1

Poslovni broj: UsI-3180/22-41

 

  

                 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

         

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz Z., OIB: ..., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., OIB: ..., radi odobravanja besplatne pravne pomoći, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 26. siječnja 2024. godine, u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. veljače 2024. godine, 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/17-01/184, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-04 od 12. rujna 2022. godine.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 27. listopada 2022. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/17-01/184, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-04 od 12. rujna 2022. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-701-03/17-004/269, URBROJ: 251-07-31-17-4 od 20. lipnja 2017. godine. Potonjim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u sporu pred Upravnim sudom u Zagrebu, radi poništenje presude Hrvatske odvjetničke komore, Višeg disciplinskog suda, Broj: VDS-3/2015 od 3. srpnja 2015. godine.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je ocjena o njegovom obijesnom ponašanju neosnovana procjena tuženika. Mišljenja je kako tuženik nije ovlašten utvrditi obijesno parničenje, već je obvezan zatražiti mišljenje od suda, koji je vodio konkretni sudski postupak, da li se radi o obijesnom parničenju obzirom da je sud nadležan i kvalificiran da sudi da li se u konkretnom sudskom predmetu radi o obijesnom parničenju. Nejasnim i nerazumljivim smatra utvrđenje tuženika o učinkovitosti sudskih postupaka obzirom da je ishod sudskog postupka uglavnom manje ili više neizvjestan. Smatra i kako je osporeno rješenje manjkavo, jer nije pisano na temelju sudskog spisa koji je izrazito manjkav. Ukazuje kako je slabog imovnog stanja i ne može platiti sudsku pristojbu. Uskratom oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe, povrijeđeno mu je pravo na pristup sudu po članku 6. Konvencije. Nedavanjem oslobođenja od plaćanja pristojbi tužitelju je narušeno ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/17-01/184, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-04 od 12. rujna 2022. godine, te ga oslobodi od plaćanja pristojbi.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, za tuženika je razvidno da tužitelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za odobravanje pravne pomoći, jer je podnio preko stotinu zahtjeva za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima čiji je ishod upitan, odnosno vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Tužitelj nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima/sporovima koji su za njega nepovoljno završeni iz obijesti pokreće sudske postupke protiv Republike Hrvatske i mnogobrojne upravne sporove protiv tuženika, čime se gubi zakonska svrha tražene pravne pomoći, odnosno udovoljavanje ovakvim zahtjevima je protivno svrsi pravne pomoći propisana člankom 3. ZBPP-a. Tuženik također ističe da ne odobravanjem sekundarne pravne pomoći nije povrijeđeno konvencijsko pravo na pristup sudu, niti ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom, kako to ističe tužitelj, jer pravo na besplatnu pravnu pomoć nije apsolutno pravo, te se ne odobrava automatizmom ako neka osoba ispunjava imovne uvjete. Financijska sredstava namijenjena pružanju pravne pomoći nisu neograničena, te je njezina svrha da se odobrava i koristi u slučajevima u kojima su osim imovnih uvjeta ispunjeni i drugi uvjeti propisani člankom 13. ZBPP-a. Navodi tužitelja da pobijana rješenja imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, pri tome pozivajući se na odredbe Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) u odnosu na bitne povrede odredaba postupka nije relevantno, niti može dovesti do drukčijeg ishoda u ovom upravnom predmetu, jer upravna tijela se vode pravilima propisanim Zakonom o upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Na okolnost utvrđivanja, odnosno procjene obijesnog parničenja također se ne primjenjuju odredbe ZPP-a već odredbe posebnog ZBPP-a, te se postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu koje utvrđuje jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za ostvarenje toga prava u skladu s odredbama ZBPP-a.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka provedeno je saslušanje tužitelja, kao stranke u postupku, te je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta, kao i u spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/17-01/184, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-04 od 12. rujna 2022. godine (stranica 8-11 spisa), iskaz tužitelja (stranica 125 spisa), rješenje G. Z., KLASA: UP/I-701-03/17-004/269, URBROJ: 251-07-31-17-4 od 20. lipnja 2017. godine, te zahtjev za odobravanjem pravne pomoći od 27. travnja 2017. godine. 

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od od 12. rujna 2022. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: UP/I-701-03/17-004/269, URBROJ: 251-07-31-17-4 od 20. lipnja 2017. godine. Potonjim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u sporu pred Upravnim sudom u Zagrebu, radi poništenje presude Hrvatske odvjetničke komore, Višeg disciplinskog suda, Broj: VDS-3/2015 od 3. srpnja 2015. godine. Tako je člankom 3. ZBPP-a propisano da je svrha pravne pomoći ostvarenje jednakosti svih pred zakonom, osiguranje građanima Republike Hrvatske i drugim osobama u skladu s odredbama ZBPP-a djelotvornog ostvarenja pravne zaštite te pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima podjednakim uvjetima. Člankom 12. stavkom 2. ZBPP-a propisano je da sekundarna pravna pomoć obuhvaća: a) oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i b) oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Člankom 13. stavkom 1. ZBPP-a propisano je da se sekundarna pravna pomoć može odobriti: a) ako se radi o složenijem postupku određenom u članku 13. stavku 2. ZBPP-a, b) ako se podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam zastupati, c) ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ZBPP-a, d) ako se ne radi o obijesnom parničenju, e) ako u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog namjernog davanja netočnih podataka i f) ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa. Člankom 13. stavkom 4. ZBPP-a propisano je da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ZBPP-a. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje. Člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a propisano je da će se smatrati da se radi o obijesnom parničenju: ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva. Ocjena je ovog tijela da bi odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom slučaju bilo protivno i članku 3. ZBPP-a, kojim je određeno da je svrha pravne pomoći u smislu ZBPP-a ostvarenje jednakosti svih pred zakonom, osiguranje građanima Republike Hrvatske i drugim osobama u skladu s odredbama ZBPP-a djelotvornog ostvarenja pravne zaštite te pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima, a ne omogućavanje vođenja neučinkovitih sudskih postupka na teret sredstava državnog proračuna. Ovo tijelo drži da ima mjesta primjeni odredbe članka 13. stavka 5. ZBPP-a koja se odnosi na obijesne parničenje, s obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza koji prileže spisu proizlazi da su žaliteljeva očekivanja u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima i u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima. Provjerom u aplikaciji „Besplatna pravna pomoć“ ovog tijela, utvrđeno je da je žalitelj, ovdje tužitelj u svoje osobno ime podnio prvostupanjskom tijelu ukupno 158 zahtjeva za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u različitim postupcima. Slijedom navedenog, razvidno je da žalitelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć jer nadležnom prvostupanjskom tijelu podnosi zahtjeve za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima čiji je ishod upitan, a niti vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih žaliteljevih životnih okolnosti. Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi uvjetovana je danom podnošenja upravnom tijelu zahtjeva za odobravanje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije, neovisno o sudskom postupku, u skladu s člankom 19. stavkom 8. ZBPP-a a u vezi s člankom 13. stavkom 4. ZBPP-a.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni članka 13. stavka 5. ZBPP-a, koji se odnosi na obijesno parničenje, s obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza koji prileže spisu proizlazi da su tužiteljeva očekivanja u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima, s time da je utvrđeno da je isti u svoje osobno ime podnio prvostupanjskom tijelu ukupno 158 zahtjeva za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u različitim postupcima. Dakle, radi se o zlouporabi mogućnosti podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć (članak 13. stavak 5. alineja 2. ZBPP-a). Nadalje, okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da su očekivanja tužitelja očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, te su u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima (članak 13. stavak 5. alineja 1. i 3. ZBPP-a). U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti iz članka 13. stavka 1. točke d) ZBPP-a za odbijanje zahtjeva, jer se podnošenjem tolikog broja zahtjeva gubi svrha pravne pomoći – ostvarenje jednakosti pred zakonom, djelotvorno ostvarenje pravne zaštite i pristupa sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima (članak 3. ZBPP-a). Svrha pravne pomoći prema odredbama ZBPP-a nije omogućavanje vođena neučinkovitih sudskih postupaka na teret sredstava državnog proračuna, a procjenjivanje postojanja okolnosti obijesnog parničenja je u nadležnosti upravnih tijela, budući je to i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu, 5. veljače 2024. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).