 7. propisan dodatak od 30% za predstojnika podružnice, voditelja odsjeka, višeg savjetnika, savjetnika, stručnog suradnika

 

17.              Odlukom Vlade Republike Hrvatske o isplati materijalnih prava i drugih naknada državnim službenicima zaposlenima na poslovima protuminskog djelovanja („Narodne novine“ broj: 116/18.) propisano je da će se materijalna praa i druge naknade ugovorene Kolektivnim ugovorom isplaćivati preuzetim zaposlenicima HHCR-a koji u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljaju poslove protuminskog djelovanja, u visini i na način na koji su ugovorene Kolektivnim ugovorom, do roka njegova važenja, a ta je Odluke stupila na snagu 1. siječnja 2019.

 

18.              Odlukom o izmjeni Odluke Vlade RH (Narodne novine“ broj 138/21.) propisano je da se u Odluci koja se mijenja riječi „do roka njegovog važenja“ zamjenjuju riječima „do stupanja na snagu zakona kojim će se urediti plaće državnih službenika“, a ta je Odluka stupila  na snagu 20. prosinca 2021.

 

19.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na činjenično stanje kako je utvrđeno u provedenom postupku, a koje sud cijeni pravilnim i potpunim, proizlazi da je tuženik imao osnova odbiti kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

 

20.              Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i propise na temelju kojih je riješeno, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore te je time u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.               Pored navedenog u ponovljenom postupku postupanjem prvostupanjskog tijela ispravljeni su nedostaci ranijeg postupka, pa je u tom smislu utvrđeno da nema povreda odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

21.               Imajući u vidu da je tužiteljica do 01.10.2019. kada je raspoređena rješenjem prvostupanjskog tijela ostvarivala pravo na plaću uključivo i dodatak od 30% po Kolektivnom ugovoru, pravilno je prema ocjeni suda tuženik u osporenom rješenju utvrdio da je u pogledu prava i obveza ranijeg radnog mjesta kod HCR-a tužiteljica mogla zadržati pravo na dodatak do donošenja rješenja o rasporedu. Navedeno je u skladu sa odredbom članka 73. stavka 6. Zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju.

 

22.              Međutim, od rasporeda tužiteljice na predmetno radno mjesto rješenjem od 19. rujna 2019. s danom 01.10.2019. a sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 70/12. do 79/9.) tužiteljici je pravilno plaća određena na način kako je to izrekom prvostupanjskog rješenja utvrđeno. Pri tom se napominje da i prema ocjeni ovog suda iz odredbe Odluke Vlade RH proizlazi da je zadržavanje materijalnih prava i drugih naknada određenih Kolektivnim ugovorom relevantno za one preuzete zaposlenike HCR-a koji u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljaju poslove protuminskog djelovanja, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.               Opravdano se u tom smislu tuženik poziva na odredbe Zakona o protuminskom djelovanju koji u članku 2. stavku 2. taksativno navodi koji su to poslovi protuminskog djelovanja: 1. definiranje i potvrđivanje opasnih područja zagađenih minsko-eksplozivnim sredstvima (u daljnjem tekstu: MES), neeksplodiranim ubojnim sredstvima (u daljnjem tekstu: NUS) i njihovim dijelovima, 2. obilježavanje i/ili ograđivanje minski sumnjivih područja (u daljnjem tekstu: MSP),3. izrade dokumentacije, 4. poslovi općeg izvida - analize i dopunskog općeg izvida MSP-a, 5. poslovi tehničkog izvida, 6. razminiranje područja i/ili građevine od MES-a, NUS-a i njihovih dijelova, 7. pomoćni poslovi u razminiranju, 8. kontrola kvalitete prilikom obavljanja poslova tehničkog izvida i razminiranja, 9. pomoć osobama stradalim od eksplozivnih ostataka rata, 10. informiranje i edukacija stanovništva o opasnostima od MES-a, NUS-a i njihovih dijelova, 11. upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona,12. hitne intervencije radi uklanjanja pojedinačno napuštenog, odbačenog ili naknadno pronađenog MES-a, NUS-a i njihovih dijelova na područjima koja su isključena iz MSP-a i 13. osiguranje uvjeta za sigurno pružanje pomoći stradalniku i uvjeta za sigurno obavljanje očevida na mjestu stradavanja, te na očitovanje Ravnateljstva civilne zaštite od 10. svibnja 2021. kojim se daje daljnje obrazloženje u svezi poslova koje tužiteljica obavlja sukladno rasporedu na radno mjesto u Ministarstvo unutarnjih poslova, a koji imajući u vidu i opis poslova ne ulaze u poslove protuminskog djelovanja u smislu prethodno navedene odredbe.

 

23.               Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

              Tužiteljica u tužbi ponavlja navode žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

              Nisu od utjecaja niti navodi tužiteljice u naknadno tijekom spora dostavljenom podnesku u prilogu kojega je i prijedlog Vlade Republike Hrvatske o novim koeficijentima za službenike (prosinac 2023.), jer se u konkretnom slučaju radi o pravilnosti utvrđene plaće tužiteljici za razdoblje od 01. listopada 2019. godine.

              Kako je prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice na okolnosti iz tužbe. Ovo zato, jer se prema ocjeni suda saslušanjem tužiteljice ne bi moglo na drugačiji način utvrditi činjenično stanje, niti je predloženi dokaz adekvatno dokazno sredstvo za utvrđivanje činjenica koje su u konkretnom slučaju sporne, budući da raspored tužiteljice na radno mjesto nije sporan, već pravilnost  primjene odredaba Kolektivnog ugovora u okolnostima novog rasporeda na radno mjesto, nakon preuzimanja od strane Ministarstva unutarnjih poslova službenika i namještenika dotadašnjem HCR-a. Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio kao nepotrebno i neekonomično, imajući u vidu i načelo učinkovitosti spora iz odredbe članka 8. ZUS-a.

 

24.              Sud nije utvrdio niti da bi tužiteljica donošenjem osporenog i prvostupanjskog rješenja bila diskriminirana po bilo kojoj od osnova iz odredaba članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.), niti da bi utvrđenjem plaće na način kako je to određeno bila dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale, kako navodi tužiteljica, zaposlenike HCR-a preuzete u Ministarstvo unutarnjih poslova. Odlučno je za primjenu dodatka na plaću utvrđenog Odlukom Vlade RH, a u svezi ranijih prava iz Kolektivnog ugovora, da se radi o onim preuzetim službenicima koji u Ministarstvu obavljaju poslove protuminskog djelovanja u smislu odredbe članka 2. Zakona o protuminskom djelovanju, koje poslove prema podacima spisa tužiteljica na radnom mjestu na koje je raspoređena rješenjem od 19. rujna 2019. ne obavlja.

25.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

 

26.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, u skladu s člankom 31. stavkom 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

27.              Na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

 

28.               O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora.

              Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 8. ožujka 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).