- 1 -              Rev-27/2023-2

 

 

 

 

Broj: Rev-27/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N. iz Njemačke, S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik odvjetnik R. R. iz K., protiv tuženika T. L. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. T., odvjetnica iz K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1114/2021-3 od 17. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici - Stalne službe u Krku poslovni broj P-321/2020-8 od 21. svibnja 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1114/2021-3 od 17. veljače 2022. i presuda Općinskog suda u Crikvenici - Stalne službe u Krku poslovni broj P-321/2020-8 od 21. svibnja 2021. predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva cijele gr.č. 50/1G u g.t. I z.k.ul. 2546 k.o. 315869 B., i na ovlaštenje da se na temelju ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženog uknjiženog suvlasnika T. L. na ime tužiteljice u odnosu na 1/2 dijela cijele gr.č. 50/1G u g.t. 1 z.k.ul. 2546 k.o. 315869 B. te sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I izreke). U stavku II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

3. Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2614/2022-2 od 11. listopada 2022. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1114/2021-3 od 17. veljače 2022. zbog pravnog pitanja:

 

"Koji su pravni učinci zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi na pravo davatelja uzdržavanja u slučaju kada je, na prijedlog treće osobe, nakon zabilježbe ugovora, izvršena uknjižba prava vlasništva u korist treće osobe na temelju naplatnog pravnog posla? Smatra li se u tom slučaju da je treća osoba stekla pravo vlasništva u dobroj vjeri?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže u ovoj parnici preinačiti pobijane nižestupanjske presude i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije kao neosnovana sukladno odredbi čl. 393. ZPP. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva cijele gr.č. 50/1G u g.t. I z.k.ul. 2546 k.o. 315869 B. i ovlaštenje da na temelju pravomoćne presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženika uknjiženog suvlasnika T. L. za 1/2 dijela.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je uvidom u spis predmeta, poslovni broj P-139/99 utvrđeno da je tužitelj S. M. ustao tužbom protiv ovdje tužiteljice J. N. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te je donesena pravomoćna presuda posl. broj P-139/99-21 kojom se odbija tužitelj S. M. s tužbenim zahtjevom u cijelosti,

 

- da je uvidom u spis predmeta P-4625/15 (ranije P-375/98) sud utvrdio da se vodio parnični postupak u pravnoj stvari tužiteljice J. N. protiv tuženih I. S. i V. S. radi brisanja upisa i uspostave prijašnjeg z.k. stanja u tijeku kojeg je postupka tužba proširena i na tužene V. R., T. L., F. K. i M. K., ali je zbog činjenice da su se tuženici protivili proširenju tužbe na njih, tužba u odnosu na V. R., T. L., F. K. i M. K. odbačena,

 

- da je uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenog između I. M. i D. M. kao primatelja uzdržavanja i J. N. ovdje tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja utvrđeno da je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju bila između ostalih i nekretnina gr.č. 50/1 u k.o. B.,

 

- da je rješenjem z.k. odjela Općinskog suda u Krku posl. broj Z-1626/93 od 20. rujna 1993. provedena zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. kolovoza 1993. (posl. broj R2-67/93), na nekretninama koje je bile predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju pa tako i na predmetnoj gr.č. 50/1G u k.o. B.,

 

- da iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između D. M. kao prodavateljice i I. i V. S. kao kupaca proizlazi da je prodavateljica D. M. 28. studenoga 1997. prodala predmetnu nekretninu gr.č. 50/1G kupcima I. i V. S. svakome u 1/2 dijela (Z-3617/97),

 

- da su kupci I. S. i V. S. predmetnu nekretninu dalje prodali V. R. na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. veljače 1999. (Z-395/99), a ista je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina uz nekoliko drugih nekretnina predmetnu nekretninu prodala ovdje tuženiku T. L. 29. srpnja 2004., koji je odmah stupio u posjed kupljenih nekretnina.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije bio nesavjestan kupac iz razloga što je u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. srpnja 2004. prodavateljica V. R. iz B. n. bila uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine, pa tuženik nije imao razloga sumnjati u točnost upisa, unatoč zabilježbi ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje zaključuju da zabilježba ne proizvodi pridržaj prvenstvenog reda u smislu čl. 39. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK) pa tužiteljica nema jače pravo od tuženika da bi stekla pravo suvlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine. Također zaključuju da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva 1/2 dijela predmetne nekretnine na temelju nekog drugog pravnog posla, pa ni dosjelošću jer se za to nisu stekli uvjeti iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP). Pritome ocjenjuju da tužiteljici nedostaje savjesnost s obzirom da je ista već 27. kolovoza 1998. pokretanjem parnice protiv I. S. i V. S. radi brisanja uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini bila u saznanju da je D. M. svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine prodala kupcima I. i V. S.

