- 1 -              Rev 1056/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1056/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz R., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. M., B. M. u R., protiv tuženika T. K. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-6/22-3 od 8. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda na temelju priznanja i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-482/2018 od 14. listopada 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-6/22-3 od 8. ožujka 2022., u dijelu pod st. II. t. 1., t. 2. i t. 3. izreke i u dijelu pod st. III. izreke, te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja i presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

              "1. Utvrđuje se da je tužiteljica N. K. OIB ... iz R., suvlasnica u ½ (jednoj polovini) dijela nekretnine – etažno vlasništvo (E7), udio 44/1000 – prostorija broj 8 podne površine 21,96 m2 (na nacrtu oslikana zelenom bojom), u zgradi izgrađenoj na k.č.br. 64/218 opisanoj kao "kuća broj ... i dvorište", površine 900 m2, upisana u zk.ul. 2124 K.O. H. pri Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci.

              2. Utvrđuje se da je tužiteljica N. K. OIB ... iz R., suvlasnica u ½ (jednoj polovini) dijela slijedećih nekretnina: - nekretnine označene kao k.č.br. 529/2 upisane u zk.ul. 2832, K.O. K. - L. pri Zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci u naravi šuma površine 307 m2 i - nekretnine označene k.č.br. 530/2 upisane u zk.ul. 2832 K.O. K. - L. u naravi šuma, ruševina, njivica ukupne površine 710 m2 pri Zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci.

              3. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu naslovnog suda upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama opisanih u točkama 1 i 2 na ime i za korist N. K. u ½ (jednoj polovini) dijela.

              4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 27.700,00 u roku od 15 dana.

              5. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka preko iznosa od 27.700,00 kuna do iznosa od 46.875,00 kuna.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Odbija se žalba tuženika T. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-482/2018 od 14. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke te pod točkom 3. izreke gdje se nalaže Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci upis uknjižbe prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine – etažno vlasništvo (E7), udjel 44/1000 – prostorija broj 8 podne površine 21,96 m2 (na nacrtu oslikana zelenom bojom), u zgradi izgrađenoj na k.č.br. 64/218 opisanoj kao "kuća broj ... i dvorište", površine 900 m2, upisana u zk.ul. 2124 K.O. H.

              II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-482/2018 od 14. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, pod točkom 3. izreke koja se odnosi na nekretnine označene kao kč. br. 529/2 i 530/2 i u dijelu pod točkom 4. izreke te sudi:

              1. Odbija se tužiteljica N. K. s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela nekretnine označene kao k.č.br. 529/2, upisane u zk.ul. 2832, K.O. K. - L. pri Zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, u naravi šuma površine 307 m2 i nekretnine označene k.č.br. 530/2, upisane u zk.ul. 2832 K.O. K. - L. u naravi šuma, ruševina, njivica, ukupne površine 710 m2, pri Zemljišnom knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci te nalaganje Zemljišno knjižnom odjelu naslovnog suda uknjižbu prava vlasništva u ½ dijela tih nekretnina.

              2. Odbija se tužiteljica N. K. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

              3. Nalaže se tužiteljici N. K. naknaditi tuženiku T. K. trošak parnice u svoti od 22.265,62 kn, u roku od 15 dana.

              III. Odbija se tužiteljica N. K. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu."

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-568/2023-2 od 21. veljače 2023., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. II. toč. 1., toč. 2. i toč. 3. izreke i u dijelu pod st. III. izreke, u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

              "Je li nužno prije pokretanja postupka radi utvrđenja bračne stečevine na imovini koja je stečena ugovorom o darovanju pokrenuti poseban postupak u kojem će se utvrđivati radi li se o simuliranom pravnom poslu (odnosno – je li istim prikriven ugovor o kupoprodaji) ili je navedeno dopušteno utvrđivati u istoj parnici kao prethodno pitanje?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljice je protiv navedene presude u dijelu u kojem je ona dopuštena, podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vrati tme sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje bračne stečevine i upis u zemljišne knjige.

 

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da u konkretnoj situaciji treba primijeniti Obiteljski zakon (NN 116/2003, 17/2004, 136/2004, u daljnjem tekstu ObZ) uz utvrđenje da nekretnine iz točke 2 izreke presude predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u smislu čl. 248. ObZ-a i čl. 249 ObZ-a i odlučio kao u točki 2 izreke presude, jer su darovni ugovor i kupoprodajni ugovor, koje je tuženik zaključio sa svojim bratom simulirani pravni poslovi koji prikrivaju stvarnu kupnju predmetnih nekretnina novcem iz imovine bračne zajednice stranaka.

 

9. Drugostupanjski sud je utvrdio da je tuženik označene nekretnine stekao valjanim Ugovorom o darovanju koji niti na koji način nije raskinut, poništen, utvrđen ništetnim odnosno, da nije nastao, te je ocijenio da je prvostupanjski odluku glede nekretnina u K. donio pogrešnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 249. st. 1. ObZ u svezi s odredbom čl. 253. st. 2. ObZ, jer se radi o imovini koju je tuženik stekao na različitom pravnom temelju, na temelju darovanja, a kako se radi o valjanom pravnom poslu kojim je svoje nekretnine brat tuženika darovao tuženiku a stekao ih je na temelju također valjanih ugovora o prodaji, ocjena prvostupanjskog suda kako se radi o bračnoj stečevini donijeta je na temelju pogrešne primjene označenog materijalnog prava zbog čega su, po tome sudu, za ocjenu pravnog temelja stjecanja tuženika neodlučni navodi tužiteljice i iskazi saslušanih svjedoka, kao i potvrde o isplatama i bilješke, te je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke i dijelu pod točkom 3. izreke koji se odnosi na nekretnine sadržane pod točkom 2. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

10. Tužiteljica smatra da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja bračne stečevine jer je prihvatio tezu tužiteljice da, iako je tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine na temelju ugovora o darovanju, kome je prethodio kupoprodajni ugovor između prodavatelja i brata tuženika, zbog činjenice da je nekretnina kupljena za vrijeme braka stranaka i sredstvima bračne zajednice stranaka (a ne sredstvima tuženikova brata), predstavlja bračnu stečevinu stranka, pa se radi o simuliranoj kupoprodaji i darovanju, što je moguće raspraviti i kroz prethodno pitanje u ovoj vrsti parnice.

 

11. Naznačenim pitanjem tužiteljica problematizira pitanje mora li se u postupku radi utvrđenja bračne stečevine na imovini koja je stečena ugovorom o darovanju pokrenuti poseban postupak u kojem će se utvrđivati radi li se o simuliranom pravnom poslu (odnosno – je li istim prikriven ugovor o kupoprodaji) ili je navedeno dopušteno utvrđivati u istoj parnici kao prethodno pitanje.

 

12. U odluci broj Rev 2097/2011 od 10. lipnja 2015., na koju se pozvala tužiteljica, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja bračne stečevine jer je prihvatio tvrdnju tužitelja da, iako je tuženica upisana kao vlasnica sporne nekretnine na temelju ugovora o darovanju, ista je platila cijenu za navedene nekretnine iz sredstava stečenih radom stranaka tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, pa se radi o simuliranoj kupoprodaji. U toj odluci je revizijski sud naveo da drugostupanjski sud nije dao dovoljno jasne razloge koji bi opravdali izloženo shvaćanje da pravni posao kojim su raniji vlasnici ustupili svoj suvlasnički dio tuženici predstavlja darovanje, a ne kupoprodaju kako je to ocijenio prvostupanjski sud, te je u obrazloženju revizijskog rješenja naveo;       

              "Navedenim se prema ocjeni prvostupanjskog suda radi o kupoprodaji, a ne darovanju kako je to formalno (dakle simulirano) prikazano u ispravi koja je bila temelj za provedbu uknjižbe. Kako je isplata izvršena iz sredstava stečenih radom stranaka tijekom trajanja bračne zajednice, to prema ocjeni prvostupanjskog suda suvlasnički dijelovi koji su na tuženicu preneseni temeljem navedenog pravnog posla predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, baš kao i suvlasnički dio kojeg je tuženica stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa svojom majkom."

 

13. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, s tim da prema čl. 12. st. 2. ZPP-a odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Prema navedenoj odredbi, dakle, sud može sam riješiti prethodno pitanje kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju toga pitanja o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ. 

 

14. Tužiteljica u reviziji, u svezi s postavljenim pitanjem, osnovano navodi da je glede svoje tvrdnje da se radi o simuliranim ugovorima dostavila relevantnu materijalnu dokumentaciju:

            - bilješke koje je sastavio tuženik ("porez na A.", porez na darovanje te troškovi nasipavanja prilaznog puta, odvoza i dovoženja materijala),

            - izvode iz računa tuženika kod E.&S. b. d.d.-a i P.-a iz kojih su razvidne novčane transakcije s računa tuženika u vrijeme kupnje spornih nekretnina,

             - podnesak HZMO-a iz kojega je vidljivo da je pok. A. K. jedino u svom radnom vijeku bio zaposlen u razdoblju od 15.1. 2004. do 26.05.2005., iz kojeg je vidljivo da nije imao nikakvih financijskih sredstava za kupnju nekretnina,

              - da je personalnim dokazima, saslušanjem zajedničkih kćeri stranaka i vlastitim iskazom, pojasnila da nije znala da je u vrijeme kupnje predmetnih nekretnina zajedničkim novcem stranaka tuženikov brat bio naveden kao ugovorna strana u ugovorima o kupoprodaji, a nije znala niti za naknadno sklopljen ugovor o darovanju,             

              - da je svima bilo poznato loše financijsko stanje brata tuženika koji je i cijeli svoj život boravio sa svojom majkom u njezinom stanu, odnosno da je dostavila dostatan broj dokaznih prijedloga iz kojih je prvostupanjski sud mogao izvesti zaključak da je bila riječ o disimuliranom pravnom poslu čiji je jedini cilj bio izuzimanje ovdje spornih nekretnina iz bračne stečevine stranaka, a da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno pogrešno tumačio odredbu iz čl.249.st.1. ObZ- a u vezi s čl.253.st.2. ObZ-a, a bazira se na izostanku meritornih razloga drugostupanjskog suda koji bi opravdali izloženo shvaćanje da pravni posao kojim je na tuženika preneseno pravo vlasništva nad ovdje spornim nekretninama predstavlja darovanje

 

15. Drugostupanjski sud, prema shvaćanju ovoga suda, pogrešno smatra da činjenica što je tuženik predmetne nekretnine stekao valjanim Ugovorom o darovanju "koji niti na koji način nije raskinut, poništen, utvrđen ništetnim odnosno, da nije nastao", odnosno da sama činjenica da se "radi o valjanom pravnom poslu kojim je svoje nekretnine brat tuženika darovao tuženiku a stekao ih je na temelju također valjanih ugovora o prodaji", da je ocjena prvostupanjskog suda kako se radi o bračnoj stečevini donijeta na temelju pogrešne primjene označenog materijalnog prava zbog čega su, po tome sudu, "za ocjenu pravnog temelja stjecanja tuženika neodlučni navodi tužiteljice i iskazi saslušanih svjedoka, kao i potvrde o isplatama i bilješke", očito smatrajući da u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije moguće primijeniti odredbu čl. 12. st. 1. ZPP-a i sam riješiti sporno pitanje jesu li ugovori na temelju kojih je tuženik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina prividni-simulirani pravni poslovi i kao takvi nemaju učinka među ugovornim strankama u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ili oni možda prikrivaju neki drugi ugovor, koji bi važio, ukoliko je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (čl. 66. st. 2. ZOO).

 

16. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

              "Prije pokretanja postupka radi utvrđenja bračne stečevine na imovini koja je stečena ugovorom o darovanju nije nužno voditi poseban postupak u kojem bi se utvrđivalo radi li se o simuliranom pravnom poslu, odnosno u kojem bi se utvrđivalo je li istim prikriven ugovor o kupoprodaji, već je je navedeno dopušteno utvrđivati u istoj parnici radi utvrđenja bračne stečevine, kao prethodno pitanje.

 

17. Prema navedenom, drugostupanjski sud nije analizirao, niti je ocijenio sve dokaze koje je predložila tužiteljica, a na koje je ukazala u reviziji, kojima je dokazivala da je tuženik zajedničkim sredstvima platio kupoprodajnu cijenu za sporne nekretnine, koje je prvostupanjski sud cijenio kao razrješenje prethodnog pitanja postoji li na spornim nekretninama pravo tužiteljice na utvrđenje adekvatnog suvlasničkog dijela, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda, sporne, a odlučne činjenice nisu raspravljene primjenom č. 12. st. 1. ZPP-a, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude valjalo je ukinuti presudu drugostupanjskog suda u dijelu pod st. II. t. 1., t. 2. i t. 3. izreke i u dijelu pod st. III. izreke, te predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje vijeću drugostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

19. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.