1

Poslovni broj: UsI-210/22-26

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja J. J. iz Z.,  OIB: ..., protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Z., OIB: ..., radi isplate novčane naknade žrtvama kaznenih djela, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 8. prosinca 2023. godine, u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 15. prosinca 2023. godine, 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-702-02/20-01/21, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-11 od 17. lipnja 2021. godine.

                                                      Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 21. siječnja 2022. godine protiv rješenja Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-702-02/20-01/21, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-11 od 17. lipnja 2021. godine, kojim se odbija zahtjev podnositelja J. J. kao neosnovan.

2. Tužitelj ističe da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje u zakonskom roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva od 16. srpnja 2020. godine, pa čak i ako bi se radilo i o produljenom roku po članku 101. stavku 2. ZUP-a od 60 dana, i taj rok su debelo promašili, jer su sporno rješenje donijeli nakon skoro godinu dana od zakonom previđenog roka od 30 dana. Isto nije dostavljeno podnositelju da konzumira pravne lijekove žalbe na rješenje. Temeljem članka 117. stavka 1. (1,2,3,4) ZUP-a tužitelj zahtjeva da se predmet vrati na nadležni upravni postupak, odnosno da se rješenje tuženika poništi, te preinači tako da se tužitelju odobri procesno pravo na utvrđivanje činjeničnog stanja ove pravne stvari. Osim toga, tužitelj predlaže da se poništi protuzakonito rješenje, KLASA: UP/l-702-02/20-01/21, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-11 od 17. lipnja 2021. i proglasi oglašavanje rješenja ništavim. Tužitelj ističe da trpi znatnu materijalnu štetu, kao i duševne boli radi nesavjesnog i protuzakonitog ponašanja tuženika, obzirom na okolnost zadobivenih ozljeda 100% invaliditeta M. J. od kojih je i preminula prilikom primitka iste na hitnu pomoć i neuspjelog pokušaja liječenja predmetne u bolnici. Činjenica je da je ovdje tužitelj kao podnositelj dana 16. srpnja 2020. podnio zahtjev za novčanu naknadu u zakonskom roku kao posredna žrtva više kaznenih djela: osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. KZ-a, nesavjesnog liječenja iz članka 181. KZ-a, ubojstva kao teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. KZ-a, te određeno specificirao niz drugih kaznenih djela sve počinjenih na štetu njegove majke M. J., te navodeći da je kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede počinjeno 20. studenog 2019. od strane „K. M." kao počinitelja i „M. H., te I. V.", dok bi iz Policijske potvrde o prijavi ili evidenciji kaznenog djela, proizlazilo da su prijavljena kaznena djela počinjena u razdoblju od 21. studenog 2019. pa sve do 27. veljače 2020., kao dana kad je M. J. neopravdano i bez objašnjenja od nadležne doktorice P., neobjašnjeno preminula shodno medicinskoj dokumentaciji radi otpuštanja iste na kućnu njegu dana 26. veljače 2021. Slijedom navedenog tužitelj kao podnositelj potražuje naknadu troškova liječenja majke J. M. od: 1.623,00 kn, izgubljenu zaradu 35.000,00 kn, naknadu gubitka zakonskog uzdržavanja 70.000,00 kn, te pogrebne troškove u iznosu od 5.000,00 kuna. Tužitelj dalje navodi da je Odbor o zahtjevu odlučio na temelju odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09.) jednoglasnom odlukom protuzakonito, jer nije utvrdio pravo činjenično stanje. Naime, temeljem članka 24. stavka 3. točke 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku, podnositelj, ovdje tužitelj je uputio putem emaila na pisarnicu Ministarstvu pravosuđa, ovdje tuženiku upravo zahtjev za izuzeće službene osobe povodom diskriminacije i pristranosti službene osobe prilikom informiranja o predmetu koji se vodio odugovlačenjem i nerješavanjem duže od 9 mjeseci. Nadalje, članak 5. stavak 5. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela propisuje da kada je kaznenim djelom prouzročena smrt neposredne žrtve, pravo na naknadu ima posredna žrtva. Nadalje, stavak 6. istog članka Zakona, propisuje da se posrednom žrtvom smatraju: bračni drug, izvanbračni drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh, pastorak neposredne žrtve i osoba s kojom je neposredna žrtva živjela u istospolnoj zajednici. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Zakona, neposredna žrtva ima pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite u visini zdravstvenog standarda utvrđenog propisima obveznog zdravstvenog osiguranja, dok se prema stavku 2. naknada priznaje samo ako neposredna žrtva nema pravo na pokriće troškova na temelju zdravstvenog osiguranja. Prema odredbi članka 11. Zakona, neposredna žrtva ima pravo na naknadu za izgubljenu zaradu, koja se priznaje u jednokratnom iznosu od najviše 35.000,00 kuna.  Odredba članka 12. stavka 1. Zakona propisuje da posredna žrtva iz članka 5. stavka 6. i 7. ovog Zakona koja je umrla, a koju je neposredna žrtva uzdržavala ima pravo na naknadu zbog gubitka zakonskog uzdržavanja. Nadalje, iz odredbe stavka 3. proizlazi da se naknada iz stavka 2. ovog članka priznaje samo ako posredna žrtva nema pravo na davanje iz obveznog mirovinskog osiguranja, dok se prema stavku 4. naknada isplaćuje u iznosu od najviše 70.000,00 kuna ukupno za sve posredne žrtve iz stavka 1. ovog članka. U smislu odredbe članka 13. Zakona, pravo na naknadu uobičajenih pogrebnih troškova, u iznosu od najviše 5.000,00 kuna ima osoba koja ih je platila. Obzirom da, iz naprijed navedene policijske potvrde, te dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, proizlazi da se ne radi o kaznenom djelu kojeg bi posljedica bila smrt preminule Marije Juretić, a to jer proizlazi da je ista preminula prirodnom smrću, a osim toga državno odvjetništvo je i odbacilo sve kaznene prijave J. J., to je na temelju članka 33. točke 3. Zakona valjalo prihvatiti zahtjev podnositelja u cijelosti kao osnovan, te odrediti iznos naknade obzirom da je temeljem protuzakonitog odbačaja kaznene prijave koja se goni po službenoj dužnosti podnositelj prijave kao oštećenik nastavio sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku privatni kazneni progon podnošenjem prijedloga za prvo saslušanje osumnjičenika i provođenje istrage pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu na broj spisa: Kir-452/2021. Tužitelj ističe da je iz navedenog članka 9. ZUP-a razvidno da službena osoba u javnopravnome tijelu nije uzela cjelokupne činjenice i okolnosti za dokaze, a sve na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i rezultata cjelokupnog postupka provjere okolnosti nastalog 100% invaliditeta M. J., te posljedice smrti iste. Nadalje, u postupku provjere zadobivenih ozljeda prilikom primitka iste na hitnu u bolnicu Merkur zatraženo je medicinsko vještačenje na okolnost zadobivenih ozeblina i fizičkih ozljeda po glavi M. J. Tužitelj, se također, očituje da je upravnom postupku prijavio predstavku na zakonitost postupanja V. policijske postaje Zagreb na PU Zagrebačku i sumnju u korupciju inspektorice E. K. i L. O. prilikom provođenja istrage ubojstva J. M., jer ih je ovdje tužitelj u više navrata disciplinski prijavljivao MUP unutarnjoj kontroli, te tražio očitovanje od PU Zagrebačke na okolnost opstruiranja istrage ubojstva, kao i počinjenje kaznenog djela nečinjenje po članku 20. KZ-a ,kao i zlouporaba položaja i ovlasti po članku 291. KZ-a. Iz navedenog je jasno razvidno da tuženik želi zabraniti istragu činjeničnog stanja zaprimanja žrtve kaznenog djela na hitnu medicinsku pomoć u Merkur, te okolnosti pod kojima je ista primljena, kao i koje je ozljede zadobila, kao i na medicinsko vještačenje zadobivenog 100% invaliditeta radi kojeg je i prilikom liječenja preminula 27. veljače 2020. u bolnici dr. I. P.. Kako tuženik nigdje u rješenju nije naveo na pokrenuti sudski postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu, kao i pravo da se tuženik izjasni od kada to odlučuje ODO Zagreb ili ŽDO Zagreb o ubojstvima i parničnim postupcima naknade štete pred sudovima.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-702-02/20-01/21, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-11 od 17. lipnja 2021. godine, te donese zakonom osnovanu presudu i naloži tuženiku ostvarenje prava tužitelju radi članka 33. stavka 3. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, kao i prihvati zahtjev tužitelja, u cijelosti, i odredi iznos naknade troškova liječenja 1.623,00 kn, izgubljenu zaradu 35.000,00 kn, naknadu gubitka zakonskog uzdržavanja 70.000,00 kn, te pogrebne troškove u iznosu od 5.000,00 kuna, dakle ukupno 111.623,00 kn. Osim toga, tužitelj predlaže sudu da obveže tuženika nadoknaditi trošak sastavljanja upravne tužbe tužitelju u iznosu od 2.500,00 kn po odvjetničkoj tarifi 250 bodova, te nadoknadi trošak upravnog postupka pod prijetnjom ovrhe.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava i protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom predmetu kao neosnovanima i pravno neutemeljenima. Jer, pobijano rješenje pravilno je i na zakonu osnovano, pa stoga tuženo tijelo nije počinilo niti jednu povredu odredbi postupka, činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrdilo i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenilo materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-702-02/20-01/21, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-11 od 17. lipnja 2021. godine (stranica 7-10 spisa), medicinsku dokumentaciju za M. J. (stranica 14-21 spisa), potvrdu Policijske uprave zagrebačke, Broj: 511-19-31/3-41/20 od 16. srpnja 2020. godine (stranica 36-37 spisa), zahtjev tužitelja za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela od 16. srpnja 2020. godine (stranica 40-43 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 12 Kv II-653/2021-3, Kir-452/2021 od 9. ožujka 2022. godine (stranica 75-76 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 12 Kir-452/2021. od 29. ožujka 2021. godine (stranica 78-87 i 120-130 spisa), medicinsku dokumentaciju za M. J. (stranica 111-118 spisa), zapisnik sa 34. sjednice Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela od 31. ožujka 2021. godine (stranica 140-152 spisa), te dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Broj: KP-DO-221/20 od 12. ožujka 2021. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 17. lipnja 2021. godine, kojim se odbija zahtjev podnositelja J. J. kao neosnovan. Naime, podnositelj je 16. srpnja 2020. podnio zahtjev za novčanu naknadu kao posredna žrtva kaznenih djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. KZ-a, nesavjesnog liječenja iz članka 181. KZ-a, ubojstva, te neodređeno niz drugih kaznenih djela sve počinjenih na štetu njegove majke M. J., navodeći da je kazneno djelo počinjeno 20. studenog 2019. od strane „K. M.” kao počinitelja, dok iz Policijske potvrde o prijavi ili evidenciji kaznenog djela proizlazilo bi da su prijavljena kaznena djela počinjena u razdoblju od 21. studenog 2019. pa sve do 27. veljače 2020. kao dana kad je M. J. preminula. Slijedom navedenog potražuje naknadu troškova liječenja 1.623,00 kn, izgubljenu zaradu 35.000,00 kn, naknadu gubitka zakonskog uzdržavanja 70.000,00 kn, te pogrebne troškove u iznosu od 5.000,00 kuna. Pri tome tuženik upućuje na članak 5. stavak 5. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela koji propisuje da kada je kaznenim djelom prouzročena smrt neposredne žrtve, pravo na naknadu ima posredna žrtva. Nadalje, stavak 6. istog članka Zakona, propisuje da se posrednom žrtvom smatraju; bračni drug, izvanbračni drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh, pastorak neposredne žrtve i osoba s kojom je neposredna žrtva živjela u istospolnoj zajednici. Odredba članka 12. stavka 1. Zakona propisuje da posredna žrtva iz članka 5. stavka 6. i 7. ovog Zakona koju je umrla neposredna žrtva uzdržavala ima pravo na naknadu zbog gubitka zakonskog uzdržavanja. U smislu odredbe stavka 2. istog članka Zakona, naknada zbog gubitka uzdržavanja priznaje se u jednokratnoj svoti na temelju aktuarske računice polazeći od najniže obiteljske mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju određene na temelju pet godina staža osiguranja i očekivanog trajanja razdoblja uzdržavanja posredne žrtve iz stavka 1. ovoga članka. U smislu odredbe članka 13. Zakona, pravo na naknadu uobičajenih pogrebnih troškova, u iznosu od najviše 5.000,00 kuna ima osoba koja ih je platila. Uz zahtjev podnositelj je priložio sljedeću dokumentaciju u izvorniku: potvrda Zavoda za zapošljavanje o evidenciji podnositelja, rodni list podnositelja, smrtni list preminule, uvjerenje o prebivalištu, potvrda