- 1 -              Revd 73/2024-2

Broj: Revd 73/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. I., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u V., protiv tuženika S. R. iz H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u V., radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž - 642/2023-2 od 7. srpnja 2023., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj Psp - 24/2022-6 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž - 642/2023-2 od 7. srpnja 2023., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj Psp - 24/2022-6 od 6. travnja 2023.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijano rješenje temelji se na činjeničnom utvrđenju da je između stranaka (zakonskog zastupnika tužitelja i sina tuženika) postignut sporazum o tome da će tuženik posjedovati predmetnu nekretninu, te tako tuženik „...nije samovlasno počeo posjedovati spornu nekretninu, nego je to učinio zbog dogovora s tužiteljem...“. Kako pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako je posjed smetan nametanjem tuđe vlasti, tj. nečijim činom smetanja i to samo ako je taj čin bio samovlastan, a u smislu odredbe čl. 20. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) čin kojim se smeta tuđi posjed poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dopuštenje posjednika, to pitanja kako ih je tužitelj naznačio u prijedlogu ne proizlaze iz razloga na kojima je utemeljeno pobijano rješenje. Shodno navedenom pravna pitanja kako ih je tužitelj naznačio u prijedlogu ne mogu se cijeniti kao pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za

razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. veljače 2024.