- 1 -              Revd-715/2024-2

Broj: Revd-715/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. T., OIB ..., O. Z., O., II. tužitelja A. T. iz Z., OIB ... i III. tužitelja I. S. iz S., OIB ... svi zastupani po punomoćniku M. G. protiv tuženika Z. e. t. d.o.o. za ..., OIB ..., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-630/2021-2 od 12. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5301/2020-17 od 22. travnja 2021., na sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-630/2021-2 od 12. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5301/2020-17 od 22. travnja 2021.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. U slučaju kada poslodavac, suprotno ugovorenoj obvezi iz kolektivnog ugovora, ne ispuni svoju ugovornu obvezu na odabir i predaju dara u naravi utvrđene vrijednosti, ima li radnik pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti toga dara u novcu?

2. Je li rok dospijeća obveze koja glasi „radniku će se za Uskrs dati dar u naravi…“ po naravi posla bitan sastojak ugovorne obveze?

3. Ukoliko je određivanje sadržaja nenovčane obveze prepušteno naknadnom dogovoru dužnika i vjerovnika, dužnika i treće osobe ili samo dužniku pa dužnik u takvim slučajevima ne odredi sadržaj obveze ima li vjerovnik pravo na naknadu štete zbog neispunjenja obveze?

Kao razlog važnosti poziva se na ovoga suda broj Revr 1646/2016 od 14. ožujka 2018., Revr 1126/09 od 10. studenog 2009., Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1195/10 od 11. ožujka 2011. i Gž R 894/2019 od 4. ožujka 2020. te Županijskog suda u Rijeci broj Gž R 259/2019 od 16. srpnja 2019. Još navodi da je u činjenično i pravno identičnom predmetu dopušteno podnošenje revizije odlukom ovoga suda broj Revd-3794/2022 od 9. svibnja 2023.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-838/2023-2- od 10. siječnja 2024. zauzeo pravna shvaćanja o postavljenim pitanjima (revizija je podnesena upravo na temelju dopuštenja u odluci Revd-3794/2022-2 od 9. svibnja 2023. U toj je odluci izraženo pravno shvaćanje prema kojem:

„u slučaju kad je obveza poslodavca iz Kolektivnog ugovora predati radniku dar u naravi u vrijednosti od 600,00 kuna i Kolektivnim ugovorom nije određena mogućnost isplate protuvrijednosti dara u novcu, te kad je poslodavac pozvao na ispunjenje ugovora na koje se radnik nije odazvao, tada radnik, u smislu čl. 166. st. 1. ZOO, nema pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti dara u novcu“ (kao odgovor na prvo pitanje),

„rok dospijeća obveze u ovom slučaju, niti po odredbama ugovora niti po naravi posla, nije bitan sastojak odredbe čl. 97. Kolektivnog ugovora“ (kao odgovor na drugo postavljeno pitanje, dok je u odnosu na treće postavljeno pitanje zaključeno da „treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu jer je poslodavac sadržaj predmetne obveze odredio davanjem dara u naravi u vrijednosnim bonovima u iznosu od 600,00 kuna, dok odredbama Kolektivnog ugovora nije u cijelosti definiran način određivanja sadržaja odnosno izbora dara, niti su određene posljedice za slučaj ne postupanja poslodavca po onim odredbama koje su vezano za način izbora dara sadržane u Kolektivnom ugovoru. Stoga se niti ne može zaključiti o pravu tužitelja na naknadu štete zbog neispunjenja obveze od strane poslodavca posebno u situaciji kad je poslodavac objavom poziva na mrežnim stranicama pozvao na ispunjenje, dok je tužitelj to odbio i podnio tužbu u ovom predmetu“.

4. Prema tome pobijana je odluka u suglasju sa pravnim shvaćanjima ovoga suda pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. veljače 2024.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.