- 1 -              Rev 162/2022-3

Broj: Rev 162/2022-3

R E P U B L I K  A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. I. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. T.-B., odvjetnici u Z., protiv ovršenika M. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. G., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-7/2021-2 od 1. veljače 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3139/20-2 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-7/2021-2 od 1. veljače 2021. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3139/20-2 od 4. prosinca 2020. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda kojim je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovrs-192/08 od 26. svibnja 2008. te su ukinute sve provedene radnje.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-4505/2021-2 od 20. listopada 2021., dopuštena je revizija ovrhovoditelja u odnosu na pravna pitanja:

„1. Je li, u smislu odredbe čl. 67 st. 2 OZ-a (NN 57/96, 29/99, 42/00, 137/03, 194/03) ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz čl. 225 do 229 OZ-a (NN 57/96, 29/99, 42/00, 137/03, 194/03) postala nemoguća ili se ne može provesti, ukoliko tijekom ovršnog postupka sud utvrdi da se u posjedu nekretnine nalazi treća osoba, a ne ovršenik?

2. Je li sud u ovršnom postupku ovlašten obustaviti ovrhu, a treće osobe koje tvrde da su posjedu nekretnine, pravomoćno su odbijene s tužbenim zahtjevima za proglašenje ovrhe nedopuštenom?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine, obje nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju ovršenik je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti.

5. Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

6. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovrs-192/08 od 26. svibnja 2008. određena ovrha iseljenjem ovršenika i uklanjanjem svih njegovih stvari iz stana u Z., ..., površine 89 m2, te predajom stana slobodnog od osoba i stvari ovrhovoditelju,

- da je ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha presuda istog suda broj Ps-2492/97 od 14. veljače 2002. kojom je ovršeniku naloženo predmetno iseljenje i predaja stana slobodnog od osoba i stvari,

- da ovršenik tvrdi da nije u posjedu predmetnog stana od 1995. kada ga je predao Hrvatskom liječničkom zboru o čemu kao dokaz dostavlja zapisnik o primopredaji zakupljenih poslovnih prostora od 31. listopada 1995.,

- da je uredovanje određeno od 5. srpnja 2012. ostalo bezuspješno jer je predstavnik Hrvatskog liječničkog spora osporio da je stan na desnoj strani od lifta stan koji je predmet ovrhe, ali je nakon očevida i vještačenja utvrđeno da se radi o istom stanu,

- da se na vratima stana nalazi pločica s natpisom Hrvatska liječnička komora, a da je predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora Ž. K. iskazao pred sudom da oni nisu u posjedu tog prostora već 18 godina i da se ključevi nalaze kod glavnog urednika Liječničkog vjesnika,

- da je presudom prvostupanjskog suda broj P-10102/08 od 25. srpnja 2011. odbijen tužbeni zahtjev Hrvatske liječničke komore (koja je upućena u parnični postupak povodom njenog prigovora, kao treće osobe, protiv citiranog rješenja o ovrsi) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz obrazloženje da treća osoba nema pravo koje bi spriječilo ovrhu,

- da je presudom prvostupanjskog suda broj P-8292/11 od 29. svibnja 2014. odbijen tužbeni zahtjev Hrvatskog liječničkog zbora (koji je upućen u parnični postupak povodom njegovog prigovora, kao treće osobe, protiv citiranog rješenja o ovrsi) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz obrazloženje da treća osoba nema pravo koje bi spriječilo ovrhu.

7. Na temelju navedenog nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 67. st. 2. OZ (kojom je propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti) obustavili predmetnu ovrhu smatrajući da je ovrha postala nemoguća te su ukinuli sve provedene radnje.

8. Vijeće revizijskog suda smatra da, u situaciji kada je rješenjem o ovrsi radi iseljenja ovršenika i predaje nekretnine - stana u posjed ovrhovoditelju ovrha određena predajom stana slobodnog od osoba i stvari, okolnost što ovršenik više nije u posjedu stana, nego treća osoba, nije od značaja za provođenje ovrhe, već je sud dužan provesti ovrhu iseljenjem te treće osobe koja pak, svoje eventualno pravo na posjed tog stana može štititi prigovorom treće osobe iz čl. 55. OZ. Ovo posebice ako ta treća osoba svoj pravni položaj izvodi iz statusa ovršenika ili ugovora sklopljenih s ovršenikom (primjerice ugovornog odnosa zakupodavac - zakupac).

9. Stoga je u odnosu na prvo postavljeno pitanje za odgovoriti da u smislu odredbe čl. 67. st. 2. OZ, ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz čl. 225. do 229. OZ, nije postala nemoguća i može se provesti, ako tijekom ovršnog postupka sud utvrdi da se u posjedu nekretnine nalazi treća osoba, a ne ovršenik.

9.1. Odgovor na drugo pravno pitanje je da sud u ovršnom postupku nije ovlašten obustaviti ovrhu, ako su treće osobe koje tvrde da su posjedu nekretnine, pravomoćno odbijene s tužbenim zahtjevima za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

10. Slijedom navedenog, a radi pogrešnog pravnog shvaćanja, nižestupanjski sudovi nisu cijenili sve druge odlučne okolnosti o kojima ovisi provedba rješenja o ovrsi, a time je dovedena u pitanje i primjena relevantnog materijalnog prava, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 23. siječnja 2024.