- 1 -              Rev-182/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-182/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. N. iz V., M., OIB:..., kojega zastupa punomoćnica K. M., odvjetnica u R., protiv tuženice H. k. z. p. d.o.o., V. G., OIB:..., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom uredu K. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-603/2020-2 od 27. kolovoza 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-185/2016-37 od 18. prosinca 2019., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-603/2020-2 od 27. kolovoza 2020., u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-185/2016-37 od 18. prosinca 2019. pod točkom I.3. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu novčane svote na ime naknade plaće, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-603/2020-2 od 27. kolovoza 2020., u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-185/2016-37 od 18. prosinca 2019. pod točkom I.1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i utvrđenje da radni odnos nije prestao, te pod točkom I.2. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto rukovoditelja podružnice R., odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-603/2020-2 od 27. kolovoza 2020., u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena je prvostupanjska odluka pod točkom II. izreke, kojom je odlučeno o trošku postupka, odbija se kao neosnovana.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu koji je otkaz tuženik H. k. z. p. d.o.o. dao tuženiku B. N. odlukom broj 16-02/203-0347/0002 od dana 10. lipnja 2016., te da prema tome radni odnos tužitelja na radnom mjestu Rukovoditelj podružnice R. nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku H. k. z. p. d.o.o. da vrati tužitelja B. N. na radno mjesto Rukovoditelja podružnice R. u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju naknadu za dio izgubljene plaće u razdoblju od 1. srpnja 2016. pa do povratka tužitelja na radno mjesto Rukovoditelja podružnice R. u bruto iznosu od 6,000.00 kn mjesto kao i zakonske zatezne kamate po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku od dana dospijeća svakog neisplaćenog iznosa dijela plaće pa do konačne isplate.

 

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju prouzročeni parnični trošak tekući od dana donošenja prvostupanjske presude uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Nalaže se tužitelju da isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 107.600,00 kuna.".

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba kao neosnovana, tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode tužitelja i predložila je reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak odgovora na reviziju.

 

4. Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. lipnja 2018., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja na radnom mjestu rukovoditelja podružnice R. nije prestao, te zahtjev za vraćanje na radno mjesto rukovoditelja podružnice R. Osim toga tužitelj zahtjeva isplatu naknade razlike plaće za razdoblje od 1. srpnja 2016. do povratka na radno mjesto rukovoditelja podružnice R. s pripadajućim zateznim kamatama.

 

6. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tuženik sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR), u vezi s čl. 115. st. 1. točka 3. ZR dokazao da je ispunjen uvjet za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelja, na radnom mjestu rukovoditelja podružnice, jer je kršio obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Slijedom toga odbijen je i zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto rukovoditelja podružnice R., kao i zahtjev za isplatu razlike plaće koju je tužitelj primao na radnom mjestu rukovoditelja i plaće koju prima na radnom mjestu prilazni proceduralni kontrolor.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

 

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika za sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta prilazni proceduralni kontrolor pod rednim brojem 233 i nastavio je raditi.

 

9. Stoga u ovoj pravnoj stvari nije riječ o sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu jer je tužitelj nastavio raditi kod tuženika i njegov radni odnos nije prestao, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije, u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP, protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkom I.1. kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i pod točkom I.2. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanja na radno mjesto rukovoditelj podružnice R. (identično pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama revizijskog suda, broj Revr-1834/09 od 26. studenoga 2009., broj Revr- 271/12 od 3. listopada 2012., broj Revr-1110/13 od 20. kolovoza 2014. i broj Revr 846/15-2 od 15. rujna 2015.

 

10. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP, revizija tužitelja nije dopuštena u dijelu u kojem je podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o dopuštenosti otkaza, utvrđenju je li radni odnos prestao i vraćanju na rad.

 

11. Zbog navedenog je, na temelju odredbi čl. 392. st. 1. i 8. ZPP, odlučeno kao točki I. izreke ovog rješenja.

 

12. S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojim je odlučeno zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, zahtjevu za utvrđenje da radni odnos nije prestao, te zahtjevu za vraćanje na rad, odbačena kao nedopuštena i odluka je u tom dijelu pravomoćna, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 95. st. 3. ZR kad su odbili tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće kao neosnovan.

 

13. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao izreci ove presude.

 

14. O troškovima postupka sudovi su odlučili pravilnom primijenili odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP jer je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

15. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP. Zbog navedenog je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        dr.sc. Ante Perkušić, v.r.