Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P-2976/2019-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., O.:
…, zastupanog po pun. A. Đ., odvjetniku u S., protiv tuženika
Z. B. d.d., O.: …,
zastupanog po odvjetnicima iz OD M., K. & P
d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 30. studenog 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun.
tuženika, dana 26. veljače 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 1. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između
tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i
stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.604,00 CHF,
obračunato prema srednjem tečaju HNB, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se
korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu
klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom,
članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita
od 92.604,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj
protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje
kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 581,36 CHF obračunatoj po
srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 2. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između
tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva
u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama ZB d.d., članak
7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne
stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da
kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
iznos 10.192,79 eura / 76.797,60 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od :
20,25 eura od 5.11.2007. 20,37 eura od 1.12.2007. 20,44 eura od 3.1.2008. 20,73 eura od 1.2.2008. 40,33 eura od 1.4.2008. 39,00 eura od 14.5.2008. 38,77 eura od 1.6.2008. 39,30 eura od 1.7.2008. 38,61 eura od 25.7.2008. 38,50 eura od 8.8.2008. 38,80 eura od 10.9.2008. 40,06 eura od 10.10.2008.
42,48 eura od 10.11.2008.
40,14 eura od 10.12.2008.
53,69 eura od 12.1.2009. 68,84 eura od 10.3.2009. 51,84 eura od 14.4.2009. 56,02 eura od 27.4.2009. 43,77 eura od 29.6.2009. 43,77 eura od 29.6.2009. 47,83 eura od 24.7.2009. 63,55 eura od 24.8.2009. 62,42 eura od 17.9.2009. 59,00 eura od 14.10.2009.
64,99 eura od 3.12.2009. 62,11 eura od 10.12.2009.
77,13 eura od 1.2.2010. 75,58 eura od 1.3.2010. 84,86 eura od 30.3.2010. 83,60 eura od 20.4.2010. 94,33 eura od 20.5.2010. 100,90 eura od 9.6.2010. 102,52 eura od 28.7.2010.
116,02 eura od 17.8.2010.
125,23 eura od 14.9.2010.
110,42 eura od 18.10.2010.
116,47 eura od 15.11.2010.
159,72 eura od 24.12.2010.
146,88 eura od 18.1.2011.
135,71 eura od 16.2.2011.
154,36 eura od 18.3.2011.
118,15 eura od 19.4.2011.
131,80 eura od 19.5.2011.
153,33 eura od 21.6.2011.
175,88 eura od 15.7.2011.
176,08 eura od 19.8.2011.
143,43 eura od 25.9.2011.
138,34 eura od 3.12.2011.
138,34 eura od 3.12.2011.
146,08 eura od 20.12.2011.
148,57 eura od 10.1.2012.
155,96 eura od 15.2.2012.
154,27 eura od 14.3.2012.
151,09 eura od 14.4.2012.
153,23 eura od 15.5.2012.
155,87 eura od 20.6.2012.
152,53 eura od 13.7.2012.
149,93 eura od 21.8.2012.
142,54 eura od 20.9.2012.
149,45 eura od 15.10.2012.
153,75 eura od 14.11.2012.
150,99 eura od 15.12.2012.
142,35 eura od 16.1.2013.
145,34 eura od 19.2.2013.
149,19 eura od 19.3.2013.
153,96 eura od 17.4.2013.
136,44 eura od 16.5.2013.
139,64 eura od 14.6.2013.
139,64 eura od 15.7.2013.
139,99 eura od 14.8.2013.
145,26 eura od 19.9.2013.
145,47 eura od 16.10.2013.
147,87 eura od 15.11.2013.
153,35 eura od 15.12.2013.
146,51 eura od 17.1.2014.
117,24 eura od 17.2.2014.
119,80 eura od 18.3.2014.
117,65 eura od 15.4.2014.
112,47 eura od 16.5.2014.
114,53 eura od 16.6.2014.
117,37 eura od 15.7.2014.
119,64 eura od 15.8.2014.
120,95 eura od 19.9.2014.
122,65 eura od 15.10.2014.
125,94 eura od 14.11.2014.
126,72 eura od 16.12.2014.
215,65 eura od 19.1.2015.
127,04 eura od 12.3.2015.
127,04 eura od 17.3.2015.
289,10 eura od 1.9.2015. 127,04 eura od 20.10.2015.
127,04 eura od 4.11.2015.; pa sve do konačne isplate po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g., po eskontnoj stopi
HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g.
sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom
kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena do isplate.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos
od 4.100,45 eura / 30.894,86 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos
teče od 19.01.2016.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., te od
01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.“
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 4.725,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na
ovaj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Pred ovim sudom dana 7. lipnja 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da su stranke dana 6. prosinca 2005. godine zaključile Ugovor o kreditu broj
39/05 temeljem kojeg je tuženik tužitelju na raspolaganje stavio kredit u iznosu od
92.604,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti kuna na dan korištenja kredita, dana 15.
siječnja 2016. godine tužitelj i tuženik da su sklopili Dodatak tom ugovoru. Tuženik da
je u tom standardiziranom i unaprijed formuliranom ugovoru, u čl. 1. ugovorio valutnu
klauzulu u valuti CHF, u člancima 2. i 7. da je otplatu kredita vezao uz ovu valutu, u
čl. 2. da je naveo visinu kamatne stope od 4,50 % godišnje, ugovorivši u istom članku
kako je promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same
banke, sve bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara o načinu
promjene kamatne stope iz čega da proizlazi kako promjena kamatne stope ovisi
jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika. Postupajući na ovakav način
tuženik da je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na
štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog da je
vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, pa tako i tužitelja, u tom
predmetu da je donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-
1401/12, odlučujući po žalbi tuženika Visoki trgovački sud RH da je dana 13. lipnja
2014. godine potvrdio tč. 2. presude Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu u kojem se
utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008.
godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo i koja je ništetna. Isti sud da je svojom presudom pod brojem Pž-6632/17
od 14. lipnja 2018. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem
P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. godine do
31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita
zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,
a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac
potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj predlaže utvrditi
ništetnom ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa
sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i dijelove ugovornih odredbi kojima se
glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu CHF, pa od tuženika potražuje
novčani iznos koji je po tim osnovama preplatio uvećan za pripadajuću zakonsku
zateznu kamatu. Tužitelj da je prije podnošenja tužbe angažirao sudskog vještaka za
financije i knjigovodstvo J. D. koji je izradio nalaz i mišljenje iz kojeg
proizlazi da je temeljem ništetnih odredbi predmetnog pravnog posla tuženik
neosnovano stekao iznos od 76.470,17 kn. Taj iznos tužitelj zahtjevom potražuje od
tuženika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pored zahtjeva kojim traži
utvrđenje ništetnima predmetnih odredbi kredita. Navodi da je nakon konverzije
tuženik obračunao preostalu glavnicu u iznosu od 314.215,17 kn čime je neosnovano
stekao iznos od 42.364,20 kn jer je navedenu razliku glavnice tužitelj otplatio tijekom
plaćanja anuiteta kroz razdoblje nakon konverzije i to kroz udjele glavnice u tim
anuitetima. Potražuje i ovaj iznos od tuženika sa zakonskim zateznim kamatama od
1. listopada 2015. godine do isplate, ujedno potražuje naknadu parničnog troška od
tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i
predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ističe da tužitelj nije dokazao da je
potrošač niti da se sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe.
Istovremeno, zakon da ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa
da je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti
potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa ravni posao
i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne
djelatnosti. Ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da se na zahtjev tužitelja za
isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj
vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti
potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim
odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Ujedno ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti
dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela
prije 07.06.2014. godine nastupila zastara. Što se tiče provedene konverzije kredita
sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 102/2015), da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u
ovom predmetu da su tužitelj i tuženik dana 15. siječnja 2016. godine sklopili
Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u
EUR. Tim Dodatkom da su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na
način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom
klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom
klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio
da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle,
Dodatkom da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna
stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu
stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste
vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Odredbom
čl. 19.c da je određen način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na
iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom
klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s
valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji
tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na
kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR,
a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u
kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka
kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom
klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom
u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Toč. 3. cit. odredbe da je propisano
da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom
klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati
obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim
otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. (kako je prethodno
navedeno), i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u kunama
s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se
odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje
promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta.
Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK da je propisano da se prilikom konverzije kredita
uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka
u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u
EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Dakle, zakonom da je bilo točno
propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR. Osim toga,
odredbama ZIDZPK/15 da nije samo bilo propisano na koji način se ima provesti
konverzija kredita iz CHF u EUR, nego i način na koji je potrebno izvršiti provjeru
izračuna konverzije te obavijestiti potrošača o tome, dakle na koji način i u kojoj mjeri
informirati potrošača o samoj konverziji. Odredbom čl. 19. d da je propisano da je
Banka za potrebe provjere izračuna konverzije bila dužna izraditi kalkulator na
temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih
elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZIDZPK/15, te ga učiniti
dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, kao i da je
dužna prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog
revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna
propisanim člankom 19.c ovoga Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim
stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZIDZPK/15. Tuženik da je
u cijelosti postupio u sukladno gore navedenim odredbama te pribavio mišljenje
ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika (dostupno
na …). Nadalje, tuženik da je tužitelju pravovremeno i u skladu s
odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30.
rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na
novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je
uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit
tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi
namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Dakle, potpisivanju Dodatka da je
sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon
primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija
te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Upravo da je tužitelj
slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako
da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega
tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu, a što uostalom proizlazi i iz
odluke VS RH, posl.br. Gos 1/2019, donesene u oglednom
postupku, a tuženik se o tom oglednom postupku u odgovoru na tužbu detaljno
očituje. Slijedom svega navedenog, stav je tuženika da tužitelj nema pravni interes
utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili
valutnoj klauzuli te potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove. Vezano za tužbeni
zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od
dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim
pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što
se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih
kamata bi bio u potpunosti neosnovan, tuženik se poziva na odredbu 214. ZOO-a i
smatra da bi eventualno zatezne kamate pripadale tek od dana podnošenja zahtjeva.
Dakle, tuženik navodi da, ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u
odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na
zakonske zatezne kamate na potraživani iznos od podnošenja tužbe, a sve iz razloga
jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za
povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se
sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba
smatrati savjesnim. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da
tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja i naloži tužitelju da
tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.
Svojim podneskom od 29.kolovoza 2023.godine, nakon provedenog dokaza
financijsko-knjigovodstvenim vještačenje, tužitelj sukladno vještvu vještaka dipl. oecc.
I. L., uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 1. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između
tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i
stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.604,00 CHF,
obračunato prema srednjem tečaju HNB, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se
korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu
klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom,
članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita
od 92.604,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj
protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje
kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 581,36 CHF obračunatoj po
srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 2. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između
tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva
u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama ZB d.d., članak
7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne
stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da
kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako
izmijenjene anuitete.
