- 1 -              Rev 560/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 560/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z., OIB ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnik L. B. odvjetnica u R., protiv 1. tuženika J. R., OIB ..., iz USA, J. C., N. J., kojeg zastupa punomoćnik I. G. Š. odvjetnica u Z., i 2. tuženika Ž. L., OIB ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. G. H. odvjetnica u V., radi povrata kapare i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja sadržanog u toj presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-879/2018-2 od 3. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1464/2017-59 od 6. ožujka 2018., i rješenjem dijelom ukinuta navedena presuda bez vraćanja na ponovni postupka te dijelom odbačena tužba,  na sjednici održanoj 5. prosinca 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Odbija se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-879/2018-2 od 3. svibnja 2019. kao djelomično neosnovana u dijelu pod točkom I. b izreke u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev za solidarnost u isplati I. i II. tuženika tužitelju i odbačena tužba u tom dijelu.

 

              II. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-879/2018-2 od 3. svibnja 2019., izuzev u dijelu izreke pod točkom I. b)  izreke u dijelu u kojem je tužba odbačena, te se predmet vraća u tim ukinutim dijelovima tom sudu na ponovno suđenje.

 

              III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Drugotuženik je dužan tužitelju namiriti iznos od 44.000,00 eur u protuvrijednosti kuna, te mu naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 54.450,00 kn, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev pod toč. I u odnosu na tuženika J. R. i dio tužbenog zahtjeva iz toč. II u odnosu na tuženika J. R. i dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate.

III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku ad 1.J. R. (OIB: ...) iz USA, ..., J. C., N. J., troškove postupka u iznosu od 41.000,00 kn u roku od 15 dana.“

 

2. Izrekom drugostupanjske odluke odlučeno je, kao presudom i rješenjem:

„I. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, a žalba drugotuženika uvažava, pa se presuda sud prvog stupnja poslovni broj P-1464/2017-59 od 06. ožujka 2018.:

a) samo ukida pod točkom I. izreke,

b) ukida po točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen  zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu naknade štete prvotuženika sa drugotuženikom u iznosu od 44.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama počev od 31. listopada 2009., pa do isplate, i tužba u tom dijelu odbacuje,

c) potvrđuje u dijelu u kojem je odbijan zahtjev tužitelja prema prvotuženiku za isplatu dvostruke kapare u iznosu od 44.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama počev od 31. listopada 2009., pa do isplate (točka II. izreke), te u odluci o trošku pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se odluka o trošku pod točkom I. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju da drugo tuženiku naknadi parnični troška u iznosu od 41.250,00 kn u roku od 15 dana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti nižestupanjske odluke, podredno ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

4. U svojim odgovorima na reviziju tuženici se protive osnovanosti navoda revizije tužitelja i predlažu je odbiti, uz zahtjeve za naknadom troškova tog izvanrednog pravnog lijeka.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. 1. U ovoj pravnoj stvari protiv presude dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) jer je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbe čl. 373.a ZPP (u odnosu na točku I.c) izreke odluke).

 

6.2. U odnosu na točku I. a ) i I. b) izreke drugostupanjske odluke s obzirom na vrijednost predmeta spora od 44.000,00 EUR i zahtijevanu solidarnost isplate primjenom odredbe čl. 400. st.1. ZPP, revizija je dopuštena na osnovi odredbe čl. 382. st.1. t. ZPP u svezi čl. 400. st.1. ZPP jer je rješenjem pod tim točkama izreke odlučeno na način da je pravomoćno završen spor.

 

7.1. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.2. Prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe tog zakona o reviziji protiv presude.  Stoga je i u odnosu na rješenja sadržana u pobijanoj presudi ovaj sud ispitao pobijana rješenja samo u onom dijelu u kojem se ona pobijaju revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Podnositelj revizije u reviziji pozivom na odredbu čl. 354. st. 2. t. 5., 9. i 11. ZPP  (u svezi čl. 385. st. 1. t. 1. i  2. ZPP) ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka s obrazloženjem da drugostupanjski sud nije odlučio o svim žalbenim navodima vezanim za ne donošenje presude zbog ogluhe, zatim da je pogrešno odlučio da se radi o presuđenoj stvari u dijelu prvostupanjske odluke i nedopušteno odbacio tužbu u odnosu na drugo tuženika, te da su i prvostupanjska i drugostupanjska presuda nerazumljive strankama, osobito stoga što su izreke odluka kontradiktorne same sebi, sa nepreciznim izrekama te da pobijana odluka nema pravilnih razloga vezanih za primjenu materijalnog prava, a da razlozi vezani za utvrđene činjenice nemaju svoju podlogu u sadržaju spisa. To posebice kod donošenja zaključka da je na strani tužitelja krivnja za raskidom ugovora, vezano za zahtjev tužitelja za vraćanje dvostruke kapare.

 

9.1. Već u donošenju prvostupanjske odluke izreka je nerazumljiva kada taj sud odlučuje pod točkom II. te izreke:

„II Odbija se tužbeni zahtjev pod toč. I u odnosu na tuženika J. R. i dio tužbenog zahtjeva iz toč. II u odnosu na tuženika J. R. i dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate.“

 

9.2. Za naslutiti je da je taj sud imao u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva iz tužbe kada je naveo „... pod toč. I...“ i „...iz toč. II...“. Međutim sud kada odlučuje o zahtjevu iz tužbe (ili protutužbe) izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koje se tiču glavne stvar ii sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 338. st.4. ZPP i čl. 333. ZPP). To znači da izreka presude mora biti jasna i neproturječna sama sebi. To se ostvaruje na način da sud koji odlučuje naznači sadržaj tužbenog zahtjeva (ili dio) kojeg  prihvaća ili  sadržaj (dio) tužbenog zahtjeva koji odbija, dakle, da  sadržajno navede tekst prema petitu kako ga je tužitelj naveo u tužbi koji se prihvaća ili odbija. Na taj način je jasno o čemu je odlučio sud i je li u cijelosti odlučio o takvom zahtjevu. Izreka je proturječna ako je potrebno istraživati (stranci, višem sudu, javnosti) prema sadržaju spisa o čemu je odlučeno, kao što je ovdje slučaj kod prvostupanjske odluke. Između ostalog to sve i zbog posljedica pravomoćnosti.

 

10.1. Drugostupanjski sud pak takvu odluku potvrđuje kada odlučuje pod točkom „I. c)“ izreke. Već zbog toga izreka drugostupanjske odluke je nejasna.

 

 

10.2. Izreka drugostupanjske odluke u tom dijelu glasi (I. c) da se prvostupanjska presuda:

„ c) potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja prema prvotuženiku za isplatu dvostruke kapare u iznosu od 44.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama počev od 31. listopada 2009., pa do isplate (točka II. izreke)...“

 

10.3. Moguće je da je taj sud, ograničen zabranom iz odredbe čl. 366.a ZPP koja određuje da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput, uočio prethodno opisan nedostatak prvostupanjske odluke i sadržajem izreke drugostupanjske odluke opisno nastojao otkloniti nejasnoću izreke prvostupanjske odluke. Međutim za to nije dao razloge u obrazloženju svoje odluke. Time je počinio povredu iz odredbi čl. 354. st.2. t. 11. ZPP. On je donio drugostupanjsku odluku u smislu odredbe čl. 366.a st. 3. ZPP pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, ali iz drugih razloga.

 

10.4. U razlozima obrazloženja za takvu odluku on navodi da iako je prvostupanjski sud dao pogrešne razloge u odnosu na neosnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu dvostruke kapare, da taj sud nije odbio zahtjev iz pravilnih razloga, ali da je drugostupanjski sud odluku potvrdio jer da je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu. Pri tome je prvostupanjski sud odbio zahtjev prema prvo tuženiku Jakovu Rukavini jer da je kaparu primio drugo tuženik Željko Lavić te da je on dao izjavu o preuzimanju tog duga.

 

10.5. Drugostupanjski sud je pravnog shvaćanja da je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak i utvrđuje činjenice vezane za okolnost krivnje za raskid ugovora te navodi da je prvo tuženik prije dolaska u dužničko zakašnjenje tužitelja omogućio tužitelju da nekretnine pređu u vlasništvo tužitelja, pa da je krivnja na strani tužitelja. Međutim, s obzirom na prigovore tužitelja vezane na tu okolnost, posebice njegov prigovor o nemogućnosti provedbe predugovora u zemljišne knjige, drugostupanjski sud ne daje potrebne i dostatne razloge za svoj zaključak, a i razlozi o nedokazanosti tvrdnji tužitelja se ne mogu ispitati jer su nepotpuni. Kada sud navodi da su određene tvrdnje nedokazane on treba dati razloge zašto ih tako ocjenjuje. Oni razlozi koje taj sud navodi u pobijanoj odluci ne mogu se ocijeniti prihvatljivim i kao takvim pravilnim i to osobito kada se navodi da je nakon diobe (razvrgnuća suvlasničke zajednice) čestice predmeta prodaje prvo tuženik ostao vlasnik novoformirane kč. br. 12962/7 sa 350 m2 i kč. br. 12962/8 sa 1626 m2 a, njegov brat vlasnik kč. br od 1976 m2, pa da se je tužitelj koji je kupio površinu od 1400 m2 mogao uknjižiti vlasnikom. Nejasno je kako se upravo na temelju ugovora sklopljenog između stranaka (pod nazivom predugovor), njegova sadržaja, mogao upisati na te/tu novoformiranu česticu.

 

10.6. Zbog toga je revizija u tom dijelu, u odnosu na pobijanu odluku o kojoj je odlučeno  presudom, osnovana. Potrebno je samo istaknuti da je suvišno u izreci sudske odluke naznačiti pravnu osnovu na temelju koju se prihvaća/odbija tužbeni zahtjev (ovdje za isplatu), iz razloga koji će se kasnije navesti pod odlomkom 11.9. ove odluke.

 

11.1. Prvo tuženik je  dakle J. R. te je točkom I. tužbenog zahtjeva iz tužbe, prema sadržaju tužbe u spisu, zahtijevano nalaganje tom tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.000,00 EUR sa zateznim kamatama, kao povrat dvostruke kamate (na zapisniku od 22. travnja 2015. traži se povrat tog iznosa u protuvrijednosti u kunama). Tužitelj je u odnosu na II. tuženika Ž. L. tražio da on solidarno sa prvo tuženikom platiti taj iznos, a iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da se taj iznos potražuje kao naknada štete.

 

11.2. Ranijom drugostupanjskom odlukom Gž-730/2017-2 od 17. kolovoza 2017. odlučeno je da se žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev prema I. tuženiku da solidarno s drugo tuženikom namiri iznos od 44.000,00 EUR protuvrijednost u kunama sa zateznim kamatama, a povodom žalbe tužitelja i II. tuženika ukinuta je ranija prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. (naloženo plaćanje drugo tužitelju iznosa protuvrijednosti 44.000 EUR) te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema I. tuženiku za isplatu dvostruke kapare kao i odluci o trošku i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Kada taj sud ukida raniju prvostupanjsku odluku pod točkom I. izreke  (dio točke II. izreke te drugostupanjske odluke) on ukida odluku kojom je odlučeno da je drugo tuženik (Ž. L.) dužan namiriti iznos od 44.000,00 EUR protuvrijednost u kunama (i odluku o troškovima) i u tom dijelu vraća na ponovni postupak.

 

11.3. To znači, o tužbenom zahtjevu spram II. tuženika za isplatu rečenoga iznosa, koji je s osnova naknade štete, nije bilo tada pravomoćno odlučeno. Isto tako ukinuta je ranija prvostupanjska presuda „ ... te u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema I. tuženiku za isplatu dvostruke kapare“, što znači da nije odlučeno pravomoćno ni o zahtjevu spram I. tuženika J. R. za isplatu tog iznosa s osnova dvostruke kapare.

 

11.4. Za zaključiti je da je tom ranijom drugostupanjskom odlukom ukinuta prvostupanjska odluka i vraćena na ponovni postupak u odnosu na zahtjev za isplatu spram I. tužitelja J. R. i spram II. tuženika Ž. L. Isto tako za zaključiti je da ono o čemu je pravomoćno odlučeno je zahtjev za solidarnost u isplati tog iznosa, a zbog sadržaja točke I/. te ranije drugostupanjske odluke Gž-730/2017-2 od 17. kolovoza 2017., sa stranice 102 spisa.

 

11.6. Zbog toga je moguće zaključiti da je izrekom pod točkom I b) sada pobijane drugostupanjske odluke (rješenjem) pravilno odlučeno, kada je odlučeno:

„b) ukida po točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen  zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu naknade štete prvo tuženika sa drugo tuženikom u iznosu od 44.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama počev od 31. listopada 2009., pa do isplate, i tužba u tom dijelu odbacuje“

 

11.7. To zato jer kada prvostupanjski sud, kako je prethodno obrazloženo - nejasno navodi, da se odbija dio tužbenog zahtjeva „...iz točke II. u odnosu na tuženika J. R....“ onda on očigledno ima u vidu zahtjev tužitelja za solidarnom isplatom iznosa od 44.000,00EUR, protuvrijednost u kunama, tog tuženika sa drugo tuženikom Ž. L., a o kojem solidaritetu je kao neosnovanom pravomoćno odlučeno ranijom drugostupanjskom odlukom Gž-730/2017-2 od 17. kolovoza 2017. pod točkom I/ izreke te odluke.

 

11.8. Pod točkom I b) pobijane odluke je očigledno drugostupanjski sud odlučivao rješenjem (iako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 369. st 5. ZPP koja regulira prekoračenje tužbenog zahtjeva), a radi se o pravomoćno odlučenom dijelu odbijenog solidariteta u isplati, pa je za primijeniti odredbu čl. 369. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP.

 

11.9. Prethodno je rečeno da je suvišno u izreci sudske odluke naznačiti pravnu osnovu na temelju koju se prihvaća/odbija tužbeni zahtjev (ovdje za isplatu), što je u konkretnom slučaju moglo dovesti do stanovite nejasnoće izreke drugostupanjske odluke. Pod točkom I. b) rečeno je da se ukida presuda i odbacuje tužba u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za „solidarnu naknadu štete prvo tuženika sa drugo tuženikom u iznosu od 44.000,00EUR“. S obzirom da je pod točkom I. a) odlučeno o zahtjevu prema drugo tuženiku Ž. L., a pod točko I. c) o zahtjevu prema prvo tuženiku J. R. za zaključiti je da je pod točkom I.b) odlučeno na način da se ukida presuda i odbacuje tužba u dijelu koji glasi: „nalaže se solidarno platiti“, tako da obveza I. i II. tuženika nije solidarna i da je o tome već pravomoćno odlučeno. Umetanjem pravne osnove argumentum a contrario moglo bi se zaključi da je i od prvotuženika zahtijevana naknada štete, a nije, već isplata dvostruke kapare. No kako je pravilno primijenjeno materijalno pravo, jer nema solidariteta kod isplate naknade štete kao (eventualne) obveze drugo tuženika Ž. L. i (eventualne) obveze I. tuženika J. R. za vraćanje dvostruke kapre, i kako je o tome već pravomoćno odlučeno ranijom presudom drugostupanjskog suda, to je u tom dijelu pobijana odluka pravilna.

 

11.10. Stoga je u dijelu pobijane odluke u kojoj je rješenjem pod točkom I.b) izreke odlučeno da se ukida prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev za solidarnu isplatu i u tom dijelu tužba odbacuje, izrekom pravilno odlučeno, neovisno o pogrešnom pozivanju na odredbu o ovlasti ukidanja. Primjenom odredbe čl. 400. st. 1. ZPP u svezi odredbe 393. ZPP revizija je u tom dijelu odbijena kao neosnovana, jer nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se podnositelj poziva u odnosu na taj dio pobijane odluke.

 

12.1. Kada drugostupanjski sud izrekom odlučuje pod točkom I. a) da se prvostupanjska presuda „... samo ukida pod točkom I. izreke,...“, time on ukida u tom dijelu prvostupanjsku odluku bez vraćanja na ponovni postupak. Međutim u razlozima obrazloženja te odluke on navodi:

„...Budući tužitelj je u tužbenom zahtjevu nije postavio zahtjev za isplatu dvostruke kapare u iznosu od 44.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema drugotuženiku, ispravno u žalbi upire tužitelj da je prvostupanjski sud na taj način počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 12. ZPP-a. Stoga je valjalo prvostupanjsku presudu u ovom dijelu ukinuti i tužbu odbaciti (čl. 369. st. 2. ZPP-a).“.

 

12.2. Točno je da tužitelj kao činjeničnu i pravnu osnovnu u odnosu na II. tuženika Ž. L. nije označio povrat dvostruke kapare, ali je on za isti iznos zahtijevao naknadu štete (44.000,00 EUR kao dvostruka kapara prema prvo tuženiku J. R. i 44.000,00 EUR kao naknada štete prema drugo tuženiku Ž. L.). O tom zahtjevu za naknadu štete prema drugo tuženiku Ž. L. nije pravomoćno odlučeno jer je za iznos od 44. 000 EUR protuvrijednost u kunama ranijom odlukom drugostupanjskog suda ukinuta prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, a kojom je odlučeno da „ Drugotuženik je dužan namiriti iznos od 44.000 EUR u protuvrijednosti u kunama...“, i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

 

12.3. Stoga, o tom zahtjevu za isplatu prema drugo tuženiku Ž. L. nije ni pravomoćno odlučeno a niti razlozi pobijane odluke u tom dijelu korespondiraju sadržaju spisa. Pored toga kada taj sud navodi u razlozima obrazloženja da je osnovan žalbeni prigovor tužitelja ( „... ispravno u žalbi upire tužitelj ...“ /stranica 3. presude odlomak drugi red 2., odlomak treći), drugostupanjski sud zanemaruje da tužitelj u žalbi prigovara da je II. tuženik ( Ž. L.) tužen s osnove naknade štete u iznosu koji je predmet tužbenog zahtjeva, a da sud pogrešno navodi da se radi o iznosu kapare.

