- 1 -              Revd 764/2024-2

Broj: Revd 764/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz D., OIB ..., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u B. n. M., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-113/2023-2 od 13. travnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2119/22 od 15. prosinca 2022., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-113/2023-2 od 13. travnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2119/22 od 15. prosinca 2022., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Ako su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući je isti u katastru bio upisan kao posjednik i što je realni dio predmetne nekretnine (dokaz: ABC registar) djelomično ograđen suhozidom je li okolnost što posjed pravnog prednika tužitelja (djed od tužitelja koji je ušao u posjed realnog dijela još 1895.g.) nije pošten odlučujuće za stjecanje vlasništva na tužiteljevoj strani?,

2. Ako su na strani pravnog prednika ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je li okolnost što se pravni sljednik ne nalazi u posjedu nekretnine odlučujuća za stjecanje vlasništva na njegovoj strani?,

3. Mijenja li se kakvoća posjeda tužitelja nad nekretninom podnošenjem tužbe ili se rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa do zaključenja glavne rasprave?,

4. Da li posjednik nekretnine koja je u društvenom vlasništvu, postaje vlasnikom u trenutku kada su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti?,

5. Da li tužitelj kao posjednik koji je u uredu za Katastar bio upisan kao izvanknjižni vlasnik i posjednik ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću?,

6. Jesu li posjednici, u biti izvanknjižni vlasnici, takvih nekretnina, (koji su uz sve karakteristike zakonitog i savjesnog posjedovanja u pravilu i u Uredima za katastar upisani kao izvanknjižni vlasnici i posjednici) imaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ima li mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva kojim se traži da se deklaratornom presudom utvrdi da su dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretnini opisanoj kao društveno vlasništvo (danas je kao titular prava vlasništva upisana RH), ukoliko se u provedenom dokaznom postupku utvrdi da su oni do dana donošenja odluke Ustavnog suda RH (Odluka br. U-I-58/1997, U-I-235/ 997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/997 od 17. studenoga 1999., objavljena u „Narodnim novinama“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) bili u nesmetanom posjedu tih nekretnina u razdoblju od 40 godina (čl. 159/4 ZVDSP-a), računajući pri tome i vrijeme njihovih pravnih prednika, te smatra li se stvarnopravni zahtjev tužitelja kao „imovina“ koja uživa predmet zaštite odredbom čl. 1. Protokola br. 1, sve to i pod uvjetom da je do 17. studenoga 1997., proteklo vrijeme koje je potrebno za dosjedanje i da je posjed imao sve nužne karakteristike posjeda koje se traže za primjenu izvanredne dosjelosti (sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu – stvar u prometu, posjed određenih kvaliteta, bona fidei posjedovanje), i da su cijelo vrijeme imali miran posjed s uočljivom voljom držati stvari kao svoju (amino domini), a posjed da je bio barem pošten?,

7. Računa li se u rok dosjelosti i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako i prije toga dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja?,

8. Je li za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini nužna i zakonitost posjeda?,

9. Da li je posjed ipso facto, odnosno ex lege nepošten (nesavjestan), samo i jedino iz razloga jer je sud iz iskaza svjedoka utvrdio da je prednik tužitelja nepošten, te može li sud samo temeljem te činjenice donijeti odluku o nepoštenju takvog posjeda?,

10. Da li tužitelj, koji je postao poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva, može dosjelošću steći pravo vlasništva ako je njegov ostavitelj bio nepošten posjednik?.

1.1. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Predmetna pravna pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što su ta pravna pitanja zasnovana na činjeničnim pretpostavkama suprotnim utvrđenju drugostupanjskog suda. Naime, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude nedvojbeno je za zaključiti da je drugostupanjski sud ocijenio da niti tužitelj, niti njegov otac, a niti njegov djed nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine jer su znali da je djed tužitelja spornu nekretninu uzurpirao (toč. 11. i toč. 12. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude). S obzirom da tužitelj navodima prijedloga za dopuštenje revizije pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju netom navedenih činjenica, ovdje je tek za ukazati da ovaj revizijski sud takve navode nije uzeo u razmatranje jer se prijedlog za dopuštenje revizije ne može podnijeti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385.a ZPP).

2.2. Unatoč navedenom ovdje je još za ukazati da u odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., rednim brojem 5., rednim brojem 9. i rednim brojem 10. niti ne postoji razlog važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime u tom pravcu u odnosu na ta pravna pitanja tužitelj se poziva na okolnost da o tim pravnim pitanjima ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. veljače 2024.

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Damir Kontrec, v.r.