3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
iznos 10.192,79 eura / 76.797,60 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od :
20,25 eura od 5.11.2007., 20,37 eura od 1.12.2007., 20,44 eura od 3.1.2008. ,
20,73 eura od 1.2.2008. , 40,33 eura od 1.4.2008. , 39,00 eura od 14.5.2008. ,
38,77 eura od 1.6.2008. , 39,30 eura od 1.7.2008. , 38,61 eura od 25.7.2008. ,
38,50 eura od 8.8.2008. , 38,80 eura od 10.9.2008. , 40,06 eura od 10.10.2008. ,
42,48 eura od 10.11.2008. ,40,14 eura od 10.12.2008. , 53,69 eura od
12.1.2009. , 68,84 eura od 10.3.2009. , 51,84 eura od 14.4.2009. , 56,02 eura
od 27.4.2009. , 43,77 eura od 29.6.2009. , 43,77 eura od 29.6.2009. , 47,83
eura od 24.7.2009. , 63,55 eura od 24.8.2009. , 62,42 eura od 17.9.2009. ,
59,00 eura od 14.10.2009. , 64,99 eura od 3.12.2009. , 62,11 eura od
10.12.2009. , 77,13 eura od 1.2.2010. , 75,58 eura od 1.3.2010. , 84,86 eura od
30.3.2010. , 83,60 eura od 20.4.2010. , 94,33 eura od 20.5.2010. , 100,90 eura
od 9.6.2010. , 102,52 eura od 28.7.2010. , 116,02 eura od 17.8.2010. , 125,23
eura od 14.9.2010. , 110,42 eura od 18.10.2010. , 116,47 eura od 15.11.2010. ,
159,72 eura od 24.12.2010. , 146,88 eura od 18.1.2011. , 135,71 eura od
16.2.2011. , 154,36 eura od 18.3.2011. , 118,15 eura od 19.4.2011. , 131,80
eura od 19.5.2011. , 153,33 eura od 21.6.2011. , 175,88 eura od 15.7.2011. ,
176,08 eura od 19.8.2011. , 143,43 eura od 25.9.2011. , 138,34 eura od
3.12.2011. , 138,34 eura od 3.12.2011. , 146,08 eura od 20.12.2011. , 148,57
eura od 10.1.2012. , 155,96 eura od 15.2.2012. , 154,27 eura od 14.3.2012. ,
151,09 eura od 14.4.2012. , 153,23 eura od 15.5.2012. , 155,87 eura od
20.6.2012. , 152,53 eura od 13.7.2012. , 149,93 eura od 21.8.2012. . 142,54
eura od 20.9.2012. , 149,45 eura od 15.10.2012. , 153,75 eura od 14.11.2012. ,
150,99 eura od 15.12.2012. , 142,35 eura od 16.1.2013. , 145,34 eura od
19.2.2013. , 149,19 eura od 19.3.2013. , 153,96 eura od 17.4.2013. , 136,44 ,
eura od 16.5.2013. , 139,64 eura od 14.6.2013. , 139,64 eura od 15.7.2013. ,
139,99 eura od 14.8.2013. , 145,26 eura od 19.9.2013. , 145,47 eura od
16.10.2013. , 147,87 eura od 15.11.2013. , 153,35 eura od 15.12.2013. , 146,51
eura od 17.1.2014. , 117,24 eura od 17.2.2014. , 119,80 eura od 18.3.2014. ,
117,65 eura od 15.4.2014. , 112,47 eura od 16.5.2014. , 114,53 eura od
16.6.2014. , 117,37 eura od 15.7.2014. , 119,64 eura od 15.8.2014. , 120,95
eura od 19.9.2014. , 122,65 eura od 15.10.2014. , 125,94 eura od 14.11.2014. ,
126,72 eura od 16.12.2014. , 215,65 eura od 19.1.2015. , 127,04 eura od
12.3.2015. , 127,04 eura od 17.3.2015. , 289,10 eura od 1.9.2015. , 127,04 eura
od 20.10.2015. , 127,04 eura od 4.11.2015. , po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a
od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g., po eskontnoj stopi HNB koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu,
uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom
kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do
isplate.
4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
iznos od 4.100,45 eura / 30.894,86 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni
iznos teče od 19.01.2016.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., te od
01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.
5. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate."
U svom podnesku od 12.rujna 2023.godine tuženik navodi da u odnosu na
nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke ne prigovara samom
matematičkom izračun vještaka, međutim da i dalje osporava osnovu potraživanja
tužitelja, i to iz razloga koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, tuženik
smatra i da je sud, ukoliko nađe tužbeni zahtjev osnovanim (a što se osporava u
cijelosti), dužan u obzir uzeti i iznose, odnosno razdoblja kad je tužitelj plaćao manje
anuitete kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit i manje
plaćenih kamata za razdoblje kada se tužitelju primjenjivala niža kamatna stopa od
početno ugovorene, a što da je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka u tabeli 3.,
stupci 11. i 12. Naime, kao pravni učinak ništetnosti ZOO da odredbom članka 323.
propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj
sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Ozirom da se u slučaju utvrđenja
ništetnosti pojedinih odredbi ugovora prema općim pravilima obveznog prava
ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka sveo na početno ugovorene
parametre, to da bi značilo da bi i tuženik imao potraživanje prema tužitelju, a sve iz
razloga što je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po nižem tečaju i nižoj
kamatnoj stopi od onoga po kojem je kredit bio isplaćen i one kamatne stope koju je
tužitelj inicijalno plaćao. Nadalje, odredbom članka 5. Aneksa Ugovora o kreditu da je
utvrđeno da na dan 30. rujna 2015. godine preplata priznata u konverziji iznosi
11.799,65 kn (1.566,08 EUR-a) Dakle, da je nesporno da je tuženik tužitelju priznao
preplatu po konverziji u iznosu od 11.799,65 kn (1.566,08 EUR-a) i da bi stoga
naslovni sud, u slučaju da dosudi tužitelju preplate po početnim parametrima (a što
se osporava u cijelosti), tužitelju dosudio i iznos za koji je tuženik tužitelju već
umanjio potraživanje po njihovom ugovornom odnosu. Drugim riječima, usvajanje
tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj da bi dovelo do nepripadajuće
imovinske koristi za tužitelja, i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužitelju kao
preplata već priznat konverzijom. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti, a svakako za iznos već priznate preplate u konverziji.
