Posl.br.P-4938/23

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S., po sucu tog suda Ljiljana Mustapić u pravnoj stvari
tužiteljice J. R. iz  S.,  OIB…, zastupana po punomoćniku M. J., odvjetnica u S., protiv tuženika D. Š. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. S., odvjetnik u S., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2023 godine na ročištu za objavu presude, dana 16. siječnja 2024. godine,

p r e s u d i o j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od 6.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2015 g. po
stopi sukladno čl.29 Zakona obveznim odnosima pa do isplate, za više zatraženo u
iznosu od 23.000,00 Eura i za zateznu kamatu za razdoblje od 1. lipnja 2015 do 15.
srpnja 2015 godine tužbeni zahtjev odbija se zahtjev kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate. U
tužbi se navodi da je tužiteljica pozajmila tuženiku u dva navrata ukupno iznos od

29.000,00 EUR-a. Ovaj iznos tuženik duguje tužiteljici na dan 30. lipnja 2015.godine.
U više navrata tražila od tuženika da joj vrati navedeni iznos ali se tuženik oglušio.
Tužiteljica živi i radi u inozemstvu Stoga predlaže donošenje presude radi isplate
iznosa 29.000,00 EUR-a sa pripadajućom kamatom od 1. lipnja 2015 g. pa do
isplate.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi tužbe nisu točni, dakle ni iznos ni vrijeme
dospijeća. Točno jest da je među strankama došlo do određene novčane transakcije,
ali nikako ne na način i ne u iznosu koji se u tužbi navodi.

Podneskom od 10. studeni 2017.g. tuženik ustraje u svim prigovorima i među
strankama nije sporno kako je tužiteljica tuženiku pozajmila iznos novca u travnju

2009.g., te je isto tako nesporno kako je rok za vraćanje posudbe bio dogovoren u
roku od jedne godine, dakle 2010.g. Međutim sporna je visina posuđenog iznosa, te
iznosi koje je tuženik vratio tužiteljici u navedenom roku. U iskazu koji je tužiteljica
navodi kako je tuženiku posudila iznos od 11.000,00 EUR-a dana 20. travnja 2009.g.,

2

P-4938/2023

te u istom mjesecu iste godine i iznos od 9.000,00 EUR.a. Nadalje tužiteljica ističe
kako je tuženik dio pozajmljenog iznosa vratio i to iznos od 2.400,00 EUR-a, pa iznos
od 1.300,00 EUR-a te iznos od 200,00 EUR-a.

Iz navedenog proizlazi kako je ukupan iznos pozajmljenog bio 20.000,00
EUR-a, od kojeg je tuženik vratio 3.900,00 EUR-a, što bi značilo kako je visina duga
tuženika prema tužiteljici bila 16.100,00 EUR-a, što je u suprotnosti s činjeničnim
navodima iz tužbe da visina duga tuženika prema tužiteljici iznosi 29.000,00 EUR-a.

Dakle tužiteljica je proturiječna sama sebi u pogledu visine duga u tužbi navodi
jedan iznos, za kojeg tvrdi da nije bilo nikakvog vraćanja, a u svom iskazu navodi
daleko manji iznos te priznaje da je tužitelj vraćao svoj dug. Tuženik, za razliku od
tužiteljice tvrdi da dugovanje prema tužiteljici iznosi maksimalno 5.000,00-6.000,00
EUR-a. Kako tužiteljica nije izložila niti jedan dokaz kojim nedvojbeno dokazuje
pozajmljivanje iznos od 29.000,00 EUR-a, odnosno 20.000,00 EUR-a, a priznaje da
su se određeni iznosi pak vraćali, tuženik priznaje dugovanje prema tužiteljici u
iznosu od 6.000,00 EUR-a.

Među stranaka nije sporno kako su ugovorile je rok vraćanja duga od jedne
godine slijedom čega je dug dospio u travnju 2010.g. Obzirom na činjenicu da je
tužba u ovom predmetu podnesena u srpnju 2015.g., ističe prigovor zastare
potraživanja.

Presudom posl.br.P-9115/2015 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, povodom
žalbe tužitelja Županijski sud u Š. rješenjem posl.br.Gž-423/2018 ukinuo
navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je ustrajala u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe proveo dokaz saslušanjem
stranaka, svjedoka P. Š. i R. A., te pregledao ostalu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, a temelji se na
tvrdnjama tužitelja da je u više navrata pozajmila tuženiku utuženi iznos. Među
strankama je prijeporno da li postoji tuženikovo dugovanje u utuženom iznosu.

