1

Poslovni broj: UsI-1953/23-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: J. K. iz L., P. …, zastupan po opunomoćeniku A. Č., odvjetniku iz D. S., …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., …, radi poništavanja rješenja, 14. veljače 2024. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/23-01/48, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 18. travnja 2023. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/69, URBROJ: 338-21-02-02-22-5 od 07. prosinca 2022. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja kojima mu ni u ponovljenom upravnom postupku ozljeda nastala 05. svibnja 2022. godine (prignječenje i fraktura stopala - S92.3) nije priznata kao ozljeda na radu.

Odluke se temelje na utvrđenju da je i tužitelj sâm odgovoran za nastupanje štetnog događaja, jer se nalazio u opasnom radnom prostoru rovokopača.

Tužitelj u tužbi ukazuje na to da u upravnom postupku nije definiran opasan radni prostor rovokopača.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Poslodavac tužitelja se nije odazvao pozivu suda za sudjelovanje u upravnom sporu u svojstvu zainteresirane osobe.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik, kao niti uredno pozvan opunomoćenik tužitelja.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj 05. svibnja 2022. godine ozlijeđen na radu, kada se kao poslovođa gradilišta zatekao u radnom prostoru rovokopača u pogonu, odnosno ispod njegove podignute ralice. Rovokopačem je upravljao I. P. koji je, ne gledajući unatrag, za vrijeme dok se rovokopač nije kretao spustio ralicu radi stabilizacije stroja, uslijed čega je ralica rovokopača na tlu prignječila tužiteljevo stopalo.

Prvostupanjskim rješenjem od 05. srpnja 2022. godine navedena ozljeda tužitelju nije bila priznata kao ozljeda na radu, ali je tuženik svojim drugostupanjskim rješenjem od 23. rujna 2022. godine poništio spomenuto prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

Novim prvostupanjskim rješenjem od 07. prosinca 2022. godine tužitelju nastala ozljeda ponovno nije priznata kao ozljeda na radu, zbog utvrđenja da se nalazio u radnom, odnosno opasnom prostoru rovokopača koji je bio u radu, čime je postupio u suprotnosti s odredbama propisa o zaštiti na radu i nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja pa je svojim skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem pridonio štetnom događaju.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 18. travnja 2023. godine odbio tužiteljevu žalbu, uz navod da je tužitelj sâm u svojoj izjavi ukazao na vlastitu krivu procjenu.

Na temelju čl. 66. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19 - ZOZO) ozljedom na radu se smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim ili fizikalnim djelovanjem, koja je uzročno vezana uz obavljanje poslova na osnovi kojih je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Međutim, i ozljeda koja je nastala pod opisanim okolnostima se neće smatrati ozljedom na radu u slučaju postojanja nekog od razloga isključenja iz čl. 67. ZOZO-a, a u čl. 67. t. 1. ZOZO-a je propisano da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu.

Prema tome, u konkretnom slučaju je sporno radi li se o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju tužitelja u situaciji u kojoj se on pozicionira ispod podignute ralice rovokopača u pogonu, nakon čega vozač rovokopača - ne gledajući prema ralici - nju spušta na tlo radi stabilizacije stroja, čime na tlu dolazi do prignječenja tužiteljevog stopala.

Tužitelj u ovom upravnom sporu osporava utvrđenje iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru o tome da se nalazio u opasnom radnom prostoru rovokopača.

Sud napominje da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru javna isprava. U odnosu na utvrđenja iz te javne isprave tužitelju je dopušteno dokazivati suprotno, međutim on u toku ovog upravnog spora nije predložio niti jedan novi dokaz koji bi barem pokušao osporiti spomenuto relevantno utvrđenje iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru.

Sud ne vidi ništa sporno u spomenutom utvrđenju iz tog zapisnika, odnosno u utvrđenju da se tužitelj svjesno nalazio u opasnom radnom prostoru rovokopača, imajući u vidu da se pozicionirao svojim tijelom ispod podignute ralice rovokopača u pogonu.

Iako tužitelj osporava da bi se radilo o njegovom pozicioniranju u opasnom radnom prostoru rovokopača, sud napominje da ocjena o tome proizlazi i iz okolnosti konkretnog slučaja, koje doista ukazuju na to da se tužitelj nalazio na iznimno opasnom mjestu, što je u konačnici i neposredno prouzrokovalo nastanak štetnog događaja.

Prema tome, neovisno o nespornoj suodgovornosti vozača rovokopača I. P., sud utvrđuje da je do ozljede tužitelja došlo upravo i njegovom krajnjom nepažnjom, što je ujedno i razlog za oslobođenje odgovornosti poslodavca za nastalu ozljedu na radu u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - ZZR).

Tužitelj je i sâm u svojoj izjavi ukazao na vlastitu krivu procjenu pa u tom smislu sud ukazuje i na odredbu čl. 68. st. 1. ZZR-a, po kojoj je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

Tužitelj je po ocjeni ovog suda svojim pozicioniranjem ispod podignute ralice rovokopača u pogonu neposredno (i neovisno o odgovornosti vozača rovokopača) prouzrokovao nastanak štetnog događaja, pri čemu je postupio krajnje nepažljivo, a time skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno. To znači da se u konkretnom slučaju radi o razlogu isključenja iz čl. 67. t. 1. ZOZO-a, zbog čega se tužitelju ozljeda od 05. svibnja 2022. godine doista ne može priznati ozljedom na radu.

Zbog svega navedenog sud smatra da su upravna tijela u ponovljenom upravnom postupku donijela u cijelosti pravilne i zakonite odluke pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 14. veljače 2024. godine.

       Sudac:

   Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.