Nadalje, tuženik ističe da zahtjev tužitelja za isplatu navodne razlike glavnice nije
osnovan, tužitelj predmetnom tužbom da predlaže i da sud naloži tuženiku da isplati
tužitelju iznos u visini od 42.364,20 kn (5.622,69 EUR) zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 01. 12 listopada 2015.g. do isplate, s osnove
navodne razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. rujna 2015.g. Tuženik ističe
da iznos od 42.364,20 EUR (5.622,69 EUR) koji tužitelj zahtijeva ne predstavlja iznos
koji je tužitelj tijekom otplate kredita po CHF partiji kredita više platio s osnove
povećanja tečaja po predmetnom Ugovoru o kreditu već je predmetni iznos
posljedica sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija.
Sklapanjem Dodatka, a valjanost kojih odredbi Dodatka Ugovora o kreditu tužitelj u
ovom postupku ne osporava niti dovodi u pitanje u okviru činjenica iznijetih u tužbi,
da su promijenjeni iznos i valuta kredita te je tako utvrđen i iznos kredita u valuti
EUR. Dakle, tužitelj da je pristao na sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu koji je
sastavljen sukladno obveznim zakonskim odredbama od strane tuženika te da su
tako sporazumno određeni uvjeti kredita za razdoblje od 30. rujna 2015. godine pa
nadalje. Radi navedenoga, tužitelj da nema pravo od tuženika zahtijevati isplatu
iznosa od 42.364,20 EUR (5.622,69 EUR) te tuženik predlaže takav zahtjev odbiti
kao neosnovan.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljnog ugovora o kreditu te zahtjev
isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao i
iznosa na ime razlike glavnice po kreditu po izračunu konverzije.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu
broj 015506 zaključenog između stranaka dana 6.prosinca 2005.godine; Dodatka
tom Ugovoru o kreditu zaključenog između stranaka 15.siječnja 2016.godine;
cjelokupne dokumentacije iz ovog cjelokupnog pravnog posla među strankama;
saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku za knjigovodstvo i finanancije dipl.oecc I. L..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Među strankama nije sporno, a to je utvrđeno i pregledom dokumentacije
priložene spisu, da je između stranaka dana 6.prosinca 2005.godine zaključen
ugovor o kreditu broj 39/05, radi se o namjenskom kreditu za kupnju stana, tuženik je
kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 92.604,00 CHF
obračunato prema srednjem tečaju HNB banke, utvrđena je početna
kamatna stopa od 4,50% godišnje, promjenjiva, kredit je odobren na rok otplate od
20 godina. Stranke su dana 15.siječnja 2016.godine zaključile Dodatak ugovoru o
kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 102/15), provedena je konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu
u EUR, utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa tuženikovim
izračunom konverzije iz čl.2. tog Dodatka iznosi 61.386,66 CHF. Tužitelju je priznata
preplata u iznosu od 11.799,65 kn na dan 30.rujna 2015.godine.
Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj
kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li
odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za
isplatom, je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala
obveza tuženika da izvrši povrati iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.
Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača u predmetnom pravnom poslu, a
istaknut je i prigovor zastare.
U svom iskazu tužitelj navodi da je bio sa roditeljima u zajedničkom
porodičnom domaćinstvu, u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu 2005. godine da se
imao namjeru osamostaliti, steći nekretninu u svrhu stanovanja, tada da je bio
zaposlen u prodavaonici elektromaterijala, da misli da je plaću primao preko Splitske
banke, moguće i R., uglavnom, da se raspitao i saznao da tuženik nudi
kredit bez potrebe da ima jamca, da je smatrao da je to dobro tako da nikoga ne bi
uveo u nekakve moguće probleme, da je pristupio kod tuženika, naveo kako je već
našao stan, jer je našao baš stan u kojem i sada živi, da je trebao
hitno reagirati da ne ostane bez mogućnosti da isti kupi, od strane bankara da mu je
ponuđen kredit u CHF i rečeno da se radi o najstabilnijoj valuti koja se nije mijenjala
zadnjih 30 godina i kamata da je bila manja nego po eurskom kreditu, a da mu
eurski kredit i nije ponuđen jer da mu je već unaprijed kazano da mu je najbolja
opcija jedino ovaj kredit u CHF, da nije puno razmišljao, ponuda da mu se činila
dobra, da je trebao brzo reagirati jer je kupnja stana visjela, da je pribavio
dokumentaciju, sve da je napravljeno i kod javnog bilježnika da je samo potpisao što
je trebalo potpisati, da nije ništa posebno upozoravan od strane javnog bilježnika i
nakon zaključenja tog pravnog posla, nakon kupnje stana, da je uredno otplaćivao
kredit da bi odjednom došlo do veliko porasta tečaja CHF, što je općepoznato, a što
se tiče promjene kamatne stope od one početne, da je dobivao obavijesti od banke
kada bi istu promijenili, da je on zaista pokušao zbog ovih problema u pogledu
otplate kredita razgovarati u banci i prije provedene konverzije, da mu je kazano da
može kredit prebaciti u eurski kredit ali da će mu rata biti ogromna, a sve ono što je
preplatio do tog trenutka da mu se neće vratiti, da je to bilo iznimno nepovoljno i na
to jednostavno da nije bio financijski sposoban pristati, nakon toga da se ostvarila
ova zakonska mogućnost konverzije, da je to i zatražio, u banci da su pripremili
dokumentaciju, da je to uredno potpisao, da nije imao drugog izbora jer mu je rečeno
da ili prihvati takvu konverziju ili da ostane pri ranijem ugovoru, to da su bile jedine
dvije opcije. Navodi da mu nije od strane banke prilikom konverzije pojašnjeno na koji
su način došli do izračuna konverzije, da je to jednostavno napravljeno i to da je
potpisao. Za vrijeme otplate kredita do konverzije da je kraće vrijeme bio nezaposlen
i da je zatražio od tuženika moratorij u otplati, to da je i ostvario. Na posebno pitanje
pun. tužitelja, tužitelj navodi da mu prilikom ugovaranja kredita službenik banke nije
objašnjavao niti objasnio na koji način će se mijenjati kamatna stopa po kreditu. Na
posebno pitanje zamj. pun. tuženika koliko se puta tužitelj našao sa osobnim
bankarom prije potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu 2005. godine, tužitelj
navodi da je to bilo moguće jedan ili dva puta, da se ne sjeća točno. Navodi da
iskreno rečeno nije bio svjestan rizika da bi moglo biti doći do porasta tečaja CHF.