policije o prijavi ili evidenciji kaznenog djela (po članku 21. Zakona), domovnica, ovjerena izjava da nije ostvario naknade po drugoj pravnoj osnovi, uvjerenje o prebivalištu, zaključak CZSS o vještačenju M. J. radi priznavanja osobne invalidnine, rješenje CZSS-a o imenovanju posebnog skrbnika u postupku djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti; a u preslici su priloženi: račun za usluge bolničke mrtvačnice, zaključnica zagrebačkog holdinga na platitelja izdano od pogrebnog društva P. d.o.o. Dopisom Ministarstva od ODO-a u Zagrebu je zatraženo da dostavi podatke o stanju kaznenog predmeta, kaznenu prijavu, istražno rješenje, optužnicu, te eventualno donesene odluke u kaznenom predmetu. Povodom dopisa Ministarstva, ODO je svojim dopisom odgovorio da se predmet vodi pod brojem KR-DO-316/20, da je u tijeku provođenje izvida radi utvrđivanja vjerodostojnosti navoda iz kaznene prijave, navodeći da ostalo traženo ne mogu dostaviti, jer da je postupanje tijekom izvida tajno. Naknadnim dopisom Ministarstva od 12. ožujka 2021. zatraženo je od ŽDO-a u Varaždinu da dostavi stanje kaznenog predmeta, obzirom da je ODO u Zagrebu telefonski obavijestio Ministarstvo da je predmet ustupljen ŽDO-u u Varaždinu. Dopisom ŽDO-a u Zagrebu od 12. ožujka 2021. dostavljeni su podaci iz kojih proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu ustupilo ovom Županijskom državnom odvjetništvu predmet br. KR-DO-316/20, te da je isti spojen u njihov predmet broj KP-DO-221/20 u kojem su skupljene sve kaznene prijave koje je podnositelj podnosio protiv više službenih i drugih osoba, te da je u ovom predmetu 19. veljače 2021. donijeto rješenje o odbačaju, kojim se odbacuju sve kaznene prijave, pa tako i ona iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KR-DO-316/20 za koju je prethodno bio postavljen upit; a dalje se u tom dopisu navodi da je 10. ožujka 2021. sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu od njih zatražio spis KP-DO-221/20 na uvid, jer je podnositelj nastavio kazneni progon, te sudac istrage treba odlučiti je li traženje podnositelja za nastavak kaznenog progona nakon donošenja rješenja o odbačaju kaznenih prijava, osnovan. Uvidom u Potvrdu policije o prijavi ili evidenciji kaznenih djela br. 511-19-31/3-41/20 od 16. srpnja 2020. PU zagrebačke, proizlazilo bi da se ovdje nije radilo o kaznenom djelu ubojstva ili nesavjesnom liječenju, te bilo kojem drugom kaznenom dijelu kojeg bi posljedica bila smrt podnositeljeve majke M. J., a sve to obzirom da se u toj potvrdi navodi kako je policiji dostavljen zapisnik patologa D. J. Opće bolnice Sisak iz kojeg je razvidno da je ista preminula prirodnom smrću, a to je ovaj patolog i telefonski potvrdio policiji. Ovdje treba istaknuti kako vrstu naknade kao što su troškovi liječenja i izgubljena zarada, sukladno ovom Zakonu ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti mogu ostvariti samo neposredne žrtve, dakle ne mogu je ostvariti posredne žrtve.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te prihvaća stajalište tuženika da je valjalo odbiti zahtjev podnositelja, ovdje tužitelja kao neosnovan, temeljem članka 33. točke 4. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, jer iz potvrde Policijske uprave zagrebačke,  Broj: 511-19-31/3-41/20 od 16. srpnja 2020. godine, te dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Broj: KP-DO-221/20 od 12. ožujka 2021. godine, proizlazi da se ne radi o kaznenom djelu kojeg bi posljedica bila smrt preminule M. J.. To stoga što je ista preminula prirodnom smrću, s time da je državno odvjetništvo odbacilo sve kaznene prijave ovdje tužitelja, jer ne postoji niti jedan dokaz da je počinjeno kazneno djelo. U svezi tih navoda potrebito je uputiti na članak 31. stavak 1. Zakona, koji propisuje da radi utvrđivanja činjeničnog stanja Odbor može i sam izvoditi dokaze. Dokazi se izvode u pravilu čitanjem isprava, a iznimno se može provesti saslušanjem svjedoka i/ili podnositelja zahtjeva, odnosno vještačenje. Nadalje, članak 8. stavak 1. Zakona propisuje da pravo na naknadu prema ovom Zakonu može se ostvariti samo ako je kazneno djelo evidentirano ili prijavljeno policiji ili državnom odvjetništvu kao kazneno djelo, dok stavak 2. istog članka propisuje da ovlaštenici iz članka 5. i 7. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu neovisno o tome je li počinitelj kaznenog djela poznat i bez obzira na pokretanje kaznenog postupka. Međutim, članak 5. stavak 5. Zakona propisuje da kad kazneno djelo iz stavka 3. i 4. ovog članka prouzroči smrt neposredne žrtve, pravo na naknadu ima posredna žrtva. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj nije ovlaštenik prava na naknadu, jer iz potvrde o prijavi kaznenih djela od 16. srpnja 2020. godine proizlazi da je patolog OB Sisak, D. J. izjavio da je M. J. preminula prirodnom smrću uslijed zatajenja srca, o čemu postoji Zapisnik sekcije. Treba naglasiti da se prema članku 27. stavku 1. podstavku 2. Zakona uz zahtjev za ostvarivanje naknade prilaže i potvrda policije iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona o tome je li djelo evidentirano ili prijavljeno kao kazneno djelo. Gornje navode da tužitelj nije ovlaštenik prava na naknadu potvrđuje i dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Broj: KP-DO-221/20 od 12. ožujka 2021. godine, koji se odnosi na predmet u kojem su skupljene sve kaznene prijave koje je J. J. podnosio, a posebice one koje je naznačio u zahtjevu za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela od 16. srpnja 2020. godine. U tom predmetu je dana 19. veljače 2021. godine donijeto rješenje o odbačaju, kojim se odbacuju sve kaznene prijave, pa tako i ona iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Broj: KR-DO-316/20. Dana 10. ožujka 2021. godine sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu zatražio je dostavu spisa Broj: KP-DO-221/20 na uvid, jer je J. J. nastavio kazneni progon sukladno uputi koju je dobio u rješenju o odbačaju kaznene prijave. Pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 12 Kir-452/2021. od 29. ožujka 2021. godine odbija se kao neosnovan prijedlog za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja J. J.. Tako iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: 12 Kv II-653/2021-3, Kir-452/2021 od 9. ožujka 2022. godine proizlazi da je neosnovana žalba ovdje tužitelja. Naime, rješenjem suca istrage broj: Kir-452/2021 od 29. ožujka 2021. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog oštećenog kao tužitelja J. J. za provođenje istrage protiv osumnjičene K. M. i dr. zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11, kao i drugih naznačenih kaznenih djela. Nadalje, uvidom u predmet utvrđeno je da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništava u Zagrebu, Broj: KP-DO-221/20 od 19. veljače 2021. godine odbačena kaznena prijava protiv naprijed imenovanih osumnjičenika zbog navedenih kaznenih djela, te da je oštećenik kao tužitelj u zakonskom roku podnio prijedlog za provođenjem istrage. Osnovana sumnja uvijek se mora odnositi na određenu osobu kao počinitelja kaznenog djela i da je upravo ta osoba počinila kazneno djelo pri čemu iz prikupljenih podataka i dokaza moraju proizlaziti svi elementi osnovane sumnje, odnosno svi objektivni i subjektivni sastojci obilježja kaznenog djela. Slijedom toga, zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljniju razinu sumnje koja upućuje na konkretnu osobu kao počinitelja kaznenog djela. Prema ocjeni sudskog vijeća ispravan je zaključak suca istrage da iz prikupljenih podataka i dokaza ne proizlazi postojanje takve osnovane sumnje. Iz podataka u spisu i sadržaja kaznenih prijava koje je oštećeni kao tužitelj J. J. podnio proizlazi, a kako to ispravno zaključuje sudac istrage, da je prijedlog za provođenje istrage rezultat subjektivnog doživljaja oštećenika kao tužitelja, koji nema podlogu u objektivnim činjenicama. Zbog opisanog postupanja tuženika nisu se stekli uvjeti za primjenu članka 40. Zakona, koji propisuje da Republika Hrvatska ima pravo zahtijevati vraćanje iznosa isplaćenog u skladu s ovim Zakonom i troškova postupka ako je takvo pravo ostvareno na temelju lažnih podataka i/ili je žrtva propustila obavijestiti nadležno tijelo o činjenicama koje utječu na ostvarivanje prava u skladu s ovim Zakonom ili ako je nakon isplate naknade žrtvi nadležno tijelo utvrdilo da ne postoji kazneno djelo.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2023. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).