1                             Poslovni broj: UsI-5696/23-7

Poslovni broj: UsI-5696/23-7

                       

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz B., OIB: … koju zastupa opunomoćenica M. P. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijska postaja Z., Z., radi nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 23. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e 

 

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijska postaja Z., KLASA: NK-UP/I-216-04/23-02/1578, URBROJ: 511-19-34-23-1 od 14. studenoga 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

              II Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici M. P. K., iznos od 3.750,00 eur (tritisućesedamstopedeset eur) u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude.

             

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijska postaja Z., KLASA: NK-UP/I-216-04/23-02/1578, URBROJ: 511-19-34-23-1 od 14. studenoga 2023., pod točkom 1. izreke utvrđeno je da tužiteljica nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i da je dužna dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, pod točkom 2. da će se tužiteljicu prisilno udaljiti ako ne napusti Europski gospodarski prostor u roku koji joj je određen, a pod točkom 3. da se dužna prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, te ističe da je po dolasku u Republiku Hrvatsku prijavljena putem e-visitora i to 14. kolovoza 2023. i 15. studenoga 2023., te je boravak naznačen do 9. veljače 2024. kod V. G. iz Z., o čemu uz tužbu dostavlja i dokaze, a prema tumačenju na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, prijava se može izvršiti na taj način ili izravno na policijsku postaju.

3. Opisuje kronologiju događaja, te navodi da je već četiri godine nakon dugogodišnjeg prijateljstva s V. G. u izvanbračnoj zajednici koju namjeravaju ozakoniti, a koji je vrlo lošeg zdravstvenog stanja, o čemu tužiteljica prilaže i medicinsku dokumentaciju, a radi čega mu je prisutnost tužiteljice neophodna u praktičnom životu, te smatra da prema izvršenoj prijavi zakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

4. Predlaže suda da poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su sve relevantne činjenice pravilno utvrđene, jer tužiteljica po isteku kratkotrajnog boravka od 90 dana, 28. veljače 2020., nije napustila Republiku Hrvatsku i nije podnijela zahtjev za odobrenje boravka, već je tu nastavila neprekidno nezakonito boraviti 1355 dana kada je zatečena po policijskim službenicima i privedena u postaju.

6. Navodi da je provjerama utvrđeno da je tužiteljica u sustavu e-visitor više puta prijavljivala kratkotrajni boravak, a zadnji puta 30. kolovoza 2020., ali što ne oslobađa tužiteljicu dužnosti podnošenja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka, koji joj je kao državljanki treće zemlje potreban za zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj dulji od 90 dana sukladno članku 57. stavku 1. Zakona o strancima, te kako zahtjev nije podnijela radi se o nezakonitom boravku sukladno članku 183. stavku 1. i 2. u svezi članka 55. stavka 2. točke 4. Zakona o strancima.

7. Tužiteljici je napomenuto da prije isteka roka za povratak 14. prosinca 2023. podnese zahtjev za produženje roka za povratak kako bi u međuvremenu pokušala regulirati odnosno ozakoniti svoj boravak u Republici Hrvatskoj, te da navodi iz tužbe ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

8. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Tužiteljica se na odgovor tuženika očitovala da je Ministarstvu unutarnjih poslova 14. prosinca 2023. podnijela zahtjev za produljenje privremenog boravka iz razloga sklopljenog braka dana 12. prosinca 2023., o čemu dostavlja izvadak iz matice vjenčanih, a o kojem zahtjevu je postupak u tijeku, te dostavlja i dokaz da nije kažnjavana u Srbiji i da tamo ima i zdravstveno osiguranje.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Sud je održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21).

12. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

13. Prema podacima spisa predmeta, postupak je pokrenut po službenoj dužnosti i doneseno osporavano rješenje o povratku, jer je tužiteljica zatečena u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, te sam tuženik navodi da tužiteljica ne razlikuje prijavu boravka stranca kroz adresu smještaja, što je tužiteljica nesporno učinila u sustave e-visitor i status stranca, odnosno privremeni ili stalni boravak, a koji zahtjev je tužiteljica propustila podnijeti.

14. Odredbom članka 57. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 144/22 i 150/22) propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji

15. Odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj:47/09 i 110/21) propisano je da kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

16. Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju su postojale specifične okolnosti prema kojima je tužiteljica bila u izvanbračnoj vezi s V. G. i skrbila se o njemu, jer je star, sam i bolestan, te je tuženik prije donošenja rješenja o povratku trebao uputiti tužiteljicu da podnese zahtjev za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, a obzirom da su učinci izvanbračne zajednice izjednačeni s postojanjem braka, te za koji zahtjev je tuženik mogao procijeniti da postoji zakonska osnova da takav zahtjev bude uvažen i primijeniti načelo pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku

17. Kako tuženik nije postupio sukladno načelu pomoći stranci, a tužiteljica je iako tek nakon donošenja osporavanog rješenja i podnošenja tužbe, ipak podnijela zahtjev za produljenje privremenog boravka iz razloga sklapanja braka, sklopljenog 12. prosinca 2023. s V. G., prema navodu tužiteljice već 4 godine, te je navedeno razvidno i iz prvi puta prijavljenog boravka 2. prosinca 2019. na adresi V. G., a što znači da u postupku koji je sada u tijeku postoji osnova za naknadno odobrenje tužiteljičinog boravka u Republici Hrvatskoj, sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o strancima.

18. Iz navedenog razloga, sud je poništio osporavano rješenje i vratio predmet na ponovni postupak, u kojem će tuženik utvrditi postoje li prema zahtjevu koji je tužiteljica podnijela uvjeti za zakonit boravak tužiteljice koja je sklopila brak s hrvatskim državljaninom.

19. Kako je sud poništio osporavano rješenje, te se time smatra da je tužiteljica uspjela u sporu, a sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur, za sastav podneska uz koji je priložen novi dokaz koji nije bilo moguće priložiti uz tužbu u iznosu od 1.000,00 eur, te za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:  138/23), uz pripadajući PDV, a što iznosi ukupno 3.750,00 eur.

20. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 23. siječnja 2024.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke II izreke ove presude žalba je dopuštena sukladno članku 79. stavku 7. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.