1

                                                                    Broj: Pp-10529/2021-19 

                                                                                    

             REPUBLIKA HRVATSKA                                            Broj: Pp-10529/2021-19

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

 

                                                                                

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

  Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika P. L. zastupanog po branitelju A. F., odvjetniku u Splitu, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira) i dr., povodom optužnog prijedloga P. u. s.-d., I P. p. S., broj: 511-12-23/05-5-1028-1/2021 od 17. rujna 2021., nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 28. veljače 2024. u prisutnosti branitelja okrivljenika te u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 1. ožujka 2024.

objavio je i 

 

                                                               p r e s u d i o     j e

                                    Okrivljenik:  P. L., OIB:, državljanin Republike Hrvatske,

 

I.

k r i v    j e

 

1)  što je dana 12. rujna 2021. oko 01:00 sat u S., u u., narušavao javni red i mir na način što je vikao na M. H.,

 

dakle, na javnom mjestu vikom remetio javni red i mir,

 

          čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda; pa se na temelju navedenog propisa okrivljeniku

 

i z r i č e

 

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100,00 (stotinu) EURA  

 

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

 

Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku koji je određen za plaćanje novčane kazne.

 

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 (osamdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

II.

 

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik P. L.

 

                     o s l o b a đ a    s e    o d    o p t u ž b e

 

2) da bi u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod 1), u cilju prouzročenja straha i stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, povrijedio dostojanstvo pripadnika romske nacionalne manjine M. H., na način da ga je vrijeđao riječima: "…neće meni cigan ovdje se motat…cigane jedan…cigansku ti majku…cigane…!", čime je izazvao osjećaj straha i poniženja kod oštećenog,

 

dakle, da bi s ciljem prouzročenja straha drugome i stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi i etničkoj pripadnosti, povrijedio njegovo dostojanstvo,

 

pa da bi time počinio prekršaj opisan i kažnjiv u članku 25. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08, 112/12, dalje: Zakona o suzbijanju diskriminacije).

 

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

 

                                    O b r a z l o ž e n j e

 

1.                  P. u. s.-d., I P. p. S., podnijela je optužni prijedlog pod gore naznačenim poslovnim brojem od 17. rujna 2021. protiv okrivljenika zbog prekršaja navedenim u izreci presude.

 

2.                  Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je izdao prekršajni nalog od 25.

listopada 2021. kojim je okrivljenog P. L. proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te mu je izrekao ukupnu novčanu kaznu u visini od 5.378,00 kuna. Okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor na prekršajni nalog zbog poricanja prekršaja pa je sud nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

 

3.                  Na glavnu raspravu je pristupio okrivljenik koji se očitovao o optužnom aktu, kojom prilikom je naveo da se smatra krivim zbog prekršaja pod točkom I. izreke presude a da se ne smatra krivim zbog prekršaja pod točkom II. izreke presude. Dalje je u svojoj obrani naveo kako u cijelosti ostaje kod svoje pisane obrane te je još istaknuo da su se M. H. i on kritične prigode posvađali, ali negira da ga je u bilo kojem trenutku vrijeđao na rasnoj odnosno nacionalnoj osnovi. Štoviše, da nije ni znao da je imenovani Rom. Dopušta mogućnost da su se obraćali jedan drugome povišenim tonom, ali se ne može sjetiti svih detalja s obzirom da je od događaja prošlo više od dvije godine.

 

3.1.           U pisanoj obrani okrivljenik iznosi u bitnom iste navode kao na glavnoj raspravi, dodajući kako ne spori da je bilo vike i međusobnih uvreda, ali ne na način naveden u optužnom prijedlogu i ne na temelju razlike u etničkoj pripadnosti. Ističe kako je ova situacija posljedica animoziteta između T. A. V. i K.  M. P., vlasnika dvaju susjednih ugostiteljskih objekata.

             

4.                  Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci K. M. P., T. K. i M. B. te je pročitana spomenuta pisana obrana okrivljenog P. L. od 27. prosinca 2023., kao i njegov prigovor na prekršajni nalog izdan od ovog suda. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje je vidljivo kako je okrivljeni P. L. već dvaput kažnjavan zbog istog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

4.1.           Svjedok Toma Kovačević je naveo kako je u vrijeme kad se dogodio navodni incident bio zaposlen kao kuhar u istom objektu kao i okrivljenik P. L., drugim riječima bili su kolege te su u pravilu radili u istoj smjeni. Preko puta njihovog ugostiteljskog objekta koji se zvao "M.p." nalazio se drugi ugostiteljski objekt s čijom je vlasnicom njihov šef imao određene nesuglasice poslovne naravi. Iz tog razloga je među osobljem jednog i drugog objekta, ali prije svega između vlasnika bila neugodna atmosfera, sjeća se da bi vlasnica objekta preko puta često radila "dišpete", primjerice puštala bi glasno muziku i na taj način tjerala goste. Istaknuo je kako su svađe između zaposlenika bile česte, više je bilo riječ o trzavicama i prema njegovom mišljenju nije bilo ničeg osobitog. Dodao je kako mu nije jasno zašto je netko zvao policiju zbog događaja te večeri jer se ne sjeća nekog incidenta niti da bi P. vrijeđao zaposlenika drugog objekta na etničkoj ili bilo kakvoj drugoj osnovi. Istaknuo je kako nije ni znao da M. radi u navedenom objektu "P.", njegov dojam je da je

M. bio čak u vezi s vlasnicom. P. i on i dalje rade u istom restoranu, ali sezonski, s tim da spomenuti lokal s kojim su imali probleme već dvije sezone ne radi. Na pitanje branitelja svjedok je odgovorio kako se ne sjeća da bi P. ili bilo tko od njegovih kolega ulazio u drugi objekt, štoviše siguran je da to nitko nije napravio jer za to nije bilo nikakvog razloga.

 

4.2.           Ispitana u svojstvu svjedokinje, M. B. je izjavila kako je kritične prigode bila u ugostiteljskom objektu „M.“ gdje je popila piće s bivšim kolegama s posla, budući da je prije radila u navedenom restoranu. Sjeća se da je nakon kraja radnog vremena došlo do svađe između kuhara P. L. i vlasnika objekta T. V. s jedne strane i vlasnice objekta preko puta M. P. te zaposlenika objekta M. H. s druge strane. Sjeća se kako su svi prilikom prepirke koristili povišeni ton i međusobno se vrijeđali, ali se sada ne može sjetiti točnih riječi, bile su u pitanju uobičajene uvrede iz ovog podneblja. 

 

4.3.           Na pitanje suda svjedokinja je navela da se ne može sjetiti točnog povoda ove prepirke, ali zna da je često povod za ovakve sukobe bila činjenica što je ugostiteljski objekt P. puštao glasnu glazbu koja bi smetala gostima restorana

„M.“ Na pitanje suda je li čula da bi tijekom prepirke bilo uvreda na rasnoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj diskriminatornoj osnovi, svjedokinja je odgovorila kako nije čula uvrede takvog sadržaja.

 

5.                  Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je utvrdio da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršajima.

 

6.                  Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir; za koji prekršaj je propisana novčana kazna u visini do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

 

6.1.           Članak 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje  da će se, tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.   

 

U odnosu na točku I. izreke presude:

 

7.                  Okrivljenik u cijelosti priznaje počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ujedno sve ispitane osobe suglasno navode kako se kritične prigode na ulici obraćao M. H. povišenim tonom. Slijedom navedenog, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je okrivljeni P. L. ostvario sva obilježja predmetnog prekršaja, zbog čega ga je u tom dijelu trebalo proglasiti krivim i kazniti kako je navedeno u točki I. izreke. 

 

8.                  Prilikom odabira vrste i mjere prekršajno-pravne sankcije sud je kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio njegovo priznanje kojim je pridonio bržem okončanju postupka, dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost za iste i istovrsne prekršaje. Polazeći od navedenih okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, kao blaži oblik alternativno propisanih sankcija, i to u primjerenoj visini; držeći da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i u smislu generalne i specijalne prevencije.

 

8.1. Sukladno odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

 

9.                  Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, u tom dijelu je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

U odnosu na točku II. izreke presude:

 

10.             U konkretnom slučaju postoje dvije suprotstavljene verzije događaja, gdje s jedne strane K. M. P. navodi da je okrivljeni P. L. kritične prigode vrijeđao njezinog zaposlenika M. H. po rasnoj odnosno etničkoj osnovi; dok s druge strane okrivljenik te svjedoci T. K. i M. B. ističu kako nije bilo uvreda takve prirode, već je sve ostalo na međusobnoj vici i galami. Doda li se tome činjenica da iz iskaza ispitanih osoba također proizlazi kako su T. A. V., vlasnik objekta u kojem je radio okrivljenik, i svjedokinja P., koja je bila vlasnica susjednog objekta, imali određene nesuglasice poslovne naravi; njihove izjave same za sebe ne mogu poslužiti kao pouzdan temelj za utvrđivanje odlučnih činjenica. 

 

10.1. Drugim riječima, bez pomoćnih činjenica koje bi sugerirale da je jedna verzija događaja vjerodostojnija od druge, ne može se s dostatnom izvjesnošću ustvrditi da je okrivljeni P. L. sporne prilike vrijeđao M. H. diskriminirajućim izrazima kakvi se navode u činjeničnom opisu optužnog akta i time počinio prekršaj iz članka. U takvoj situaciji valja primijeniti načelo in dubio pro reo iz članka 3. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku te okrivljenika za predmetno djelo osloboditi od optužbe.

 

11.             Stoga, kako iz naprijed navedenih razloga tijekom postupka nije u dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, trebalo ga je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

 

Split, 1. ožujka 2024.

 

 

 

                   Zapisničarka                                                                                                                   Sudac:

     Sanja Tolić,v.r.                                                                           Mario Bakota,v.r. 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 2

(dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni viši sud.

 

 

                                                      Broj: Pp-10529/2021-19 

Presuda se dostavlja:  

-  okrivljeniku 

-  branitelju

-  ovlaštenom tužitelju

-  u spis

 

Za točnost otpravka-ovlaštena službenica Sanja Tolić