- 1 -              Revd 739/2024-2

Broj: Revd 739/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Č. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Strukovne škole S., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u S., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-169/23-3 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-66/22-18 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

              I.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II.               Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

              III.              Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-169/23-3 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-66/22-18 od 12. svibnja 2023.

2.              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, predlažući odbiti njegov prijedlog.

3.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, u odnosu na prvo pitanje valja reći da je, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu, „ Narodne novine “, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (prema utvrđenju suda tuženik je u konkretnom slučaju uputio upozorenje u odnosu na prvu povredu, međutim ne i u odnosu na drugu i treću povredu koja mu se stavlja na teret, cijeneći da su postojale posebne okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini). Drugo pitanje se iscrpljuje u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao pod toč. I. izreke.

4.              Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. . ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

5.              Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 2024.