1

Poslovni broj: UsI-2102/23-5

 

 

          

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: D. K. iz L., M. M. - M. K. …, zastupan po opunomoćeniku M. R., odvjetniku iz V., …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z.,…, radi poništavanja rješenja, 04. ožujka 2024. godine

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-08/23-01/99, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 09. svibnja 2023. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 09. svibnja 2023. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 07. ožujka 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza za korištenje zdravstvene zaštite.

Tužitelj u tužbi ukazuje na to da je na liječenje iz M. u Z. upućen po liječnicima iz Županijske bolnice Č. 07. prosinca 2022. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. Ročištu  se nije odazvao ni uredno pozvan opunomoćenik tužitelja, ali je prisutni tužitelj dao izričitu suglasnost da se ročište provede bez njegovog opunomoćenika, jer se s njim tako dogovorio.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je nadležnom tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja na odgovarajućem obrascu 16. siječnja 2023. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza na liječenje u Kliničku bolnicu S. D. u Z. (KB S. D.), u razdoblju od 12. prosinca 2022. godine do 16. prosinca 2022. godine.

Tužitelj je uz taj zahtjev priložio putni nalog svoje liječnice opće medicine od 08. prosinca 2022. godine, iz kojeg proizlazi da je tužitelj upućen na liječenje u KB S. D. Međutim, taj putni nalog uopće nije ovjeren u KB S. D., već u Kliničkom bolničkom centru S. m. u Z. (KBC S. m.), i to 05. prosinca 2022. godine, odnosno tri dana prije nego što je putni nalog uopće bio izdan.

Prvostupanjsko upravno tijelo je predmet bespotrebno uputilo nadležnom liječničkom povjerenstvu radi davanja nalaza, mišljenja i ocjene o relevantnim medicinskim činjenicama, iako je u svom prvostupanjskom rješenju od 07. ožujka 2023. godine pravilno izvršilo pozivanje na nevaljan putni nalog, odnosno na odredbu čl. 95. st. 5. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22 i 156/22 - Pravilnik).

I tuženik je kao drugostupanjsko tijelo bez ikakve potrebe predmet uputio nadležnom liječničkom povjerenstvu, iako je u obrazloženju svog osporavanog drugostupanjskog rješenja od 09. svibnja 2023. godine, uz ostalo, također pravilno naveo da tužitelj raspolaže nevaljanim putnim nalogom.

Na temelju čl. 65. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19) pravo na naknadu za troškove prijevoza osigurana osoba ostvaruje na osnovi tiskanice putnog naloga koji izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite.

Na temelju čl. 63. st. 2. Pravilnika izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite je dužan na putnom nalogu naznačiti naziv mjesta sjedišta ugovornog subjekta u koji je osigurana osoba pozvana, odnosno upućena, kao i naziv tog ugovornog subjekta.

Na temelju čl. 63. st. 3. Pravilnika osigurana osoba nema pravo na naknadu troškova prijevoza ako koristi zdravstvenu zaštitu kod drugog ugovornog subjekta, koji nije naznačen na izdanom putnom nalogu.

Na temelju čl. 95. st. 5. Pravilnika putni nalog predstavlja valjanu pravnu osnovu za isplatu troškova prijevoza samo ako je pravilno ispunjen i ako sadrži sve tražene podatke te ako je realiziran u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi koja je na njemu naznačena.

U konkretnom slučaju tužitelj u smislu čl. 63. st. 3. i čl. 95. st. 5. Pravilnika zdravstvenu zaštitu nije koristio kod ugovornog subjekta koji je naveden u putnom nalogu, jer je u putnom nalogu navedeno da se tužitelj upućuje u KB Sveti Duh, dok je zdravstvenu zaštitu ostvario u KBC S. m.

Nadalje, putni nalog je izdan 08. prosinca 2022. godine, a u KBC Sestre milosrdnice je ovjeren tri dana ranije, odnosno 05. prosinca 2022. godine.

Osim toga, u obračunu troškova prijevoza na tom putnom nalogu je naveden prijevoz dana 16. siječnja 2023. godine, dok je tužitelj zahtjevom tražio naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 12. prosinca 2022. godine do 16. prosinca 2022. godine, i to za troškove zdravstvene zaštite u KB S. D.

Na temelju svega navedenog sud utvrđuje da je putni nalog (na temelju kojeg tužitelj traži naknadu troškova prijevoza) u cijelosti nevaljan i nepravilno ispunjen u smislu čl. 95. st. 5. Pravilnika, a tužitelj taj putni nalog uopće nije ni realizirao u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi koja je u njemu navedena (čl. 95. st. 5. i čl. 63. st. 3. Pravilnika).

Imajući u vidu i činjenicu da je tužitelj svoj zahtjev za naknadu troškova prijevoza formulirao baš u odnosu na liječenje u KB Sveti Duh u razdoblju od 12. prosinca 2022. godine do 16. prosinca 2022. godine, a da je očito zdravstvenu zaštitu ostvario u KBC S. m. (pri čemu se ne poklapa ni datum obavljene zdravstvene usluge), sud smatra da on doista ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za isplatu troškova prijevoza, u smislu čl. 95. st. 5. Pravilnika.

Stoga su upravna tijela pravilno i zakonito odbila tužiteljev zahtjev, iako se tuženik u svom osporavanom drugostupanjskom rješenju nepotrebno pozivao i na pojedine medicinske razloge koje je navodilo drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom nalazu, mišljenju i ocjeni.

Zato je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, ali na temelju čl. 57. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, jer je osporavana odluka zasnovana na zakonu, djelomično zbog drugih razloga od onih navedenih u toj odluci.

 

 

U Zagrebu, 04. ožujka 2024. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.