- 1 -              Revd-706/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-706/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Š. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & P. d.o.o., Z. protiv tuženika Ž. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1119/2022-2 od 25. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-863/2020-35 od 28. siječnja 2022., na sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom, pod toč. I. izreke, održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi N. T., javnog bilježnika u Z., poslovni broj Ovrv-1888/2018 od 18. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.262,41 Eur/32.115,14 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako je to pobliže navedeno u istoj toč. izreke. Toč. II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.250,31 Eur/16.954,94 kn, a toč. III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa troškova postupka od 436,21 Eur/3.286,63 kn.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

"a) Može li se presuda kojom se usvaja tužbeni zahtjev temeljiti na dokumentaciji, vjerodostojnost i potpisivanje koje je tuženik osporio tijekom postupka, a koju dokumentaciju tužitelj ne posjeduje u originalu, niti je sudu prezentirao original iste, niti je u prethodnom postupku ili kasnije predložio da će original iste prezentirati sud?

 

b) Može li se u parničnom postupku kao valjan dokaz uopće određivati grafološko vještačenje dokumentacije koju tužitelj ne posjeduje u originalu već samo u preslikama (fotokopijama) i koju stoga niti nije sudu prezentirao u originalu, a sve s obzirom na pravila struke grafološkog vještačenja koja nalažu da takva dokumentaicja u preslikama (fotokopijama) ne odgovara potrebama grafološkog vještačenja i da se na osnovu takve dokumentacije ne može dati sigurno mišljenje poštivajući pravila grafološke struke koja nalažu da se sigurno mišljenje ne može dati ukoliko je vještačenje izvršeno na temelju preslika (fotokopija)?

 

c) Je li s obzirom na nepostojanje originala relevantne dokumentacije teret dokaza na tuženiku da dokazuje tzv. negativne činjenice da tu dokumentaciju nije potpisao i da je ista nevjerodostojna ili je teret dokaza na tužitelju da dokaže vjerodostojnost i istinitost te dokumentacije?"

 

4. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je u odlukama ovoga revizijskoga suda poslovni broj Revt-170/06 od 07. listopada 2008., Rev-x-159/16 od 2. ožujka 2016., te u odlukama Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni br. Gž-1066/2020-2 od 26. studenoga 2020., Županijskog suda u Varaždinu Gž-128/05-2 od 14. travnja 2005., Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-76/2020-2 od 30. siječnja 2020. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1268/2017-2 od 5. ožujka 2019. zauzeto shvaćanje koje odudara od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

5. Tuženik ujedno u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što drugostupanjski sud nepravilno, neosnovano te zakonu i sudskoj praksi protivno primijenio materijalno pravo u vezi s nesavjesnošću i nepoštenjem tužitelja.

 

6. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

7. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.262,41 Eur/32.115,14 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na ime duga nastalog tuženikovom uporabom A. E. kartice broj: …, prema obračunu na dan 24. veljače 2018., pri čemu je tuženik osporavao postojanje obveznopravnog odnosa s tužiteljem ističući da se na spornim ispravama ne nalazi njegov potpis, a u postupku je utvrđeno da su od strane tuženika, upravo po konkretnim ispravama, vršene određene uplate tužitelju i to kontinuirano u razdoblju od siječnja 2014. do rujna 2017. te je ostalo nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 4.286,85 Eur/32.299,29 kn.

 

10. Pitanja postavljena u prijedlogu, nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (na temelju kakve dokumentacije je moguće izvesti grafološko vještačenje i donijeti presudu te na kome je teret dokaza potpisa na određenoj dokumentaciji), a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

12.1. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija), prije svega se ukazuje da predlagatelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP (kojom je propisano što je sve potrebno priložiti prijedlogu za dopuštenje revizije) pa tako svom prijedlogu nije priložio ni žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj je, prema tvrdnjama iz svog prijedloga za dopuštenje revizije, isticao povrede prethodno navedenih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i EKLJP pa već stoga tuženik nije učinio vjerojatnim svoje navode o povredi temeljenog prava zbog nedostataka u sadržaju pobijane presude u tom dijelu.

 

12.2. Nadalje, predlagatelju valja odgovoriti i da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o prigovorima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tuženiku ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je u svojoj detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

 

13. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim niti da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.