Navodi da ga osobni bankar nije nagovarao da uzme kredit u CHF nego da ga je
savjetovao kako je već iskazao.
Prvenstveno je, po pitanju zahtjeva na utvrđenje odredbi ugovora ništetnima,
trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po
temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti
CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na
utvrđenje i isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u
Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj
tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom VS sud
R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio
je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi
HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi
čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,
89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom
sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama
sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu.
U odluci VS RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između
ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su
sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao
potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu
bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke
sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je
visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli
ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja
kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a
koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom
Visokog trgovačkog suda RH i VS RH, već utvrđeno da je, između
ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama
ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana.
Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili
valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku
radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih
banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak
formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim
parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da
ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time
niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga JB u postupku
solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i
sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti
se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni
bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu,
korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i
značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali
razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
Sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih
dokaza i navoda, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu ima status potrošača,
radi se o namjenskom, stambenom kredita, radi rješenja stambenog pitanja tužitelja,
a da se sa njim, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o
kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se
pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu
klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve
nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o
promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između
stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje
se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora trebalo utvrditi ništetnom, jer je
odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena
odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim
odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u
smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne
te je odlučeno kao u izreci ove presude, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.
Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog
dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez
te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje
je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća
pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 2. kojom je određeno da se korisnik obvezuje
platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o
kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u
preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od
4,50%, do konverzije. Dakle, ovaj zahtjev tužitelja vezano za utvrđenje ništetnom
odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je
prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju vrati sve što je po ovom osnovu od
tužitelja više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po
tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati
tuženika vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad
početno ugovorene kamatne stope od 4,50 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1.
ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju je sud
utvrdio ništetnom.
Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe
kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po
mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je i ovaj zahtjev
tužitelja na utvrđenje valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.
Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog
suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu
broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut
po tužbi HSU veza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam
banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja
kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je
odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski
franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim
odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno
pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i
tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima
ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među
strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska
ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem
ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju
tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u
gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u
budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita
odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita
odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice
koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom
klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za
iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute
švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže
stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu
informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
I temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski
franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o
promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je
stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem
ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski
franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi
ništetnima predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev
tužitelja za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene
konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Predmet
konverzije i učinak iste nije se ni bavio ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj
stopi i ugovanju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje
i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima
utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po
konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa
klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u
kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF
u odnosu na kunu.
Potrošački po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama
vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od
npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i
obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i
valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj sa stambenim kreditom, bio
je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska
mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti
do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije
zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno,
prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili
izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od
potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati
situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini
potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su
pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle,
obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno
kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača.
Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i
dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom,
zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od
konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u chf i zaista
je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja
očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog
slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužitelja od 4,50 %, do kamatne
stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije od 5,90%. Za navesti je i
to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije,
konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena
krajem 2015.godine, odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja
je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom,
dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije
mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije
događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta
odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i
radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i
kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe
iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem
tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.
Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-
knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc I.
L. (CZV d.o.o. S.). Sudski vještak u svom pisanom nalazu i
mišljenju navodi: Ugovor o kreditu sklopljen je dana 06.12.2005. godine na iznos od
92.604,00 CHF te je isplaćen dana 29.12.2005. godine. Ugovorena je promjenjiva
kamatna stopa koja je iznosila 4,50% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim
anuitetima na rok otplate od 240 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom
planu je bilo 01.02.2006. godine u iznosu 581,36 CHF što primjenom ugovorenog tečaja
na dan isplate kredita iznosi 2.757,68 kn, a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u
mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu). Dana
15.01.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija
kredita, koji navodi da iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. iznosi
41.170,33 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015.g. iznosi 314.215,17 kn
(tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđeno je da je tužitelj na
dan 30.09.2015. g. uplatio više sredstava u iznosu od 11.799,65 kn. Iz dokumenta
„Prometi po kreditu/ Specifikacija uplate“ razvidno je da je tužitelju do 18.01.2016.g.
kredit obračunavan i bio otplaćivan u valuti CHF odnosno da je konverzija provedena tog
dana. Iz istog dokumenta razvidno je i da je tužitelju po stvarno provedenoj konverziji
utvrđena glavnica u iznosu 40.252,62 EUR, što je primjenom srednjeg tečaja HNB na
dan provedbe konverzije iznosilo 308.617,48 kn. Temeljem dokumentacije u spisu
vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o namjenskom kreditu, Pregled promjena
kamatnih stopa po kreditu i Prometi po kreditu/Specifikacija uplate ustanovio da su se u
promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:
- 4,50% godišnje do 01.10.2007. godine, - 5,15% godišnje do 01.02.2008. godine, - 5,80% godišnje do 01.07.2009. godine, - 6,30% godišnje do 01.08.2010. godine, - 6,05% godišnje do 01.11.2010. godine, - 6,30% godišnje do 01.03.2011. godine, - 5,50% godišnje do 01.07.2011. godine, - 5,25% godišnje do 01.01.2014. godine,
- 3,23% godišnje do dana provođenja konverzije.
