- 1 -              Revd 2923/2023-2

Broj: Revd 2923/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. B. J., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-833/2022-3 od 3. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-147/2021-16 od 26. svibnja 2022., na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-833/2022-3 od 3. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-147/2021-16 od 26. svibnja 2022. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 50.000,00 kn na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka, a naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj troškove postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

2. Tužiteljica predlaže dopustiti reviziju radi odluke o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), odnosno radi vjerojatnosti povreda temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

3. Tuženica u odgovoru predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da tužiteljica ne predlaže važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno da nije učinila vjerojatnim povrede temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

5. U svezi predloženih pravnih pitanja, ocjena je revizijskog suda da stajalište iz pobijane presude u bitnome odgovara ustaljenoj praksi ovog suda (Rev-1245/2012, Rev-2256/2016, i dr.) kao i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-7548/2021) prema kojoj se nezakonit i/ili nepravilan rad u svezi primijene procesnog i materijalnog prava u konkretnom postupku ispravlja povodom izjavljenih pravnih lijekova u tom postupku. U tom kontekstu, kazneni postupak koji je pokrenula tužiteljica te pravna sredstva u okviru tog postupka bila su primarno sredstvo u kojem se imao ispravljati eventualni nezakoniti ili nepravilni rad, odnosno pravna stajališta državnog odvjetništva i suda iznesena tijekom tog postupka, kao i s njima navodno povezane povrede temeljnih prava u kontekstu relevantnih međunarodnih ugovora i prava Unije. Kako tužiteljica nije koristila raspoloživa sredstva, to je stav iz pobijane odluke u skladu s naprijed citiranom praksom, zbog čega se predložena pitanja ne ocjenjuju važnim u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Dodatno se, u svezi trećeg predloženog pitanja, napominje da je općinsko državno odvjetništvo nakon odbačaja kaznene prijave odmah pokrenulo prekršajni postupak protiv A. V., ali je isti obustavljen uslijed prethodno pokrenutog kaznenog postupka od strane tužiteljice u okviru kojeg, u konačnici, nisu korištena sva raspoloživa pravna sredstva.

6. U odnosu na povrede temeljnih prava koje se ističu u prijedlogu (čl. 23., čl. 35., čl. 14. u svezi čl. 23., 29. i 35. Ustava Republike Hrvatske), ovaj sud polazi od toga da navodi tužiteljice o povredi tih prava svoje ishodište imaju u postupanju državnog odvjetništva, odnosno suda u svezi kaznene prijave i kaznenog postupka protiv A. V. Kako tužiteljica nije ustrajala na tom postupku kao primarnom sredstvu zaštite njezinih prava, a imajući na umu i naprijed izneseno u svezi predloženih revizijskih pitanja, to se ne mogu s dostatnim stupnjem vjerojatnosti isticati povrede na koje se poziva tužiteljica. Niti ostale povrede temeljnih prava istaknute u prijedlogu nisu učinjene vjerojatnim, s obzirom da je tužiteljica imala mogućnost korištenja djelotvornih pravnih lijekova, a stajalište iz pobijane odluke jasno je i dostatno obrazloženo, nije proizvoljno i sukladno je relevantnoj praksi. Iako je tužiteljici naloženo plaćanje parničnih troškova, ovaj sud primjećuje da ista ne specificira niti dokazuje navode o tegobnoj materijalnoj situaciji, zbog čega se iznos troškova koji nije pretjeran (iznos od 1.000,00 kn, odnosno oko 133 eura) ne čini nerazmjernim teretom za tužiteljicu u konkretnom slučaju.

7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2024.