- 1 -              Rev 980/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 980/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z., OIB ..., iz D., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu D. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB ..., sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-742/2022-4 od 21. srpnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1958/2015 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-742/2022-4 od 21. srpnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o žalbi tuženika tako da se žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1958/2015 od 31.ožujka 2022.

 

              II. Tuženiku se nalaže naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 334,34 EUR u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              ''I. Nalaže se tuženiku, Z. banka d.d., ..., Z., da tužitelju M. Z., ..., D., isplati iznos od 6.700,28 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na iznos od:

-475,01 kn od dana 01.kolovoza 2009. godine do isplate

-477,93 kn od dana 01.rujna 2009. godine do isplate

-471,86 kn od dana 01.listopada 2009. godine do isplate

-474,66 kn od dana 01.studenoga 2009. godine do isplate

-474,26 kn od dana 01.prosinca 2009. godine do isplate

-484,38 kn od dana 01.siječnja 2010. godine do isplate

-490,56 kn od dana 01.veljače 2010. godine do isplate

-487,37 kn od dana 01.ožujka 2010. godine do isplate

-496,97 kn od dana 01.travnja 2010. godine do isplate

-501,15 kn od dana 01.svibnja 2010. godine do isplate

-303,78 kn od dana 01.lipnja 2010. godine do isplate

-309,48 kn od dana 01.srpnja 2010. godine do isplate

-301,07 kn od dana 01.kolovoza 2010. godine do isplate

-323,74 kn od dana 01.rujna 2010. godine do isplate

-313,23 kn od dana 01.listopada 2010. godine do isplate

-314,40 kn od dana 01.studenog 2010. godine do isplate.

              II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 4.479,80 kuna sa zateznim kamatama.

              III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 9.480,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.''.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, prihvaćena je kao osnovana žalba tuženika, preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (iako je već prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.479,80 kn), odnosno za iznos od 11.180,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno pod točkom I.1. izreke, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke) te je odlučeno da se tužitelju ne dosuđuje trošak žalbenog postupka (točka II. izreke).

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4951/2022-2 od 11. siječnja 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              ''Je li sud, u postupku koji se vodi radi isplate na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ovlašten samoinicijativno izvršiti prijeboj (uračunavanje) prema tužiteljevoj tražbini onog iznosa koje je tužitelj u određenim razdobljima manje platio od iznosa koji je trebao platiti bez primjene ništetne odredbe, u situaciji kada tuženik nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, sve sukladno odredbama čl. 189. i čl. 288.a st. 6. Zakona o parničnom postupku?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se prihvati revizija tužitelja. Potražuje trošak sastava revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

5. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže istu odbaciti ili odbiti kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku odluku te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaćene kamate na glavnicu kredita u odnosu na kamatu koju bi isti platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su stranke 22. veljače 2008. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu (stambeni) broj 32124898, kojim je odobren kredit u iznosu od 266.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,70% godišnje, bez jasnih parametara za promjenu kamatne stope, o čemu se nije pregovaralo,

- da su kamatne stope na temelju sklopljenog ugovora mijenjane i to da su bila tri uvećanja i to 27. siječnja 2009. i 19. lipnja 2012. i prilikom konačne otplate,

- da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora imao status potrošača pa se u odnosu na predmet spora primjenjuju učinci presuda po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača,

- da je vještačenjem utvrđeno da je tuženik tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu i povisivao istu, te je utvrđena preplata po osnovi preplaćene kamate u iznosu od 6.700,28 kuna, a tuženik je od 1.studenog 2010. pa do konačne otplate naplatio manje kamata i to 10.634,66 kuna pa kada se preplata i dug prebiju da dug tužitelja prema tuženiku iznosi 3.934,38 kuna.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 6.700,28 kn koliko iznosi preplaćena kamata u otplatnom razdoblju te u kojem dijelu je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan. Sud prvog stupnja je izrazio shvaćanje da vještak nije trebao prebijati iznose jer takav zadatak vještaku sud nije postavio, a niti je u postupku tuženik postavio prigovor radi prebijanja.

 

11. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je pravilno  prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka te utvrdio da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope preplatio iznos od 6.700,28 kuna. Međutim, preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, ocjenjujući da tužitelj neosnovano smatra da je i za daljnje vrijeme otplate kredita kada je tuženik naplatio tužitelju kamatu prema svojim odlukama tužitelj u preplati. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda na temelju utvrđene činjenice da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope, a da je ugovorena kamatna stopa od 5,70% godišnje, tužitelju se za cijelo vrijeme otplate kredita do 1. siječnja 2014. kada je zakonodavac fiksirao kamatu na 3,23% godišnje, ima obračunati kamata po stopi od 5,70% godišnje. Iz tog razloga da je tužitelj u navedenom razdoblju (1.prosinca 2010. do 31.prosinca 2013.) platio manje kamate u iznosu od 9.279,30 kuna, dok se iznos od 1.355,36 kuna odnosi na razdoblje od 1.siječnja 2014. do konačne otplate. Promatrajući plaćanja tužitelja u utuženom razdoblju, sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije platio tuženiku ništa više nego je to bio u obvezi imajući u vidu ugovorenu kamatnu stopu od 5,70 godišnje.

 

12. Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti. To stoga što je u suprotnosti sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime,  o pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske je u proširenom vijeću od trinaest sudaca zauzeo shvaćanje u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:

 

              "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

 

13. Dakle, na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Pri tom se napominje da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

 

13.1. Prema tome, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

 

14. Prema ocjeni revizijskog suda pogrešno je stoga shvaćanje drugostupanjskog suda, a pravilno je ono prvostupanjskog suda, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo u dijelu preinačiti pobijanu presudu, odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci.

 

15. S obzirom da je tužitelj uspio u ovom revizijskom postupku i da je zahtijevao troškove postupka za sastav revizije uvećan za troškove PDV i troškove sudske pristojbe, tužitelju je dosuđen trošak sastava revizije, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. ZPP, Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), Tbr.10.t.5. u vezi Tbr.46. Tarife u iznosu od 281,25 EUR, kao i trošak sudske pristojbe, u iznosu od 53,09 EUR (koliko je uplatio pristojbe) tako da mu je dosuđen ukupni trošak revizije u iznosu od 334,34 EUR (točka II izreke).

 

16. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.