- 1 -              Rev-217/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-217/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., iz O., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-494/2020-2 od 18. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-360/2018 od 7. veljače 2020., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-494/2020-2 od 18. srpnja 2022. i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-360/2018 od 7. veljače 2020., pod točkom 1., 3. i 6. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da u roku od osam dana isplati tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misiju, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacija potpore u miru, taborovanje, pomoć u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenja i požarnu dužnost iznos od 14.752,38 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka 1. izreke), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva po istom osnovu u iznosu od 3.416,94 kn bruto sa pripadajućom kamatom (točka 2. izreke), zatim je naloženo tuženici u roku od osam dana isplatiti tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor iznos od 1.028,16 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka 3. izreke), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva po istom osnovu u iznosu od 168,83 kn bruto sa pripadajućom kamatom (točka 4. izreke), odbijen je i dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima (točka 5. izreke) te je naloženo tuženici u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 6. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama 1., 3. i 6. izreke, a pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

3. Tuženica protiv pobijane presude suda drugog stupnja podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-4165/2022-2 od 25. listopada 2022., zbog pitanja koje glasi:

 

„Pripada li tužitelju pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada, te na kome je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu?“.

 

3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženici, podredno da ukine presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženice navodi da prijedlog za dopuštenje revizije tuženice nije osnovan, te da je nepodoban za donošenje odluke, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osoba za isplatu neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misiju, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacija potpore u miru, taborovanje, pomoć u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenja i požarnu dužnost za razdoblje od rujna 2012. do svibnja 2014., te za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od siječnja 2013. do siječnja 2014.

 

8. Navedeno potraživanje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02.), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13 - dalje: Pravilnik 08), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 68/11 - dalje: Pravilnik/11) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14).

 

9. U revizijskom stupnju postupka prema sadržaju pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, sporan je način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba,

 

- da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom, blagdanima i u smjenama,

 

- da na temelju dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi po kojoj osnovi je tužitelj koristio slobodne dane, jer tuženica nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, a koja rješenja predstavljaju jedini dokument koji bi dao točne odgovore o razmjeni prekovremenih sati za slobodne dane za utuženo razdoblje,

 

- da je u nalazu i mišljenju knjigovodstveni vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, i to prvu varijantu-bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, te drugu varijantu-uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji priležećoj spisu,

 

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke prema prvoj varijanti utvrđeno da je tužitelju za prekovremeni rad na terenu, rad subotom i nedjeljom ali samo od rujna 2012. do 31. svibnja 2014. trebao isplatiti ukupan iznos 14.752,38 kn, a za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (za razdoblje od srpnja 2013. do siječnja 2014.) iznos 1.028,16 kn,

- da je za iznos razlike plaće od 3.416,94 kn po osnovu prekovremenog rada na terenu, rada subotom i nedjeljom za razdoblje do 21. lipnja 2013. nastupila zastara potraživanja, kao i za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do srpnja 2013. u iznosu 168,83 kn.

 

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je obveza tuženice u smislu odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 - dalje: ZR) voditi preciznu i točnu evidenciju o radnom vremenu, kao i evidenciju o korištenju slobodnih dana, koja bi sadržavala precizne podatke o tome po kojoj točno osnovi su isti korišteni i odobreni, kao i da o korištenju slobodnih dana donese posebno rješenje. Također je zaključio da je u slučaju spora u svezi s radnim vremenom teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu, ukoliko poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR, što je propisano odredbama čl. 131. st. 4. ZR. Stoga je, ocjenjujući da u vezi korištenja slobodnih dana između stranaka postoji spor, zaključio da je teret dokaza na tuženici u smislu odredbe čl. 131. st. 4. ZR.

 

11.1. Nadalje ocjenjujući da je zbog propusta tuženice da dostavi točan podatak po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani i inzistiranju tuženice da se samo koristi evidencija koja je dostavljena po tuženici, te u nedostatku rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremeni sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, sud prvog stupnja je prihvatio izračun nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos razlike plaće od 14.752,38 kn (po osnovu prekovremenog rada), kao i iznos 1.028,16 kn po osnovu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (točka 1. i 3. izreke), dok je u odnosu na preostali zatraženi iznos odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te je potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom 1., 3. i 6. izreke.

 

13. Tuženica u reviziji navodi da iz dokumentacije koju je priložila tijekom postupka proizlazi da je tuženica vodila preciznu evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom iskazane pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova te da su tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje je isti potpisivao i na njih nije nikada iznio primjedbe, niti je tužitelj u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, te smatra da sud nije mogao ne uzeti u obzir slobodne dane, koje je tuženica dokazala evidencijama o radu tužitelja.

 

13.1. Nadalje, navodeći da je tuženica vodila evidenciju radnog vremena, te postupala u skladu s odredbama čl. 4. st. 1. i 2. ZR u svezi s odredbom čl. 131. ZR i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 37/11), a iz kojih je vidljivo kada je tužitelj koristio slobodne dane, tuženica smatra da je na tužitelju teret dokaza spornih činjenica u ovom postupku (da je tužitelj trebao dokazati da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi preraspodjele radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad). Pri tom se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.

 

14. Prema odredbi čl. 169. st. 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredbi čl. 97. st. 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a st. 6. citiranog članka da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

 

15. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

 

16. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

17. Pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija u bitnom se problematizira način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

 

18. Ovaj sud je u činjenično i pravno podudarnom predmetu zauzeo shvaćanje u odluci Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., prema kojem:

 

„...15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. To je ujedno i odgovor na postavljena pitanja.

 

16. Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani.

 

17. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom,  nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06 § 27., presuda od 23. listopada 2008.)...“.

 

19. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, dat je i odgovor na postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.

 

20. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, to su prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sve naprijed navedeno, pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu ocijenili osnovanim.

 

21. Stoga, s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi nisu u dovoljnoj mjeri raspravili osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

 

22. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

 

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.