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet korisnika se mijenjao od 581,36 CHF
početno do 669,68 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta. Svaka promjena kamatne stope
se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od
glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u
anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne
stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za
otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli
iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope.
S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do
promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene
kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je korisnik stvarno plaćao u
odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.
Vezano za obrazloženi nalaz sudskog vještaka, ista je sačinila usporedne otplatne
planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, s
anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. Navodi da je
u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije, tečaj CHF
oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita.
Posljedično na promjenu tečaja korisnik je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet
koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje
je korisnik plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na
promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju
izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile
posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je
prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju
potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti
anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i
isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj
više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. Uvidom u dostavljenu
dokumentaciju, Prometi po kreditu/Specifikacija uplate, da je razvidno kako je tužitelj s
tuženikom ugovorio moratorij u trajanju od 6 mjeseci, i to u periodu od 01.04.2015.g. do
01.09.2015.g. Za vrijeme trajanja moratorija na otplatu kredita obračunata je i naplaćena
redovna kamata odjednom za cijelo vrijeme trajanja moratorija te je ista dospjela
01.09.2015.g. Po isteku moratorija prvi anuitet dospijeva na naplatu dana 01.10.2015.
godine. S obzirom da je tužitelj plaćanja vršio u kunama a od 01.01.2023.g. euro je
službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u EUR. Zakon o uvođenju eura kao
službene valute u R. H. (NN 57/22, 88/22) u čl. 7. navodi da se
preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog
tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.
Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga
brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu
s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje
sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju
treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje
nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala
povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke
o objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. (NN 85/2022) i iznosi
7,53450 kuna za jedan euro. Vještak u svom vještvu daje izračun razlika za vrijeme
otplate kredita vezanog uz valutu CHF do dana izračuna konverzije, izračun razlika po
mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita se daje u Tabeli 1,
zatim u nastavku se u Tabeli 2 (temeljem izračuna prikazanog u Tabeli 1) daje izračun
iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja te usporedni
pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan
isplate kredita te se u Tabeli 3, temeljem prikazanog u Tabeli 1 i Tabeli 2 daje izračun
svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije EUR u HRK (1 EUR =
7,534500 HRK). Vezano za izračun konverzije i sklopljeni Dodatak ugovoru od
15.siječnja 2016.goidne, temeljeno na izračunu konverzije na dan 30.rujna 2015.godine,
vrijednost predmeta glavnice za otplatu (konvertirano) da iznosi 41.170,33 eura,
izračunom konverzije na dan 30.rujna 2015.godine da je utvrđen višak uplaćenih
sredstava od 11.799,65 kuna. Iz dokumentacije koja prileži spisu vještak navodi da
proizlazi kako je tuženik zaključno sa uplatom tužitelja u studenom 2015.godine, vršio
obračun po kreditu u CHF te da je dana 18.siječnja 2016.godine započeo sa otplatom
kredita u EUR. Iz dokumenta Prometi po kreditu da proizlazi da je iskazana glavnica po
kreditu u CHF na dan stvarne provedbe konverzije iznosila 59.800,11 CHF, a koji iznos
nedospjele glavnice da odgovara glavnici nakon dospijeća anuiteta 1.siječnja
2016.godine. Vještak navodi da temeljem raspoložive dokumentacije proizlazi da je
tuženik vršio izračun konverzije kao da je kredit prilikom ugovaranja ugovoren u EUR sa
kamatnom stopom od 5,90%. Simulirani otplatni plan za kredit u EUR da iskazuje da bi
moguće tužitelju bila početna kamatna stopa za kreditu u EUR 5,90% (veća od početne
u CHF koja je iznosila 4,50%), te da bi u tom slučaju početni anuitet za kredit u EUR
iznosio 417,37 EUR, što primjenom tečaja za EUR na dan isplate kredita, koji se navodi
u dokumentu izračun konverzije iznosi 3.083,13 kn. S obzirom da je početni anuitet za
kredit u CHF preračunato u kune iznosio 2.757,68 kn to da bi značilo da bi početni
anuitet za kredit u EUR bio za 11,80% veći od iznosa anuiteta, preračunato u kune, koji
je tužitelj imao za kredit u CHF na dan isplate kredita. Vještak u svom vještvu iskazuje i
način na koji je tuženik izvršio izračune vezano za preračunavanje uplata tužitelja po
kreditu u CHF kao da je kredit bio odobren u EUR po simuliranom otplatnom planu.
Navodi da razlika u glavnici na dan 18.siječnja 2016.godine primjenom inicijalnog
otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu
provedenom konverzijom iznosi 4.100,45 EUR. Vještak temeljem opsežnog i iscrpnog
nalaza daje mišljenje vezano i za kamatnu stopu i tečaj u CHF, navodi da pod
pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate
nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj CHF da je ukupan iznos preplata, uzevši u
obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je
vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije
iznose 10.192,79 EUR, a od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne
stope iznos od 3.264,88 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio
na dan isplate kredita iznos od 6.927,91 EUR. Vještak je iskazao i ukupan iznos koji je
tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope i tečaja u odnosu na početno
ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, te to iskazao u
ukupnom iznosu od 1.109,03 EUR, od čega je manje platio na ime promjene kamatne
stope iznos od 567,58 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan
isplate kredita iznos od 541,45 EUR, to su tzv. „negativne razlike“.
Za ponoviti je da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka uredio
svoj tužbeni zahtjev, tako da potražuje isplatu na ime ukupne preplate u iznosu od
10.192,79 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama od izvršene uplate svakog
preplaćenog mjesečnog iznosa do isplate. Potražuje i razliku glavnice u iznosu od
4.100,45 EUR na dan konverzije, sa kamatama od dospijeća do isplate, glavnicu
temelji na izračunu ovog sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja
Za navesti je da je sud prihvatio vještvo sudskog vještaka L. kao stručno,
logično i uvjerljivo, vještak je kvalitetno odgovorila na zadatak vještačenja, vještvo je
odgovorilo na sva potrebna pitanja i nije bilo mjesta nikakvim posebnim
razjašnjenjima niti eventualno dopuni vještva. Dakle, vještvo sudskog vještaka L.
sud je prihvatio u potpunosti kod presuđenja.
Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji
se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po
ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih
ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne
stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao VS RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno
mišljenje:
-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).
Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje
znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog
toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet
godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-
a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid
zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći
računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na
kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140.
ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa
potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak
radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, VS RH donio je zaključak
da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241.
ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima
ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o
proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi
fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.
Kako je u navedenoj odluci VS RH bila riječ o postupku radi
zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari,
utvrđenje VS RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi
zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na
nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.),
to je jasno da je prigovor zastare (jer je tužba podnesena 7.lipnja 2019.godine)
neosnovan i za isplatu preplaćenog radi ništetnosti promjenjive kamatne stope
neosnovan i za isplatu s naslova preplaćenog po osnovi promjene tečaja valute CHF,
dakle, zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti i radi navedenog odučeno je kao u tč.III.
izreke ove presude. U oba slučaja primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz odredbe
čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan. Dakle, sud prihvaćajući vještvo
vještaka L. po pitanju preplate s naslova promjene kamatne stope od početno
ugovorene i primjene valutne klauzule u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da
tužitelju isplati ukupan iznos preplate od 10.192,79 eura sa zakonskim zateznim
kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije
posebno pregovaralo, iste sud smatra nepoštenim jer suprotno načelu savjesnosti i
poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu tužitelja kao potrošača, a provedenom konverzijom po izračunu konverzije se
ovo nije otklonilo, tužitelj nije obeštećen u ovom dijelu i valjalo mu je dosuditi upravo
zatraženi iznos s naslova preplate vezano za ove dvije osnove, do provedene
konverzije.
Na dosuđene iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče
na svaki pojedini iznos preplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja
preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što
je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je
stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju
bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate, dakle, zahtjev tužitelja je i ovom
dijelu osnovan, pa mu je u tč.III. izreke valjalo dosuditi kamate onako kako ih je isti
zatražio, a sve i temeljem odredbe čl.29. ZOO-a.
Dakle, za navesti je da tužitelju konverzijom predmetnom stambenog kredita iz
onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR
obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužitelju kao potrošaču, nije
provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan
položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog
suda u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose
na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu i valutne klauzule u CHF,
sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom
pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su
ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a
prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i
pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i
početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo
pravo tužitelja po dvije navedene odredbe i osnove iz temeljnog ugovora, konverzija
nema utjecaja.
Efekti konverzije su postignuti za period nakon konverzije, u ovom slučaju
tuženik jest tužitelju prilikom konverzije odnosno zaključenja Dodatka ugovoru o
kreditu, priznao više plaćeni iznos od ukupno 11.799,65 kuna, međutim, opet je to
priznanje iz izračuna konverzije tuženika bilo vezano za simulaciju kredita u EUR sa
parametrom kamatne stope od 5,90%, a obeštećenje se odnosi na preplatu po
ratama vezano za početnu kamatnu stopu od 4,50% i početni tečaj CHF. Dakle,
tuženik zahtjev za isplatu iznosa od 11.799,65 kuna, konvertirano u eure, u ovom
postupku nije postavio, nema protutužbenog zahtjeva tuženika, nema istaknutog
prigovora radi prebijanja, za taj iznos, a nije niti dokazano da se vezano za zahtjev
tužitelja za isplatu radi o istom periodu i istom osnovu, pa sud, o ovom nije ni trebao
odlučiti, odnosno nije ni trebao umanjiti dosuđeni iznos tužitelju iz tč.III. izreke
presude za ovaj iznos, radi navedenog, jer odlučuje u granicama postavljenog
zahtjeva tužitelja, a zahtjeva tuženika u ovom pravcu nema, što ne znači da tuženik
ne može postaviti u drugom postupku bilo kakav zahtjev za isplatu od tužitelja, a za
navesti je i to da se i ne zna točno na što se ovaj iznos odnosi i od čega bi se točno
isti trebao oduzeti, u mjesečnim iznosima, nije niti dokazano da je tužitelju za utužene
mjesečne iznose ranije preplate umanjena cifra u ovom ukupnom iznosu koji mu je
priznato tuženika, niti da je umanjena po istom osnovu po kojem tužitelj postavlja
zahtjev na isplatu. Nadalje, što se tiče tzv.negativnih razlika koje je sudski vještak
izračunao i iskazao u svom vještvu, za slučaj drugačijeg stava viših sudova, radi
načela ekonomičnosti postupka, a ovaj sud ih ne prihvaća kod presuđenja, za navesti
je da ponovno u tom dijelu tuženik nije uopće, a kamoli na vrijeme, u ovom postupku
postavio protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja, ne radi se uopće o razlikama
za iste mjesece, jer se tzv.pozitivne razlike i tzv.negativne razlike uzajamno u
mjesecu isključuju, nije moguće da u istom mjesecu postoje obje vrste razlika, kako
sud raspravlja i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, vezano i za iznos i za
mjesece preplate po zahtjevu, a takvog zahtjeva tuženika na ime negativnih razlika
nema i nije postavljen, to od mjesečnih iznosa u kojima postoji pretplata tužitelja
spram tuženika, zaista ne treba odbijati negativne razlike, bez zahtjeva tuženika i za
mjesece za koje tužbeni zahtjev uopće nije postavljen.
Zahtjev tužitelja na ime razlike glavnice u iznosu od 4.100,45 eura na ime
razlike između glavnice po kreditu u CHF temeljem inicijalnog otplatnog plana uzevši
o obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu
od 277.722,62 kuna na dan 18.siječnja 2016.godine i konverzijom utvrđene
nedospjele glavnice od 308.617,48 kn, nije osnovan, sudski vještak je i to iskazala u
svom vještvu, međutim, ovaj sud smatra da taj iznos ne pripada tužitelju, naime,
tužitelj je kod konverzije odnosno prihvata izračuna konverzije i zaključenja Dodatka
ugovoru, pristao na novi iznos glavnice, to je upravo i polazišna točka za buduću
primjenu Dodatka ugovoru, pa ovaj iznos ne pripada tužitelju, tužitelj time nije
doveden ni u kakav neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, stranke su tada
uredno ugovorile novu glavnicu vezano za konverziju kredita u eurski kredit i ta
glavnica se uredno primjenjuje, Dodatak ugovoru je valjan, promjena glavnice iz CHF
u EUR upravo je posljedica konverzije koja je napravljena temeljem zakona uz
pristanak tužitelja na izračun konverzije. Ovaj zatraženi iznos tužitelj nije preplatio
tuženiku, nije tuženiku više platio ovaj iznos nego što je trebao platiti, pa mu tuženik
isti ne treba niti vratiti odnosno isplatiti. Prigovor zastare u ovom dijelu također nije
osnovan, kako se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a ova razlika je nastala
matematički kod konverzije odnosno 2016.godine, tužba je podnesena 2019.godine,
to je jasno da ovo potraživanje nije osnovano, ali nije ni osnovan prigovor zastare za
ovaj iznos odnosno ovaj dio zahtjeva tužitelja. Dakle, zahtjev tužitelja za iznos od
4.100,45 eura sa kamatama, nije osnovan. Obeštećenjem tužitelja za iznose preplate
do konverzije, u punom opsegu, vezano za nepoštenu odredbu o promjenjivoj
kamatnoj stopi i valuti u CHF, tužitelju je u potpunosti namirena šteta i tužitelj je
ostvario punu restituciju, koja nema utjecaja na postojanje prava na ovaj iznos razlike
glavnice tužitelju, jer se restitucija postiže presuđenjem iz tč.III. izreke presude po
ove dvije ništetne odredbe do konverzije, a konverzijom se određuju za budućnost
nova glavnica, nova kamata i novi uvjeti, koji su valjani i uredno se primjenjuju
vezano za prava i obveze stranaka nakon konverzije, vezano za ovaj dio zahtjeva
tuženik ionako nije ništa primio od tužitelja, u ovom dijelu nije ni bilo preplate.
Ovaj sud je stava da je tužitelj imao pravo preinačiti tužbu u dijelu zahtjeva
pod toč.III. izreke, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem u ovom predmetu, odnosno urediti zahtjev sukladno nalazu i mišljenju
sudskog vještaka I. L., kao što je bio ovlašten i smanjiti zahtjev pod tč. IV.
nakon provedenog dokaza vještačenjem po ovom sudskom vještaku, preinaka tužbe
povećanjem zahtjeva svakako je dopuštena, kao što i povlačenje tužbe u dijelu
zahtjeva nakon vještačenja predstavlja dopušteno disponiranje zahtjevom koje ne
povlači za sobom obvezu tužitelja da tuženiku djelomično, zbog toga, naknadi trošak,
jer je tužitelj na to ovlašten a nikakav poseban trošak tuženiku zbog toga nije niti
nastao. Za navesti je i to da je tužitelj ovlašten urediti zahtjeve nakon provedenog
dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, pa trošak angažiranja vještaka,
privatno, od strane tužitelja, prije podnošenja tužbe nije niti trošak koji je potreban za
vođenje postupka i koji bi tuženik trebao naknaditi tužitelju. Sud je, dopustivši
preinaku tužbe povećanjem zahtjeva nakon vještačenja, ovu odluku donio po
preinačenom zahtjevu tužitelja iz njegovog citiranog podneska.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.3. i čl.155. Zakona
o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i
155/23, dalje: ZPP), tužitelju je obistinjen cjelokupan trošak koji je imao i koji je bio
potreban za vođenje postupka budući nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu
zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se
na trošak sastava tužbe; sastava dva obrazložena podneska od 12.prosinca
2022.godine i 29.kolovoza 2023.godine; zastupanja na ročištima održanim dana
26.siječnja 2023.godine, 20.travnja 2023.godine, 20.rujna 2023.godine i 30.studenog
2023.godine, sve po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od
3.500,00 eura; na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 875,00 eura i
trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, tako da je konačno tuženik obvezan na
ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 4.725,00 eura, sa zakonskim
zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o
sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih
pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne
sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status
potrošača i ovo je takva vrsta spora. Tužitelju daljnji trošak nije priznat jer nije bio
potreban za vođenje postupka, a nije mu trebalo priznati trošak privatno naručenog
vještva, radi se o trošku koji se inače ne priznaje u ovakvim slučajevima, trošku koji
nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 26. veljače 2024. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika