Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split
Poslovni broj: Povrv-1938/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja H. ured za osiguranje, O.:…., Z., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv tužene R. Š., O.:….,
O., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku u N., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene
23.listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. D., odvjetnika u
S., i punomoćnika tužene M. P., odvjetnika u N., na ročištu za
objavu i uručenje presude 1.prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. iz S. posl. br.
O.-362/2015 od 22.rujna 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da
tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 20.678,69
EUR/155.803,62 HRK (slovima: dvadeset tisuća šest stotina sedamdeset
osam eura šezdeset devet centi/stotinu pedeset pet tisuća osam stotina tri
kune šezdeset dvije lipe) sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose
teku kako slijedi:
- na iznos od 134,40 EUR/1.012,63 kn od 17.kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 7.430,09 EUR/55.982,00 kn od 1.ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 13.114,21 EUR/98.808,99 kn od 5.ožujka 2014. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećano za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza
2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po
kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. iz S. posl. br.
O.-362/2015 od 22.rujna 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da
tužitelju u roku 8 dana isplati zatezne kamate na glavni dug u iznosu od
6.892,90 EUR/51.934,54 kn, koje teku od dospijeća do isplate, kako slijedi:
-na iznos od 1.908,94 EUR/14.382,90 kn od 6.travnja 2012. do isplate,
-na iznos od 1.489,83 EUR/11.225,15 kn od 17.kolovoza 2012. do isplate,
-na iznos od 3.494,13 EUR/26.326,49 kn od 17.kolovoza 2012. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećano za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza
2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po
kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. iz S. posl. br. O.-
362/2015 od 22.rujna 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj i
prethodno označenom tuženiku pod 2.A. D. da tužitelju u roku 8
dana isplate glavni dug u iznosu od 6.892,90 EUR/51.934,54 kn, budući da
je tužba za taj iznos povučena.
IV. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. iz S. posl. br. O.-
362/2015 od 22.rujna 2015. u dijelu u kojem su tužitelju priznati nastali
troškovi u iznosu od 412,67 EUR/3.109,23 HRK sa zateznom kamatom od
dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i predvidivi troškovi u iznosu od
4,98 EUR/ 37,50 kn sa zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o
ovrsi do isplate, budući da o troškovima postupka treba donijeti novu
odluku.
V. Nalaže se tuženoj da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog
postupka u iznosu od 11.276,23 EUR/84.960,75 HRK sa zateznom
kamatom koja na taj iznos teče od 1.prosinca 2023. do isplate, po stopi
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. iz
S. posl. br. O.-362/2015 od 22.rujna 2015. određena je ovrha protiv ovršenika
pod 1.R. Š. (tužene) i pod 2.A. D., radi namirenja tražbine tužitelja u
iznosu od 27.571,59 EUR/207.738,16 kn, sa zateznom kamatom koja na
pojedinačne iznose teče od dospijeća do isplate, te su tužitelju priznati nastali
troškovi u iznosu od 412,67 EUR/3.109,23 HRK sa zateznom kamatom od dana
donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i predvidivi troškovi u iznosu od 4,98 EUR/
37,50 kn sa zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.
2. Protiv navedenoga rješenja tada ovršenica pod 1. R. Š. podnijela je
prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem osporava rješenje o ovrsi iz razloga što
činjenično stanje navedeno u pobijanom rješenju ne odgovara stvarnom činjeničnom
stanju. Ovršenica pod 1. nije vlasnica predmetnog vozila kojim je izazvana prometna
nezgoda iz koje proizlazi potraživanje ovrhovoditelja, sada tužitelja, za regresnom
isplatom, niti je ovršenica pod 1. u trenutku prometne nezgode upravljala tim vozilom,
koje je prodala A. R..
3.Protiv navedenoga rješenja ovršenik pod 2. A. D. podnio je prigovor (sada
odgovor na tužbu) u kojem osporava i osnovu i visinu potraživanja tužitelja, kao i
visinu troškova priznatih tužitelju.
4. Rješenjem ovog suda posl. broj O.-3017/2015 od 23.listopada 2015. stavljeno je
izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje
provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga.
5. Tužitelj je u nastavku postupka osporio prigovore tuženika kao neosnovane,
navodeći da se o konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju štete počinjene
upotrebom neosiguranog vozila. Naime, dana 17.siječnja 1999. u 15,45 sati u S.,
na kolniku ceste P. tuženik pod 2.A. D. je upravljajući
osobnim automobilom marke O. K. model G. reg.oznake S. 984D u
vlasništvu tužene pod 1.R. Š., pod utjecajem alkohola od 1,96 g/kg
prouzročio prometnu nezgodu na način da je krećući se od smjera istoka u smjeru
zapada zbog vožnje neprilagođenom brzinom prešao na južni prometni trak, kojom
prilikom je došlo do sudara između prednjeg dijela njegovog vozila i prednjeg dijela
osobnog automobila marke V. G. S. 436 A. kojim je upravljao V. P. i u
kojem se na mjestu suvozača nalazila putnica S. P.. Tom prigodom V. i
S. P. zadobili su teške tjelesne ozljede, te su 23.ožujka 2000. podnijeli
tužbu radi naknade štete, koji je vođen pred O. sudom u S. pod
posl.brojem I. P.-495/2000. Za obradu nastale štete tužitelj je dao suglasnost E.
osiguranju d.d. U tom parničnom postupku tužitelj je kao tuženik putem obrađivača
štete E. osiguranja d.d. na ime troškova vještačenja isplatio iznos od 1.826,25
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
EUR/13.759,90 kn, a koji iznos uvećan za obrađivačku pristojbu od 66,36
EUR/500,00 kn i 25%PDV-a iznosi ukupno 1.908,94 EUR/14.382,90 kn, tužitelj je
refundirao obrađivaču 5.travnja 2012. (st.1. vjerodostojne isprave). Oštećenom V.
P. temeljem presude posl.br.I.-495/2000 od 6.lipnja 2012. isplaćeno je na ime
naknade štete i kamate iznos od 1.260,49 EUR/9.497,15 kn putem E.
osiguranja d.d., koji iznos je uvećan za obrađivačku pristojbu od 229,35
EUR/1.728,00 kn, i iznosi ukupno 1.489,83 EUR/11.225,15 kn, koji je tužitelj
refundirao 16.kolovoza 2012. E. osiguranju d.d. (stavka 2.vjerodostojne
isprave). Oštećenoj S. P. temeljem presude posl.br.I.-495/2000 od 6.lipnja
2012. isplaćeno je na ime naknade štete nesporni iznos od 3.544,36 EUR/26.705,00
kn+84,16 EUR/634,12 kn, kamate, ili ukupno 3.628,52 EUR/27.339,12 kn putem
E. osiguranja d.d., koji iznos je tužitelj obrađivaču refundirao 16.kolovoza
2012. (st.3.vjerodostojne isprave). Presudom Ž. suda u S. posl.br.G.-
1367/2012 od 10.travnja 2013. preinačena je presuda O. suda u S.
posl.br.I.-495/2000 od 6.lipnja 2012., pa je oštećenima tužitelj putem obrađivača
isplatio trošak parničnog postupka u iznosu od 7.015,33 EUR/52.857,00 kn, koji je
uvećan za obrađivačku pristojbu od 414,76 EUR/3.125,00 kn, ili ukupno 7.430,09
EUR/55.982,00 kn, koje je tužitelj refundirao Euroherc osiguranju d.d. 28.veljače
2014. (st.4.vjerodostojne isprave). Pored toga tužitelj je na temelju drugostupanjske
presude S. P. isplatio putem obrađivača daljnji iznos od 13.114,21
EUR/98.808,99 kn na ime naknade štete. Navedeni iznos tužitelj je 4.ožujka 2014.
refundirao obrađivaču E. osiguranje d.d. (točka 5.vjerodostojne isprave).
Slijedom navedenoga tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 27.571,59
EUR/207.738,16 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do
isplate od tužene R. Š. kao vlasnice vozila, i tuženika A. D. kao
osobe koja je skrivila prometnu nezgodu.
6.Tužena pod 1. u nastavku postupka je ustrajala u navodima da u vrijeme nastanka
predmetne prometne nezgode nije bila vlasnica spornog vozila, niti ima ikakve veze s
nastankom nezgode i prouzročenom štetom.
7.Tuženik pod 2. nije osporavao nastanak prometne nezgode, niti svoju odgovornost
na njen nastanak, ali je istaknuo da tužitelj ne može dokazivati visinu potraživanja
samo vjerodostojnom ispravom, iz koje nije vidljiv vjerovnik i dužnik, te predmet,
vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. U podnesku zaprimljenom
23.siječnja 2006. tuženik pod 2. istaknuo je i prigovor zastare predmetnog
potraživanja.
8. U ovom postupku prethodno je presudom posl.br. P.-1/2019 od 7.travnja 2021.
održan u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
M. R. posl. broj O.-382/15 od 14.siječnja 2011., kojim se nalaže tuženicima
pod .1 R. Š., i pod 2. A. Đ. da solidarno namire tužitelju H. ured
za osiguranje, tražbinu u iznosu od 27.571,59 EUR/207.738,16 kn, zajedno s
zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate, te je
naloženo tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.297,20
EUR/9.773,75 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
8.1.Protiv citirane presude tuženici su izjavili žalbe, koje je Ž. sud u S.
posl.br.G.-1321/2021 od 4.studenoga 2021. prihvatio kao osnovane, ukinuo pobijanu
presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
obrazloženju drugostupanjski sud navodi da u ovom postupku nije sporan nastanak
prometne nezgode kako je tužitelj naveo tijekom postupka, ali je sporna osnovanost
tužbenog zahtjeva i prigovora zastare. Pobijanom presudom održan je na snazi platni
nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. R. broj O.-382/15 od 14.1.2011.,
koji nije predmet ovog postupka, već je javni bilježnik M. R. 22.rujna 2015.
donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem O.-362/15, kojim je naloženo
ovršenicima namiriti ovrhovoditelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s
odmjerenim troškovima u iznosu od 412,66 EUR/3.109,21 kuna. Nadalje, propušteno
je utvrditi da li je u odnosu na nekog od tuženika zasnovan intervencijski efekt,
odnosno je li tuženik pod 2. obaviješten o stanju parnice, uz naznaku dokaza koje su
stranke predložile i koje je sud do tada izveo.
9. Nakon ukidanja prvostupanjske presude, ovaj sud je izveo sve preostale dokaze,
pogotovo one na koje je uputio drugostupanjski sud.
10. Radi utvrđenja da li se zasnovao intervencijski efekt u odnosu na tuženika pod 2.
A. D., sud je obavio uvid u priloženi parnični predmet posl.br. I.-495/2000, u
kojem je utvrđeno da je tuženik u tom postupku, ovdje tužitelj H. ured za
osiguranje, podneskom zaprimljenim 23. travnja 2001. predložio sudu da o toj parnici
obavijesti A. D.. Međutim, pregledom cjelokupnog parničnog predmeta posl.
br. I.-495/2000 utvrđeno je da sud nije tuženika pod 2. tijekom postupka obavijestio
o parnici koja se vodila između tužitelja pod 1. V. P. i pod 2. S. P.
protiv tuženika H. ureda za osiguranje Z., radi naknade štete. Isto tako
nikakav intervencijski efekt nije zasnovan niti u odnosu na tuženu pod 1. R.
Š., niti je u tom parničnom postupku itko predlagao da se istu obavijesti o
započetoj parnici. Dakle, činjenična i pravna utvrđenja iz parničnog predmeta
posl.br.I.-495/2000 ne obvezuju tuženu pod 1.R. Š. i tuženika pod 2.A.
D..
11. Tužitelj je podneskom od 28.travnja 2023. povukao tužbu u odnosu na tuženika
pod 2.A. D., budući da je s istim sklopio izvansudsku nagodbu o isplati dijela
regresnog potraživanja u iznosu od 6.892,90 EUR/51.934,54 kn, koji se odnosi na
glavnicu. Slijedom navedenoga, sud je na ročištu za glavnu raspravu donio rješenje
kojim se utvrđuje da je tužba povučena u odnosu na tuženika pod 2., koja odluka je
postala pravomoćna.
12.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom vjerodostojne isprave- Izvoda
otvorenih stavki broj … od 7. srpnja 2015., zapisnika o očevidu P. S.,
P. prometne policije broj -,…/99 od 17. siječnja 1999. uz skicu lica
mjesta, zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti, utjecaju opojnih droga ili lijekova P.
S. od 17. siječnja 1999., dopisa tužitelja upućenog odvjetniku M. J. od 16.
ožujka 2000., medicinske dokumentacije S. P. i V. P., dopisa
tužitelja od 8. veljače 2021. upućenog E. osiguranju d.d., presude O.
suda u S. posl. br. I.-495/00 od 6. lipnja 2012., presude Ž. suda u
S. posl. br. G.-1367/2012 od 10. travnja 2013., potvrda o izvršenom plaćanju od
13. kolovoza 2013. (list 81 – 84), od 24. srpnja 2012. (list 85 – 87), od 13. srpnja
2012. i 19. srpnja 2012. (list 88 – 89), internog naloga za plaćanje troškova tijekom
postupka broj 132619 od 6. studenog 2010., obrade i likvidacije štete broj
011899970019 od 7. ožujka 2012., 27. srpnja 2012. i 6. veljače 2014., naloga za
plaćanje od 28. veljače 2014., 4. ožujka 2014., 5. travnja 2012., 16. kolovoza 2012.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
(list 94 – 98), dopisa tužitelja upućenog tuženoj od 8. srpnja 2015. i 23. prosinca
2014., te dopisa upućenog A. D. od 23. prosinca 2014., dopisa tužitelja
upućenog tuženoj od 1. listopada 2014. i 28. kolovoza 2012., dopisa tužitelja
upućenih A. D. od 1. listopada 2014., 1. srpnja 2014., 31. siječnja 2014., 5.
prosinca 2012. i 20. kolovoza 2012., odgovora na dopis A. D. od 10. rujna
2012., pregledom spisa posl. br. I.-358/99 i I.-495/00, podataka dostavljenih 7.
ožujka 2017. od strane P. S., S. upravnih i inspekcijskih poslova od 2. ožujka
2017., medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima neurokirurgu dr. M.
J., ortopedu dr. D. T. i psihijatru dr. N. S., saslušanjem
tužiteljice u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka R. Š., D.
Š., A. D. i A. R., dopisa P. S., P. postaja M. od 3.
srpnja 2023., dopisa P. S. od 25. srpnja 2023., U. o kupoprodaji motornog
vozila od 22. veljače 1999., te pregledom nagodbe od 18. listopada 2022.
13.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
14.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom regresnog potraživanja štete
pričinjene upotrebom neosiguranog vozila, prema tuženoj kao vlasnici predmetnog
vozila u vrijeme nastanka prometne nezgode, kojim je upravljao A. D., i koji
je upravljajući neosiguranim vozilom prouzročio prometnu nezgodu, prilikom koje je
nastala neimovinska i imovinska šteta oštećenicima V. P. i S. P..
15.Tužitelj potražuje regres prema tuženoj prema odredbi čl. 91. Zakona o osiguranju
(Narodne novine, broj: 46/97, 116/99, dalje: ZO) koji u stavku 1. određuje da
oštećenoj osobi kojoj je šteta nanijeta uporabom automobila čiji se vlasnik ili korisnik
nije osigurao od automobilske odgovornosti, štetu nadoknađuje H. ured za
osiguranje. Prema čl. 4. toga zakona, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na
naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete,
kamate i troškove.
16.Također je prema odredbi čl.29.st.1.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
(“Narodne novine“ broj 151/05,36/09, 75/09, 76/13 i 152/14)., oštećena osoba kojoj je
šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske
odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev hrvatskom uredu za osiguranje, dakle,
ovdje tužitelju.
17.Temeljem odredbe čl.29.st.5.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu H.
ured za osiguranje, ovdje tužitelj, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna
za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.
18. Između parničnih stranaka nije sporno, a što nedvojbeno proizlazi i iz svih izvedenih dokaza, sljedeće:
- da je A. D. pravomoćnom presudom O. suda u S. posl. br. I.-
358/99 od 10. veljače 2003. proglašen krivim što je 17. siječnja 1999. oko 15,45 sati
u S. u ulici P. postupio suprotno čl. 21., 22. i 198. Zakona o sigurnosti
prometa na cestama na način da se neregistriranim vozilom marke O. K. reg.
oznake S.-984-D. u vlasništvu R. Š. kretao navedenom ulicom koja je
dvosmjerna od smjera istoka u smjeru zapada i pod utjecajem alkohola od 1,35 g/kg
u krvi i 1,96 g/kg u mokraći, koristeći prometni trak namijenjen za kretanje vozila iz
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
suprotnog pravca, iako je bio svjestan da vozeći pod takvim uvjetima može ugroziti
druga vozila i izazvati prometnu nezgodu, što se i dogodilo, a kad je iz suprotnog
pravca naišlo vozilo marke G. reg. oznake S.-436-S. kojim je upravljao vlasnik
V. P., a kao suvozačica sjedila S. P., nije se uspio zaustaviti a niti
vratiti na svoju kolničku traku, već se sudario s G. pri čemu je suvozačica
S. P. zadobila prijelom lubanjskog svoda koja ozljeda je teška tjelesna
ozljeda, dakle isti je kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je
izazvao nesreću u kojoj je jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio
kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanje
prometne nesreće – gdje je označeno i kažnjivo po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona,
pa je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i primjenom čl. 67.
Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda, time da se izrečena kazna zatvora
neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje od 3 godine po pravomoćnosti presude
ne počini neko novo kazneno djelo,
-da su u predmetnoj prometnoj nezgodi od 17.siječnja 1999. ozljede zadobili V.
P. kao vozač i S. P., kao putnik, koji su radi naknade materijalne i
nematerijalne štete pokrenuli parnični postupak protiv tuženika H. ured za
osiguranje (ovdje tužitelja), budući da vozilo kojim je skrivljena prometna nezgoda
nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti, odnosno isto je bilo neregistrirano,
-da se navedeni parnični postupak vodio pred ovim sudom pod posl.br.I.-495/2000,
-da je presudom posl. br. I.-495/00 od 6. lipnja 2012. pod točkom I. izreke naloženo
je tuženiku da tužitelju pod 1. V. P. na ime naknade nematerijalne štete isplati
ukupan iznos od 1.194,51 EUR/9.000,00 kn, od čega 663,61 EUR/5.000,00 kn za
pretrpljene fizičke bolove i 530,89 EUR/4.000,00 kn za duševne boli radi pretrpljenog
straha sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. lipnja 2012. do isplate, pod
točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju pod 1. V.
P. na ime naknade materijalne štete radi potrebe tuđe njege i pomoći ukupan
iznos od 46,45 EUR/350,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.
lipnja 2012. do isplate, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku u roku 15 dana
isplatiti tužiteljici pod 2. S. P. na ime nematerijalne štete ukupan iznos od
9.556,04 EUR/72.000,00 kn od čega 1.990,84 EUR/15.000,00 kn za pretrpljene
fizičke bolove, 5.972,53 EUR/45.000,00 kn za duševne boli zbog umanjenja životne
aktivnosti, 1.061,78 EUR/8.000,00 kn za duševne boli radi pretrpljenog straha i
530,89 EUR/4.000,00 kn za duševne boli radi naruženosti, sve sa zateznom
kamatom koja teče od 6. lipnja 2012. do isplate, dok se u preostalom dijelu koji se
odnosi na isplatu iznosa od 5.308,91 EUR/40.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao
neosnovan. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana isplati
tužiteljici pod 2. S. P. na ime materijalne štete radi potrebe tuđe njege i
pomoći ukupan iznos od 132,72 EUR/1.000,00 kn sa zateznom kamatom od 6. lipnja
2012. do isplate, te iznos od 19,91 EUR/150,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 10. veljače 1999. do isplate, a pod točkom V. izreke naloženo je
tuženiku da tužiteljima na ime parničnog troška isplati iznos od 4.722,33 EUR/
35.580,39 kn,
-da je presudom Ž. suda u S. posl. br. G.-1367/2012 od 10. travnja
2013. pod točkom I. izreke preinačena je presuda O. suda u S. posl. br.
I.-495/00 od 6. lipnja 2012. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
za iznos od 5.308,91 EUR/40.000,00 kn, na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev u
tom dijelu i naloženo tuženiku da tužiteljici pod 2. S. P. isplati daljnji iznos od
5.308,91 EUR/40.000,00 kn s osnova duševnih boli zbog umanjenja životne
aktivnosti sa zateznom kamatom od 6. lipnja 2012. do isplate, dok je pod točkama II.,
III. i IV. obijena kao neosnovana žalba tuženika u pobijanom dijelu točke III. i IV.
izreke prvostupanjske presude, pod točkom V. naloženo je tuženiku da tužiteljima
isplati na ime naknade cjelokupnog parničnog postupka iznos od 7.015,33
EUR/52.857,00 kn,
-da je V. P. i S. P. putem punomoćnika Z. B. isplaćen
cjelokupni iznos naknade štete, zatezne kamate i parnični trošak prema poresudama
iz parničnog predmeta posl.br.I.-495/2000 od strane E. osiguranja d.d., kojeg
je tužitelj ovlastio za obradu predmetne štete, kao i da je tužitelj sve isplaćene iznose
refundirao obrađivaču uvećano za obrađivačku pristojbu, sve prema nalozima
priloženim u spis,
- da je E. osiguranje d.d. punomoćniku V. P. i S. P.,
odvjetniku Z. B., na ime naknade štete isplatio iznos od 13.049,75
EUR/98.323,37 kn dana 13. kolovoza 2013., iznos od 7.015,33 EUR/52.857,00 kn
dana 13. kolovoza 2013. (na ime parničnog troška), iznos od 45,47 EUR/342,59 kn
dana 13. kolovoza 2013., iznos od 18,98 EUR/143,03 kn dana 13. kolovoza 2013.,
iznos od 4.704,92 EUR/35.449,25 kn dana 24. srpnja 2012., iznos od 141,55
EUR/1.066,53 kn dana 24. srpnja 2012., iznos od 42,54 EUR/320,49 kn dana 24.
srpnja 2012., odnosno ukupno 25.018,55 EUR/188.502,26 kn (prema priloženom
potvrdama o izvršenom plaćanju, list 81- 89 spisa),
- da je tužitelj refundirao obrađivaču štete E. osiguranju d.d. isplaćene
novčane iznose uvećane za obrađivačku naknadu i to: iznos od 7.430,99
EUR/55.982,00 kn dana 28. veljače 2014., iznos od 13.114,21 EUR/98.808,99 kn
dana 4. ožujka 2014., iznos od 1.908,94 EUR/14.382,90 kn dana 5. travnja 2012.,
iznos od 1.489,83 EUR/11.225,15 kn dana 16. kolovoza 2012. i 3.628,52
EUR/27.339,12 kn dana 16. kolovoza 2012., odnosno ukupno 27.571,59
EUR/207.738,16 kn (prema priloženim potvrdama o izvršenom plaćanju, list 94 – 98
spisa),
-da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnog duga od 6.892,90 EUR/51.934,54 kn,
koji iznos je na temelju izvansudske nagodbe tužitelju podmirio A. D.,
prethodno označen kao tuženik pod 2.
18.1. Međutim, između parničnih stranaka je sporno da li je tužena u vrijeme
nastanka predmetne prometne nezgode 17.siječnja 1999. bila vlasnica vozila marke
O. K. reg.oznake S.-984 D., pa je samim time sporna osnova i visina
postavljenog tužbenog zahtjeva, s tim da nije odlučeno o istaknutom prigovoru
zastare od strane prethodno označenog tuženika pod 2.A. D..
19. Kako je prethodno označeni tuženik pod 2.A. D. istaknuo prigovor
zastare, potrebno je prije svega odlučiti o istaknutom materijalnopravnom prigovoru,
čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
19.1. Prema pravnom shvaćanju V. suda R. H. zauzetom na
sjednici G. odjela od 1. lipnja 2009. zastarijevanje regresne tražbine
H. ureda za osiguranje prema osobi odgovornoj za štetu nanesenu
uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti počinje
teći prvog dana poslije dana kada je društvo za osiguranje kojemu je H. ured za
osiguranje povjerio obradu i isplatu štete isplatilo naknadu oštećenoj osobi. Nije
sporno da je u konkretnom slučaju tužitelj povjerio E. osiguranju d.d. obradu i
isplatu štete, pa zastara potraživanja tužitelja počinje teći od dana kada je E.
osiguranje d.d. isplatio naknadu štete oštećenim osobama V. P. i S.
P..
19.2. Kao ovlašteni obrađivač štete, E. osiguranje d.d. isplatio je odvjetniku
Z. B., kao punomoćniku oštećenika V. P. i S. P.,
naknadu štete i to: iznose od 13.049,75 EUR/98.323,37 kn, 7.015,33 EUR/52.857,00
kn, 45,47 EUR/342,59 kn i 18,98 EUR/143,03 kn dana 13. kolovoza 2013., a iznose
od 4.704,92 EUR/35.449,25 kn, 141,55 EUR/1.066,53 kn i 42,54 EUR/320,49 kn
dana 24. srpnja 2012., pa se ta dva datuma imaju smatrati danom od kada počinje
teći rok zastare iz čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO/05).
Tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku preporučenom pošiljkom
18.rujna 2015., pa računajući od 13.kolovoza 2013. i 24.srpnja 2012. do podnošenja
prijedloga za ovrhu nije protekao zastarni rok od 5 godina, uslijed čega je istaknuti
prigovor zastare u cijelosti neosnovan.
