- 1 -              Revd 713/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 713/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari D. B., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž R-210/2023-2 od 12. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1242/2019-42 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž R-210/2023-2 od 12. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1242/2019-42 od 12. svibnja 2023.

 

2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glase:

 

„1. Ima li zakonske osnove da se prekovremeni sati i slobodni dani ostvareni u tekućem mjesecu obračunavaju i isplate u sljedećem mjesecu?

 

2. Može li sud, mimo prijedloga stranaka, odrediti predmet vještačenja?

 

3. Može li sud, mimo propisa o plaći, odrediti kako se obračunava plaća?“

 

2.2. U prijedlogu se još navodi da je prvostupanjskom presudom s obzirom da nije obrazložena na način propisan odredbama ZPP, pa je zbog toga i nezakonita, a time je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, jer da se tužitelju kojem nisu poznati razlozi na kojima se temelji akt kojim je nezadovoljan, oduzima u velikoj mjeri mogućnost izjavljivanja učinkovite žalbe.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4.1. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), podnositelj prijedloga postavlja tri pravna pitanja smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, navodeći kako se radi o sporu o kojem nema sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok da je praksa viših sudova nejedinstvena pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. toč. 2. ZPP. Pritom se podnositelj prijedloga pozvao na ukidnu odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-295/2018-2 od 24. lipnja 2019.

 

4.2. Međutim, predlagatelj pozivajući se na navedenu ukidnu odluku drugostupanjskog suda nije određeno izložio razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. 385.a. st. 1. toč. 2 ZPP.

 

4.3. Time predlagatelj nije ukazao na različitu sudsku praksu, jer odluka na koju se poziva nije pravomoćna odluka kojom se postupak završava, pa stoga takva odluka nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, a time ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava.

 

5. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP, ocjena je ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (pravično suđenje), a kako to tvrdi u prijedlogu.

 

7. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se svodi na pritužbu o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze ističući da sudovi uzimaju u obzir dostavljenu evidenciju o radnom vremenu u kojoj nisu iskazani radni dani, vrijeme rada u te radne dane te podaci o slobodnim danima, pa da evidencija o radnom vremenu nije vođena u smislu čl. 5. Zakona o radu.

 

8. Nije osnovan navedeni prigovor, jer iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ističući da je pravilno od strane vještaka cijenjena i evidencija radnog vremena, da su slobodni dani isplaćeni i evidentirani u listi plaće i evidencije radnog vremena, kao i naveden izračun koji je dan u Tabeli 1a u odnosu na kumulativno neplaćeni prekovremene sate odnosno neplaćeni bruto iznos, time što u taj bruto iznos iz stupca „t“ uračunava i isplaćeni prekovremeni sati koji su preneseni iz prethodnog mjeseca, s obzirom da je paušalno bio obračun i isplaćivani prekovremeni sati rada, a time i uzimajući u obzir slobodne dane koji su korišteni za ostvarene prekovremene sate, a što je u skladu s dokumentacijom i to iz liste plaće i evidencije rada.

 

9. Ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode, osobito je drugostupanjski sud detaljno obrazložio povodom žalbenih navoda tužitelja ocjenu provedenog dokaza - evidencije o radnom vremenu; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 27. veljače 2024.