- 1 -              Rev 597/2023-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 597/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB …, iz V., zastupanog po pun. S. H., odvjetnici iz O., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB …, zastupane po Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-593/2022-333 od 12. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-93/2021-22 od 24. veljače 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu pod brojem …, kreditna partija …, sklopljenog između tužitelja i tuženika 29. studenog 2006., a ovjerenog kod javnog bilježnika R. G. iz B. pod brojem: … dana 29. studenoga 2006. a koja:

 

- u čl. 1. glasi: "… protuvrijednosti od 55.800,00 CHF (slovima: pedesetpettisućaosmsto i 00/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita."; - u čl. 2. glasi "... od 55.800,00 CHF (slovima: pedesetpettisućaosmsto i 00/100 CHF)" te ".... sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.";

 

- u čl. 7. glasi: "... u kunskoj protuvrijednosti 400,46 CHF (slovima: četristo i 46/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.";

 

- u čl. 23. P) glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.

 

1.2. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze kredita vezana za valutu švicarski franak isplati iznos od 72.303,97 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, n pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi.

 

1.3. U točki III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.591,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 354,82 kn odbijen.

 

2.1. Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 72.303,97 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.

 

2.2. U točki II. izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s preostalim dijelom te više zatraženim troškovima postupka (točka III. izreke), na način da je naloženo tuženici da tužitelju, zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze kredita vezana za valutu švicarski franak isplati i daljnji iznos od 2.930,65 kn sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose i po stopi preciznije određenim u toj presudi.

 

2.3. U točki III. izreke (pogrešno numeriranoj kao točka II. izreke). naloženo je tuženici da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 354,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana, te je u točki IV. izreke (pogrešno numeriranoj kao točka III. izreke) naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u roku od 15 dana u iznosu 2.635,50 kuna.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj poslovni broj Revd 3893/2022-2 od 17. siječnja 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv presude, u odnosu na pitanje:

 

              „Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalnopravnih prigovara tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 388,96 EUR / 2.930,65 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate na taj iznos, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje tome sudu i u oba slučaja naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak revizijskog postupka sukladno priloženom troškovniku.

 

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-potrošača za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (u člancima 1., 2., 7. i 23. P) zaključenog između stranaka 2006. kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

 

8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a pobijana presuda je ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. 1. U postupku koji je prethodio reviziji u dokaznom postupku je prvostupanjski sud proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplate u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate kredita. Sudski vještak je u Nalazu i mišljenju izračunao razliku po osnovi promjenjive valutne klauzule u iznosu od 9.985,35 EUR / 75.234,62 kn, izračunao je i pozitivne i negativne razlike pri čemu negativna tečajna razlika iznosi 388,96 EUR / 2.930,65 kn, a tuženica je u podnesku od 19. studenog 2021. prigovorila takvom izračunu, te je navela da uzimanje u obzir samo onih činjenica koje idu u korist tužitelju, a ne i onih koje idu u korist tuženiku, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke jer do promjene tečaja nije dolazilo odlukama tuženice već neovisnog tijela, HNB-a, pa u slučaju eventualnog utvrđenja nepoštenosti valutne klauzule posljedica je njeno neprimjenjivanje.

 

9. 2. Prvostupanjski sud je naložio tuženici da tužitelju isplati iznos od 9.596,39 EUR / 72.303,97 kn, koji iznos predstavlja i pozitivnu i negativnu tečajnu razliku, a odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 72.303,97 kn, odnosno u iznosu od 2.930,65 kn.

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke na način da je naložio tuženici isplatiti tužitelju daljnji iznos od 2.930,65 kn uz obrazloženje:

 

              „Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja u preostalom dijelu tužbenog traženja držeći osnovanim prigovor tuženika o potrebi uračunavanja negativnog salda. Naime, jednostavnim pregledom izračuna vidljivo da u situacijama kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita vještak iskazuje rezultat jednak nuli. (...)

 

              Nadalje, vještakinja je navela kako je način obračuna tečajne razlike opisala u svom nalazu na 2. stranici, a iz navedenog opisa načina izračuna jasno je da je ranije tužena preplata kamata s uključenom pripadajućom joj tečajnom razlikom na preplatu kamata, oduzeta od ukupne preplate, te nije u obračun tečajne razlike uključena dva puta, a kako to smatra tuženik. Dakle, tužitelju je na pravilno utvrđeni iznos po osnovi izvršene preplate s osnove valutne klauzule razlike valjalo dosuditi i daljnji iznos od ukupno 2.930,65 kn uz pravilno priznatu zakonska zatezna kamata primjenom odredbe čl. 346. u vezi čl. 349. i čl. 1085. te čl. 29. st. 2. ZOO-a.“

 

11. Tuženica je tijekom postupka isticala, a to ponavlja i u reviziji, da nije u skladu s pravilima pravne i financijske struke jednostrano sagledavanje samo onih činjenica koje idu u korist tužitelju, odnosno samo razdoblja kada je tečaj CHF bio viši od početno ugovorenog, već je potrebno za potpuno razumijevanje ugovornog odnosa sagledavati ugovor kao cjelinu. Smatra da nije logično, a niti postoji argument kojim bi se opravdalo zaključivanje da je aprecijacija tečaja zahvaćena eventualnom ništetnošću, dok deprecijacija nije. Drugim riječima, budući da se radi o jedinstvenom pravnom odnosu, prema njezinoj tvrdnji, razlika se treba računati kao sveukupna tečajna razlika uključujući i pozitivne i negativne razlike.

 

12. O postavljenom pitanju je prošireno vijeće ovoga suda u predmetu broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., dalo odgovor, a on glasi:

 

              "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

 

13. Navedeni odgovor na postavljeno pitanje obrazložen je na slijedeći način:

 

              "(...) ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

 

              Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate".

 

14. S obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, na temelju svega naprijed navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.