Poslovni broj 34 Gž-2748/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-2748/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva, B. d.o.o. /OIB:…/ iz V., koga zastupa D. Š., I. K. R. i I. J., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz O., protiv tuženika A. F. /OIB:…/ iz I., koga zastupa D. O., odvjetnik iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-168/2020-12 od 27. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

            I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-168/2020-12 od 27. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.

 

           II. Prvostupanjski će sud u konačnoj odluci odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 73.071,54 kuna na ime naknade štete sa zateznim kamatama i troškovima postupka (stavak I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kuna (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

3. Tužitelj predlaže ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na žalbu, tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 73.071,54 kune na ime naknade imovinske štete (izmakle koristi / dobiti u 2017., 2018. i 2019.) koji tužitelj temelji na činjenici da ga je tuženika kao nezakonit i nepošten posjednik onemogućio u ostvarivanju prihoda od poljoprivredne proizvodnje na k. č. br. 3435/4, u naravi oranica D., površine 55844 m2 / 5,5844 ha, upisane u zk. ul. 4560 k.o. I. (vlasništvo Republike Hrvatske), koja k. č. mu je dana u dugoročni zakup Ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, sklopljenim između Republike Hrvatske kao zakupodavca i njega kao zakupnika 18. lipnja 2015. na rok od 50 godina (Klasa:320-01/13-04/329, Urbroj: 370-06-15-93).

 

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 519., članka 521., članka 525. i članka 530. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) uz obrazloženje da po predmetnom zahtjevu nije pasivno legitimiran tuženik, već Republika Hrvatska kao zakupodavac s kojom je tužitelj 2015. sklopio Ugovor o zakupu (Republika Hrvatska je bila dužna predati tužitelju u posjed nekretninu koja je predmet zakupa) i da bi tuženik bio odgovoran tužitelju za naknadu štete u situaciji da je on od tužitelja oduzeo posjed ili ga na bilo koji drugi način onemogućio u korištenju poljoprivrednog zemljišta nakon predaje nekretnine tužitelju po Republici Hrvatskoj (zakupodavcu).

 

8. U žalbenom stadiju postupka stranke iznose suprotna pravna shvaćanja predmetnog spora utoliko što tužitelj tvrdi da je izbor materijalnog prava po prvostupanjskom sudu pogrešan jer da je pitanje zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države uređeno Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 39/2013., 48/2015., u daljnjem tekstu: ZPZ-a/2013), odnosno odredbama članka 27. do 46. tog Zakona kao lex specialis, a podredno odredbom članka 15. stavka 2. i 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), da je Republika Hrvatska nakon što je s njim sklopila Ugovor o zakupu 18. lipnja 2015. formirala Povjerenstvo putem Agencije za poljoprivredno zemljište, koje je izašlo na lice mjesta na području k.o. I. i 13. srpnja 2015. u smislu odredbe članka 13. i članka 15. stavak 2. ZVDSP-a prenijelo mu posjed  k. č. br. 3435/4 k.o. I. (iz Zapisnika razvidno da su djelatnici Agencije proveli prijenos posjeda na tužitelja takozvanim izvedenim stjecanjem posjeda), da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine na temelju Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta od 15. listopada 2013., na rok od pet godina i da je protekom tog roka bio dužan Republici Hrvatskoj vratiti u posjed k. č. br. 3435/4 k.o. I., a tuženik u odgovoru na žalbu da je po prvostupanjskom sudu pravilno primijenjeno materijalno pravo jer da je tužitelj u posjed nekretnine stupio 6. veljače 2020. radi ne postupanja Republike Hrvatske, u prilog čemu da ide i činjenica da je Republika Hrvatska vodila protiv njega parnicu radi predaje u posjed predmetne nekretnine (P-663/2016), apostrofirajući da je pobijana presuda donesena zakonito, stručno, sukladno sudačkoj etici i izuzetnoj građanskoj hrabrosti. 

 

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava) na koju sadržajno ukazuje tužitelj s neotklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u žalbenom stadiju postupka s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju predmetnog spora činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

 

10. Nije sporno da je Republika Hrvatska vlasnica k. č. br. 3435/4 k.o. Ivankovo, oranice D., površine 55844 m2 (zk. ul. 4560 k.o. I.), da je 1. listopada 2013. između Republike Hrvatske i tuženika (A. F., vlasnika Poljodjelskog-trgovačkog obrta "F." iz I.) sklopljen Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, predmet kojeg je bila i  k. č. br. 3435/4 k.o. I. - na rok od 5 godina, odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u skladu sa Zakonom o poljoprivredi, da je člankom 8. tog Ugovora određeno da je korisnik protekom ugovorenog roka dužan vratiti zemljište u posjed davatelju (Republici Hrvatskoj), da je 18. lipnja 2015. između Republike Hrvatske i tužitelja sklopljen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za k. č. br. 3435/4 k.o. I., oranica D., površine 55844 m2, na rok od 50 godina.

 

11. Ne bi trebalo biti sporno da je 7. lipnja 2016. obavljen inspekcijski nadzor po višem poljoprivrednom inspektoru K. T. vezano za korištenje poljoprivrednog zemljišta, u kojem je sudjelovao i tuženik, koji je tom prilikom izjavio da ne želi izaći iz posjeda zemljišta jer da smatra da se na natječaju za dodjelu zemljišta pogodovalo velikim tvrtkama, da je prema prigovoru tuženika u parnici P-663/2016 pozivom na Zapisnik od 13. srpnja 2015. Republika Hrvatska uvela tužitelja u posjed k. č. br. 3435/4 k.o. I. tužitelja (B. d.o.o. I.) i da su sve naprijed navedene činjenice poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne presude u parnici P-663/2016-6 od 13. ožujka 2017., u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske protiv tuženika A. F., uz sudjelovanje B. d.o.o. kao umješača na strani tužiteljice, radi predaje u posjed k. č. br. 3425/4 oranice D. površine 55844 m2, kojom presudom je naloženo A. F. (tuženiku iz predmetne parnice) predati tužiteljici Republici Hrvatskoj u posjed k. č. br. 3425/4 oranice D. površine 55844 m2 (list 16. - 20. spisa).

