- 1 -              Rev 206/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 206/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. V. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K. K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 428/2022-2 od 1. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 4166/2019-30 od 20. listopada 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice na isplatu 31.869,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose po dospijeću svakog prvog u mjesecu u razdoblju od prosinca 2007. do svibnja 2014. pa do isplate, te na isplatu 134.735,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od ožujka 2007. do svibnja 2014. pa do isplate. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici 28.239,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Rješenjem ovog suda broj: Revd - 3444/2022-2 od 26. listopada 2022. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. za iznos od 92,30 EUR /695,47 kuna sa zateznom kamatom u odnosu na pravno pitanje:

 

              „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica je odgovorila na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu više plaćenog iznosa po osnovu ništetne valutne klauzule i ništetne promjenjive kamatne stope potrošačkog kredita u švicarskim francima.

 

8. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 3444/2022-2 od 26. listopada 2022. dopušteno, reviziju temelji na razlozima: - da je tužiteljica tužbom podnesenom 4. lipnja 2019. (dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 14. lipnja 2014.), između ostalog zahtijevala isplatu razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju u iznosu od 4.137,53 EUR /31.174,25 kuna/ s pripadajućom zateznom kamatom, - da je podneskom od 30. studenog 2020. preinačila tužbeni zahtjev koji se odnosi na navedenu pretplatu po osnovu načina promjene kamatne stope time što je povisila pojedine zatražene iznose mjesečnih pretplata čime je povisila ukupan iznos navedene pretplate po osnovu načina promjene kamatne stope s izvornih 4.137,53 EUR /31.174,25 kuna/ na 4.229,84 EUR /31.869,72 kune/ s pripadajućom zateznom kamatom, - koji zahtjev u dijelu koji je preinakom povišen za iznos od 92,30 EUR /695,47 kuna/ s pripadajućom zateznom kamatom je (shodno istaknutom prigovoru tijekom postupka) u zastari, jer nije utužen do 13. lipnja 2019. godine, te koji prigovor tuženika je pobijanom presudom uz pogrešnu primjenu materijalnog prava odbijen kao neosnovan. Kod navedenih razloga tuženik se poziva na pravno shvaćanje ovog suda zauzeta u odlukama Rev – 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revx – 985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Revr – 1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., Revd – 1801/2021-2 od 5. travnja 2022., te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda koje je zauzeto na sjednici održanoj 31. siječnja 2022.

 

9. S obzirom na navedeno treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema shvaćanju ovog suda iznijetom u odlukama: Revr – 1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., Revr – 1068/2016-2 od 9. travnja 2019., te dalje u odlikama na koje se tuženik poziva u reviziji „...povećanje tužbenog zahtjeva (...) predstavlja preinaku tužbe, pa se glede tog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev...“, odnosno „...budući da je u pobijanoj presudi sud pravilno zaključio da je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe osnovano revident navodi da je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev jer se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev...“. Dakle, u bitnom navedeno pravno shvaćanje temelji se na postupovnopravnom određenju povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektive preinake tužbe u smislu odredbe čl.191. st. 1. ZPP-a, zbog čega se glede razlike u kojoj je zahtjev povećan parnica u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) smatra pokrenutom tek kad je taj povećani zahtjev istaknut, tj. za koju razliku je tek u tom trenutku došlo do prekida zastare.

 

10. S druge strane, kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.

 

11. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.

 

12. Shodno navedenom na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“

 

13. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.