 

11. Drugostupanjski sud prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova također ocjenjuje da je u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji iz 2004. kojeg je tuženik sklopio sa V. R. ista bila uknjižena kao vlasnica u 1/2 dijela predmetne nekretnine, te nije postojala zabilježba spora, pa tužiteljica nije dokazala da bi tuženik bio nesavjestan kupac, kao što nije dokazala da je na temelju neke druge osnove stekla vlasništvo u 1/2 dijela. Pritom ocjenjuju da je tužiteljica podnijela prijedlog za uknjižbu radi utvrđenja prava vlasništva nakon smrti primatelja uzdržavanja samo za 1/2 dijela predmetne nekretnine koja je bila upisana na ime I. M. (primatelja uzdržavanja - supruga D. M.), pa ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljice nije stekla pravo vlasništva 1/2 dijela samo radi činjenice da je ugovor o doživotnom uzdržavanju između nje i primateljice uzdržavanja zabilježen u zemljišnoj knjizi.

 

12. Odredbe ZZK na koje se odnosi pitanje glase:

 

- čl. 30. st. 4. Zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom.

 

- čl. 39. Zemljišnoknjižne zabilježbe mogu se učiniti u svrhu:

 

- da se vidljivim učine osobni odnosi, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati;

 

- da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama ovoga ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenoga reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene po pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.).

 

- čl. 72. (1) Vlasnik je ovlašten zahtijevati zabilježbu da namjerava svoje zemljište otuđiti ili osnovati založno pravo, kako bi njome osnovao prvenstveni red za ona prava koja će se upisati na temelju tih poslova. Zabilježbom se stvara prvenstveni red od časa kad je zemljišnoknjižni sud primio prijedlog za upis.

 

- čl. 73. (1) Zabilježba prvenstvenoga reda dopustit će se samo ako bi po stanju zemljišne knjige bila dopuštena uknjižba, odnosno brisanje onoga prava koje se ima upisati, odnosno brisati i ako je na prijedlogu za zabilježbu istinitost potpisa ovjerovljena na propisani način, (2) Odluka kojom se udovoljava prijedlogu za zabilježbu prvenstvenoga reda izdaje se samo u jednom otpravku na kojem se potvrđuje da je zabilježba izvršena.

 

13. U odgovoru na naznačeno pitanje valja poći od toga da zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije propisana odredbama ZZK nego odredbom čl. 581. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/15) prema kojemu, ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu.

 

13.1. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci samo kad je to predviđeno zakonom, a u ZOO u odnosu na zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije propisano koji su pravni učinci te zabilježbe koju inače može zahtijevati samo davatelj uzdržavanja.

 

13.2. Zabilježba samo iznimno stvara pravne učinke osnivanja prvenstvenog reda koji ovlašćuju stjecatelja zatražiti upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišne knjige, primjerice vlasnik je ovlašten zahtijevati zabilježbu da namjerava svoje zemljište otuđiti ili osnovati založno pravo, kako bi njome osnovao prvenstveni red za ona prava koja će se upisati na temelju tih poslova. Zabilježbom se stvara prvenstveni red od časa kad je zemljišnoknjižni sud primio prijedlog za upis (čl. 72. ZZK). Međutim prema odredbi čl. 74. ZZK zabilježbe prvenstvenog reda gube učinak istekom roka od godine dana od dostave rješenja o upisu.

 

13.3. S obzirom na to da u odnosu na zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju zakonom nije određeno da se njome osniva prvenstveni red, radi se o takvoj zabilježbi koja djeluje apsolutno i prema svima samo u smislu da se nitko ne može pozivati na to da nije znao niti morao znati za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti da mu nisu bili vidljivi odnosi nastali na temelju takvog ugovora. Stoga se treća osoba koja je nakon zabilježbe ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini neće u parnici moći pozivati da je stekla pravo vlasništva u dobroj vjeri.

 

13.4. Riječ je dakle o zabilježbi iz čl. 39. podstavak prvi, koja se može upisati u svrhu da se vidljivim učine osobni odnosi, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati.

 

14. Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi: „Zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja otuđiti ili optereti nekretninu, niti se njome osniva prvenstveni red za ono pravo koje za davatelja uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Davatelj uzdržavanja u čiju je korist upisana zabilježba može u parnici ostvarivati svoje pravo protiv treće osobe koja je na temelju pravnog posla zatražila i ostvarila upis prava vlasništva nakon podnesenog prijedloga za upis zabilježbe, te u parnici dokazati da treća osoba, koja je nakon zabilježbe ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, nije stekla pravo vlasništva u dobroj vjeri.

 

15. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3073/2015-2 od 26. veljače 2019.

 

16. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu ispitali, utvrdili i raspravili sve pravno odlučne činjenice, odnosno jesu li u konkretnom slučaju na strani tužiteljice ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, nema uvjeta za preinaku presude, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima parničnog postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. Prvostupanjski sud će u postupku u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem, utvrditi sve relevantne činjenice i razmotriti sve na što je u ovoj odluci ukazano, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.