 

12. S obzirom na činjeničnu osnovu i postavljeni tužbeni zahtjev, kojima je sud vezan (članak 186. stavak 1. i članka 2. stavak 1. ZPP-a), ocjena odgovornosti tuženika za štetu tužitelju ne ovisi o pitanju je li u konkretnom slučaju za štetu odgovorna i Republika Hrvatska, kako je to u biti pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već o pitanju je  li  tužitelj (zakupnik) krivnjom tuženika nije mogao koristiti k. č. br. 3425/4 oranice D. površine 55844 m2, te nastavno i zavisno imali li pravo na naknadu štete od tuženika u visini dobiti koju bi inače mogao ostvariti u 2017., 2018. i 2019. godini, uz odbitak troškova koje bi pri tome imao, odnosno u smislu pravila o prouzročenju i popravljanju štete sadržanim u ZOO-a.

 

13. Naime, ZOO-om je propisano: "Svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugom prouzročiti šteta." (članak 8.), "Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje" (članak 1045. stavak 1.), da je šteta među ostalim umanjenje nečije imovine /obična šteta/, sprečavanje njezina povećanja /izmakla korist/ (članak 1046.) i da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (članak 1049.).

13.1. Dakle, za nastanak odštetne odgovornosti po osnovi krivnje (pravila mjerodavna za razrješenje predmetnog odnosa) uz postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetne radnje štetnika, štete, uzročne veze i protupravnosti štetne radnje, traži se i krivnja štetnika koja u svojoj podlozi  podrazumijeva unutarnji psihički odnos učinitelja prema štetnoj radnji i šteti kao njezinoj posljedici, koji pravni poredak nepovoljno ocjenjuje (subjektivni odnos štetnika prema uzrokovanju štete).

14. ZPZ-a/2013 je propisano da na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu i zakupu za ribnjake, zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo, u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, odnosno po skidanju usjeva dotadašnjeg posjednika (članak 33. stavak 1) i da se o uvođenju u posjed sastavlja zapisnik (članak 33.  stavak 3.), da ugovor o zakupu i zakupu za ribnjake prestaje protekom vremena na koje je sklopljen (članak 38. stavak 1.) i da se ugovor o privremenom korištenju sklapa na rok do pet godina, odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili zakupu za ribnjake ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, sukladno odredbama ZPZ-a/2013 (članak 48. stavak 3.).

15. ZVDSP-a je propisano da se samim očitovanjem volje stjecatelju prenosi ili se za njega osniva pravo da se stvar preda nekoj trećoj osobi (članak 15. stavak 2.), da  predaja posjeda samim očitovanjem volje da se posjed preda stjecatelju djeluje prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato (članak 15. stavak 3.), da je posjed zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja /pravo na posjed/ (članak  18. stavak 1.), da poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3.) i da dotadašnjem posjedniku koji nije ostvario zaštitu svog posjeda prestaje njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari (članak 28. stavak 2.).

 

16. Iz navedenih zakonskih odredbi bi proizlazilo da pravni poredak nepovoljno ocjenjuje ponašanje ili propuštanje kojima se svojataju ne pripadajuća prava i da zakupniku koji se zbog krivnje osobe koja se tako ponaša nije mogao koristiti zakupljenom nekretninom, pripada pravo na naknadu štete od te osobe u visini izmakle koristi (dobiti) koju bi inače mogao ostvariti uz odbitak troškova koje bi pri tome imao.

 

17. Stoga, za razrješenje predmetnog spora nužno je bilo na nedvojben način utvrditi: je su li tužitelj i tuženik subjekti izvanugovornog obveznog odnosa odgovornosti za štetu; koja su obilježja štetne radnje / propuštanja tuženika i koji pravni propisi su povrijeđeni po tuženiku; je li tužitelju nastala šteta; postoji li veza između štetne radnje / propuštanja tuženika i štete koju tužitelj potražuje u predmetnoj parnici; je li tužitelj zbog krivnje tuženika nije mogao koristiti k. č. br. 3425/4 oranice D. površine 55844 m2 u 2017., 2018. i 2019. godini, te visini dobiti koju je tužitelj inače mogao ostvariti u 2017., 2018. i 2019. godini, uz odbitak troškova koje bi pri tome imao (članak 1089. stavak 1. i 3., članak 1090. ZOO-a).

18. Iz navedenih razloga je uz činjenicu da i dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, u cijelosti ukinuta presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-168/2020-12 od 27. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1., članak 370. ZPP-a), pred drugog suca (članak 371. ZPP-a), odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke rješenja.

 

19. U zakonitom nastavku postupka, imajući u vidu naprijed navedeno, prvostupanjski će sud postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora, sa strankama će razmotriti i pravna pitanja spora, izvesti dokaze predložene po strankama, po potrebi pribaviti spise Agencije za poljoprivredno zemljište i Ministarstva poljoprivrede, ocijeniti imaju li se uzeti kao istinite činjenice koje su poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne presude u parnici P-663/2016-6 od 13. ožujka 2017. (Res iudicata pro veritate accipitur /habetur/), ponovo će odlučiti o tužbenom zahtjevu, i odluku obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

 

20. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

 

  Predsjednica Vijeća:                  

Nika Grospić Ivasović, v.r.