Prema odredbi čl.499 ZOO-a (NN 35/05,41/08i12/11 u daljnjem tekstu ZOO)
ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos
novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje vratiti
mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i
kakvoće.

Prema čl.500 ZOO zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

Prema čl.504 ZOO ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma niti se
on može odrediti iz okolnosti zajma zajmoprimac može vratiti zajam nakon isteka

3

P-4938/2023

primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi na zamolbu tuženika podigla je u poslovnici
Volksbanke u S. dana 20. travnja 2009.g. iznos od 11.000,00 EUR-a, nakon toga
posudila i daljnji iznos od 9.000,00 EUR-a koji iznos je bila njena ušteđevina u
mjesecu travnju 2009.g.., a on se obvezao navedeni iznos vratiti nakon godinu dana.
koji tada nije vratio, te je potpisao je potvrdu o dugovanju. Od pozajmljenog iznosa
vratio je iznos od 2.400,00 EUR-a 2010.godine. 2011.g. tuženik je vratio po
navedenom 1.300,00 EUR-a a 2014.g. te 1.500,00 kn na njen račun.. osim
navedenog ništa nije vratio. Utuženi iznos koji potražuje od tuženika predstavlja
sveukupno dugovanje iz razloga što je morala podignuti kredit i vratiti dug trećoj
osobi i otplaćuje taj dug, a predmetni dug je vezan za posudbu tuženiku. Prije
utuženog iznosa posuđivala iznose tuženiku koje je vraćao, nekad je to bilo 5.000,00
EUR-a nekad 6.000,00 EUR-a a ispod 5.000,00 nikad to nije bilo. Zadnji put o dugu
je razgovarala sa tuženikom 2011.g. kada je tuženik prodao zlatarnicu.

Iz iskaza tuženika proizlazi kako je od tužiteljice posuđivao određene iznose
novca i uredno vraćao, glede toga ne postoji nikakvi pisani trag. Nikada nije primio
utuženi iznos na ruke i nije se obvezao u godinu dana vratiti. Od tužitelj je primio
iznos od 15.000,00 do 17.000,00 EUR-a prije 8-9 godina a dio tog dugovanja je
vratio osobno na ruke i njenom sinu, zadnje isplata po dugovanom izvršena je

2011.g. Ona mu je kazala da će dio posuđenog novca podići na Sberbanci a dio
novca se nalazio kod nje u kući. Bio je vlasnik zlatarskog obrta, zbog dugovanja je
zatvorio obrt, ne zna koliko je dugovanje sveukupno iznosi posuđivano mu u dva tri
navrata posuđeni iznos je vratio. Nikakvim pismenom nije se obvezao na povrat
dugovanja u godinu dana kako to navodi tužiteljica već mu je ona kazala da će
pomalo vraćati kako bude mogao tako su on i sin donosili novac u kuću na ruke, a
radilo se o iznosima od 200,00 EUR-a o tome nije vodio evidenciju već je o tome
evidenciju vodila tužiteljica, nije bila ugovorena kamata već je kazala da je izgubila
kamate na štednju u iznosu od 4.000,00 EUR-a pa mu je navedeno uračunala u
utuženo potraživanje. Prema njegovoj procjeni sveukupno dugovanje iznosi oko

5.000,00 do 6.000,00 EUR-a, zadnji put je vratio dio dugovanja tuženik 2011.g. Osim
iznosa od 11.000,00 EUR-a predala mu je daljni iznos od 5.000,00 EUR-a, prilikom
posudbe nije bio nitko prisutan, sin Ivica je vraćao tužiteljici određene iznose novca,
sa tužiteljicom nije dogovorio kamatu.

Iz iskaza svjedoka A. R. proizlazi kako je tužiteljica posudila tuženiku
iznos od 20.000,00 EUR-a prije osam godina. Tuženik sa svojom suprugom došao je
u stan i tražio posudbu navedenog iznosa. Svrha posudbe bilo je otvaranje obrta za
proizvodnju pekarskih proizvoda. On se protivio, tuženik je kazao da ima automobil i
da će je odvesti na banku da podigne novac Nakon što su se vratili iz banke u stan
predala je tuženiku iznos od 20.000,00 EUR-a.Tom prigodom tuženik je potpisao
izjavu o dugovanju i obvezao se navedeni iznos vratiti tužiteljici u roku od godinu
dana. Sin tužitelja je nakon posudbe novca dolazio je i vraćao iznose od 100,00 i
200,00 kn a o tome postoji evidencija koju je ona vodila. Svjedok ne zna koliko
posuđenog vraćeno. Glede dugovanja dolazila je supruga tuženika i govorila da ima
neku zemlju u O. a on je kazao da to njega ne zanima, a supruga tuženika
također im je pokazala kuću i zemlju u B. u naravi vikendica. Tužiteljica je u
tadašnjoj banci Volks bank podigla iznos od 20.000,00 EUR-a, nije isti dan mogla

4

P-4938/2023

podići cjelokupni iznos novca iz razloga što je isti bio oročen ali je tuženiku iznos od

20.000,00 EUR-a dala u stanu Ne sjeća se kada je sin tuženika vratio zadnji iznos.
Kada je novac predan tuženiku nije bio nitko prisutan osim njega, tužitelj, tuženika i
njegove supruge.

Iz iskaza svjedoka P. Š. proizlazi da mu je poznato da je tužitelj
posudio tuženiku prije sedam osam godina iznos od oko 25.000,00 EUR-a koliki je
točan iznos ne zna, između 25.000,00-30.000,00 EUR-a koji je podigla na banci.
tuženik se obvezao dugovani iznos vratiti u roku od godine dana ali isti nije u
navedenom roku vratio odnosno vraćao je iznose od po 100,00-200,00 EUR-a, a
koliki je iznos vratio nije mu poznato. O povratu duga vodila je tužiteljica evidenciju
te mu je govorila da tuženik nije vratio dugovano a propale su joj kamate na banci.
Supruga tuženika je nudila neku zemlju i prostor radi povrata dugova. Posudila mu je
navedeni iznos novca iz razloga što su bili u prijateljskim odnosima. bio je vlasnik
zlatarnice i molio je tužiteljicu za posudbu.

Iz izvedenih dokaza iskaza stranaka te svjedoka, a u nedostatku pisane
dokumentacije, tužiteljica u spis prilaže presliku potvrde o dugovanju tuženika (list
spisa 100-103) koju tuženik osporava, njen sadržaj i vjerodstojnost. Tuženik priznaje
dugovanje u iznosu 6.000,00 EUR-a,(list 45-46 spisa) stoga je tužiteljici dosuđen
navedeni iznos. Na tužiteljici je bio teret dokaza da je predala tuženiku utuženi iznos
tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da je zahtjev za vraćanje postavila prije
podnošenja tužbe pa joj zatezna kamata pripada od dana podnošenja tužbe 16.
srpnja 2015 g.(čl.219 ZPP-a)

Prema odredbi čl.215 st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
broj 35/05,41/08,125/11;dalje:ZOO) propisano je zastara počinje teći prvog dana
poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze, ako zakonom
za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl.241 ZOO-a propisuje da se
zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom
poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja,
osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Odredbom čl.245.st.1.ZOO-a propisano je nakon prekida zastara počinje teći
iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok
za zastaru, a st.3. istoga članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tuže ili
pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem
tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor
okončan ili završen na neki drugi način.

Člankom 225 ZOO-a je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako
zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Zastarijevanje počinje teći prvog dana
poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Tuženik u stranačkom iskazu prizaje da je zadnja uplata izvršena 2011
godine. Prema odredbi čl.240 ZOO-a zastra se prekida kada dužnik prizna dug i na
posredan način kao što je davanje otplate, plaćenje kamata, davanje osiguranja,
stoga nije osnovan prigovor zastare tuženika kako je tužba podnijeta 16. srpnja

2015.g., dakle van zastarnog roka od pet godina prema čl.225 ZOO-a. Zastarjevanje
se prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom protiv

5

P-4938/2023

dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili
ostvarenja čl.242 ZOO-a.

Pozivom na odredbu čl.322 ZOO u vezi čl.17 tada važećeg Zakona o
deviznom poslovanju (Narodne novine br.96/03-145/10) treba primijeniti odredbu čl.
323 st.1 ZOO-a. Posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna strana dužna vratiti
drugoj ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a to je upravo iznos u eurima.
Stoga je odlučeno kao u izreci. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi
članka 155 i 154 st.2. ZPP-a.

U Splitu, dana 16. siječanj 2024 godine.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u
Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od
dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste