Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 3432/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A., iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., protiv tuženika I. K., iz S., OIB ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lj.- V. & P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2531/18-3 od 16. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2833/17 od 29. siječnja 2018., na sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 83.000,00 EUR sa sporednim traženjima.
2. Protiv te drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je pobijanu odluku preinačiti, dosuditi trošak postupka, uključujući i u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP), točka 3. te odredbe, s obzirom na to da je drugostupanjska odluka donesena u smislu odredbe čl. 373.a ZPP.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati pozajmljeni iznos od 83.000,00 EUR.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su (iz Izjave od 29. rujna 2011., dalje: Izjava) tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zajmu, predmet zajma da je iznos od 83.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan isplate, s obvezom zajmoprimca vratiti zajam najkasnije do 1. prosinca 2011., i to na način da je tužitelj tuženiku tijekom 2009. i 2010. u više navrta pozajmljivao novčane iznose, sveukupno u visini od 83.000,00 EUR. Kako tuženik zajam nije vratio naloženo mu je ispunjenje te obveze.
9. Drugostupanjski sud cijeni da je takav ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) jer da je iznos zajma predan u stranoj valuti, EUR, sukladno iskazima stranaka, a što da je protivno Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj: 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09., 145/10., 76/13. i 52/21. i 141/22. ), a prema odredbama čl. 15., 63. t. 17., 17. st.2. tog Zakona. S obzirom na posljedice ništetnosti, prema odredbi čl. 323. st.1. ZOO, nalaže vraćanje stečenog bez osnove, pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO.
10. Suprotno navodima revizije drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi
pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji
se nalaze u spisu.
11. Jasno je drugostupanjski sud naznačio da zbog počinjene postupovne povrede u donošenju prvostupanjske odluke svoju odluku donosi na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP. Neosnovano revident prigovara ostalim postupovnim povredama jer da mu nije omogućeno raspravljanje kada drugostupanjski sud temelji svoju odluku na drugom osnovu.
12. Materijalno pravo također nije pogrešno primijenjeno.
13. Kada drugostupanjski sud na identičan način utvrđuje činjenično stanje vezano za odnos između stranaka, a iz iskaza stranaka utvrđuje da je zajam dat u stranoj valuti, onda tuženik ne može s uspjehom isticati da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno raspravljanje. Kada se u reviziji poziva na nemogućnost isticanja prigovora zastare, kraj činjenice da je ugovor utvrđen ništetnim, da je Izjava sačinjena 29. rujna 2011., kojom se priznaje dug iz zajma danih tijekom 2009. te 2010., te da je tužba podnesena 10. svibnja 2013., onda je pozivanje na prigovor zastare neodlučan za ishod spora. To sve u smislu odredbe čl. 240. st.1. ZOO, 241. i 245. ZOO. Pravilno je na temelju rezultata raspravljanja drugostupanjski sud zaključio da se radi o ništetnom pravnom postu, sukladno odredbama materijalnog prava na koje se je i pozvao. Konačno, kao što i sam revidnet navodi u reviziji, prvostupanjska presuda u izreci (suvišno) sadrži pozivanje na pravnu osnovu stjecanja bez osnove, pa se revident ne može pozivati da bi vezano za tu kvalifikaciju pravnog odnosa između stranaka bio iznenađen.
14. Ostalim navodima revizije u suštini se ističu vlastiti stavovi o ocjeni dokaza i utvrđenim činjenicama. Na taj način revident nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 23. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.