 

12.4. Zbog toga je u tom dijelu revizija osnovana, dakle, u dijelu pod t. I. a) izreke u kojem je prvostupanjska presuda ukinuta bez vraćanja na ponovni postupak. Pritom se u tom dijelu navodi da se presuda „...samo ukida pod točkom I. izreke,“ iako se u obrazloženju navodi da iz razloga što nije postavljen zahtjev za isplatu dvostruke kamate prema drugo tuženiku je počinjena bitna povreda iz odredbe „...čl. 354. st. 12. ZPP...“ (354. st. 2. t. 12. ZPP!), pa se primjenom odredbe čl. 369. st 2. ZPP odlučuje, iako odredba čl. 369. st. 2. ZPP ne predviđa situaciju iz odredbe 354. st. 2. t. 12. ZPP već prekoračenje tužbenog zahtjeva previđaju odredbe iz st. 4. i 5. čl. 369. ZPP, ovisno o vrsti prekoračenja, te se ovisno o vrsti prekoračenja ukida presuda i predmet vraća na ponovno suđenje, ako je odlučeno o nečem drugome ili se ukida u dijelu u kojem je prekoračen zahtjev bez vraćanja na ponovni postupak ako je dosuđeno više od onog što je traženo. Pored toga drugostupanjski sud u razlozima za svoju odluku pod t. I. a) izreke navodi i to da je „... valjalo prvostupanjsku presudu u ovom dijelu ukinuti i tužbu odbaciti ...“. To je pak suprotno sadržaju izreke gdje je u tom dijelu presuda „samo ukinuta“. Time je izreka pobijane odluke u tom dijelu proturječna razlozima odluke, a oni su u proturječnosti sa sadržajem sadržaja spisa, i u tom dijelu se ona ne može ispitati, kao što se podnositelj revizije poziva u svojoj odluci. 

 

12.5. Stoga je i u tom dijelu revizija osnovana te je je pobijana odluka ukinuta pod točkom I. a) izreke primjenom odredbe čl. 400. st. 1. ZPP a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP. Posljedično o osnovanosti ili neosnovanosti zahtjeva za naknadu štete tužitelju po drugo tuženiku Ž. L. pobijana presuda nema razloga te o žalbi u odnosu na taj dio prvostupanjske odluke nije (pravilno) odlučeno.

 

13.1 Slijedom navedenoga kako je i u odnosu na dio pobijane odluke kojom je odlučeno presudom, revizija osnovana, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta je drugostupanjska presuda kao i rješenja pod točkom I. a) i I. b) izuzev u dijelu odluke o odbijanju solidarne isplate, te zbog neizvjesnosti ishoda spora ukinuta je i odluka o troškovima pod točkom II. izreke. Drugostupanjski sud će u nastavku postupka otklanjajući ukazane bitne povrede postupka dati pravilne razloge vezane za ukazano i za ostale revizijske prigovore osobito vezanim za postojanje krivnje tužitelja za raskid ugovora s jedne strane  i obvezu II. tuženika da vrati zadržan iznos, i s tim u vezi tvrdnje tužitelja da nije mogao provesti predugovor u zemljišne knjige zbog nedostatka ovjere potpisa, očekivanoj diobi prvo tužitelja i njegova brata i s tim u vezi parcelacije sporne nekretnine, gdje bi se sklopio ugovor u svrhu zemljišno knjižne provedbe ugovora o prodaji na ima tužitelja na nekretnini koja bi po razvrgnuću suvlasničke zajednice bila isključivo vlasništvo prvo tužitelja, sve ponovno odlučujući o žalbi tužitelja.

 

14. Nižestupanjskim sudovima se skreće pozornost da pri odlučivanju, radi jasnoće odlučivanja u izreci ne navode opisno sadržaj tužbenog zahtjeva o kojem odlučuju već da ga precizno navedu na način da se citira (dio) tužbenog zahtjeva o kojem se odlučuje pozitivno ili negativno. 

 

15. Odluka o trošku iz t. III. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.