20. Na okolnost vlasništva spornog vozila kojim je uzrokovana predmetna prometna
nezgoda sud je izveo dokaze pregledom pisane dokumentacije, saslušanjem tužene i
svjedoka predloženih od strane tužene.
21.Pregledom dopisa P. S.- od 2. ožujka 2017. (list 130), utvrđeno
je kako je u evidenciji registriranih cestovnih vozila, predmetno vozilo marke O.
K. G., broj šasije W. bilo evidentirano kao vlasništvo tužene
R. Š. u razdoblju od 21. svibnja 1996. do 6. veljače 2002., sa reg. oznakom
S.-984-D., B. K. u razdoblju od 6. veljače 2002. do 30. ožujka 2005. sa
reg. oznakom S.-623-J., D. G. u razdoblju od 30. ožujka 2005. do 22.
kolovoza 2007., sa reg. oznakom S.-623-J., i P. R. u razdoblju od 22.
kolovoza 2007. do 8. rujna 2008., sa reg. oznakom D.-343-D.. Za navedene godine
prometne dozvole su produžavane u razdoblju od: 14.05.1996. - 31.05.1997.,
12.06.1997. - 31.05.1998., 06.02.2002. - 06.02.2003., 08.02.2003. - 06.02.2004.,
02.03.2004. - 02.03.2005., 30.03.2005. - 10.03.2006., 12.04.2006. - 14.04.2007. i
22.08.2007. - 20.08.2008.
22.Pregledom dopisa P. postaje M. od 3. srpnja 2023. utvrđeno je da
je vozač R. Š. dana 25. rujna 1994. sudjelovao u prometnoj nesreći na D. u
mjestu B., s osobnim vozilom reg. oznake S.-984-D., na način da je došlo do
slijetanja vozila uz lijevi rub kolničkog traka i prevrtanja vozila na krov, te je nastala
materijalna šteta.
23.Pregledom dopisa P. S.- od 25. srpnja 2023. proizlazi da navedena policijska uprava ne raspolaže podatcima o osobi koja je vršila produženja
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
važenja prometne dozvole za vozilo marke O. K., reg. oznake S.-984-D., ali je u privitku dostavila Ugovor o kupoprodaji predmetnog motornog vozila.
24.Pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila (list 285- 287 spisa) utvrđeno
je da je tužena R. Š. kao prodavatelj, zastupana po punomoćniku A.
R. temeljem punomoći izdane od strane tužene u G. konzulatu R. u
S. dana 12. veljače 1999., i B. K. kao kupac zaključili 22. veljače
1999. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila marke O. K. G., reg. oznake S.-
984-D., broj šasije W., godina proizvodnje 1991. i to za iznos od
199,08 EUR/1.500,00 kn.
25. Tužena u svom iskazu navodi da godinama živi u inozemstvu, da je predmetno
vozilo uvezla iz N. negdje 1994. na povlasticu za svog brata R. Š.,
koji je vozilo i koristio. Tužena nije navedeno vozilo koristila, niti ima vozačku dozvolu
i položen vozački ispit. S obzirom na protek vremena ne može se sjetiti koliko je dugo
predmetno vozilo glasilo na njeno ime, ali joj je poznato da ga je njen brat odjavio
nakon prometne nezgode (ne predmetne) i prodao kao olupinu. Tuženika pod 2. A.
D. ne poznaje, niti ga njen brat poznaje, niti joj je poznato kako je predmetno
vozilo došlo u posjed tuženika pod 2. Isto tako tuženoj nije poznato tko je produljivao
prometnu dozvolu predmetnog vozila, a svom bratu nije dala nikakvu punomoć
vezano za to vozilo.
26.Svjedok R. Š., brat tužene, u svom iskazu navodi da je predmetno vozilo
uvezla tužena na svoje ime 1994. i to na povlasticu. Navedeno vozilo koristio je
svjedok, a u listopadu 1994. svjedok je s tim vozilom imao prometnu nezgodu, kojom
prilikom je vozilo skroz oštećeno i nije bilo upotrebljivo. Vozilo je u takvom stanju
stajalo oko nekoliko mjeseci ispred kuće svjedoka, kada je došao A. R., te
vozilo kupio za rezervne dijelove. Svjedok se ne može sjetiti koliki iznos novca je
primio od A. R., a vozilo nije odjavio u policijskoj postaji, iako je imao
punomoć od strane tužene. Predmetno vozilo nakon toga nikad više nije vidio, a
nakon predočene obavijesti P. S. prema kojoj je vozilo bilo evidentirano kao
vlasništvo tužene od 1996. do 2002., kao i da je prometna vozila za isto produžavana
sve do 2008., svjedok navodi da mu ništa od toga nije poznato i da je tek u ovom
postupku to saznao. Kad je auto tek stiglo 1994. temeljem punomoći izdane od
strane tužene, svjedok je samo tada registrirao vozilo. Ime A. D. svjedoku
nije poznato, niti istoga poznaje. Nakon što je vozilo za rezervne dijelove otuđio, na
njegovu adresu nisu dolazili nikakvi eventualni prekršaji ili pozivi nadležnih tijela
vezano za predmetno vozilo. Očitujući se na pitanje što je točno značilo na
povlasticu, da li je bila neka zabrana otuđenja, svjedok izjavljuje da se radilo o nekoj
zabrani otuđenja na 4 do 5 godina, te da nakon 1994. nije dao nikakvu punomoć
drugoj osobi za produljenje registracije i prometne dozvole vozila.
27.Svjedokinja A. Š., majka tužene, u svom iskazu navodi da je tužena kao
izbjeglica boravila u N., da je imala prava koja je ostvarila kupnjom vozila, da
je vozilo dovezeno u H., i da je tužena dala punomoć bratu R., koji je to
vozilo i koristio. Poznato joj je da je njen sin R. imao prometnu nezgodu s
predmetnim vozilom i da je isto bilo u cijelosti razbijeno, jer joj je poslao fotografiju
razbijenog vozila. Svjedokinja je živjela i radila u N., tako da u to vrijeme nije
bila u H., a iz N. se vratila tek nedavno, od kada je u mirovini, te joj
ime A. D. nije poznato.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
28.Svjedokinja D. Š., sestra tužene, u svom iskazu navodi da je negdje 1994.
tužena uvezla vozilo, koje je koristio i vozio njihov brat R., koji je s tim vozilom
imao prometnu nezgodu u kojoj je vozilo skroz oštećeno. Nakon nezgode vozilo je
stajalo ispred kuće i nije bilo u voznom stanju, te joj nije poznato što je dalje bilo sa
vozilom, osim da misli da je njen brat vozilo nekome prodao. U sporno vrijeme
stanovala je na istoj adresi kao i brat R., ali u to vrijeme često je išla u N.,
u posjete roditeljima i sestri. Tužena nikada nije imala vozačku dozvolu niti je vozila.
29.Svjedok A. D., prije povlačenja tužbe označen kao tuženik pod 2., u
svom iskazu navodi da je predmetno vozilo kupio od A. R. nekih 7- 8 mjeseci
prije prometne nezgode, ali vozilo nije uspio prepisati na svoje ime jer je tužena bila
u inozemstvu. Imao je saznanja da A. R. prodaje vozila, a u trenutku kupovine
vozila A. R. nije svjedoku predočio nikakvo ovlaštenje od strane tužene za
prodaju predmetnog vozila. Nakon prometne nezgode na vozilu je nastala totalna
šteta, nije se moglo voziti, te je jedan gospodin K. iz S. uzeo vozilo. A.
R. donio je punomoć od tužene, te je navedeno vozilo prepisao na gospodina
K.. Što se tiče visine štete na vozilu ista za svjedoka nije bila popravljiva zbog
visine troškova, ali je K. bila isplativa jer je on bio automehaničar. Što se tiče
kupnje navedenog vozila na povlasticu, svjedok navodi da je tada bilo dosta takvih
slučajeva i da vozilo možda jest kupljeno na povlasticu. Kupoprodajnu cijenu za
vozilo predao je A. R., iako ne u punom iznosu. Naime, svjedok izjavljuje da
puni iznos nije želio isplatiti dok se vozilo službeno ne prepiše na njegovo ime.
Tuženu svjedok ne poznaje niti je ikad upoznao, niti su se sreli.
30.Svjedok A. R. u svom iskazu navodi da osobno ne poznaje tuženu, ali kako
teta svjedoka živi u istom gradu u N. kraj S., preko tih kontakata je
došao do predmetnog vozila. Naime, došao je do kontakta sa bratom tužene,
R., koji je prodavao razbijeno vozilo, koje je on sam razbio. Poznato mu je da
je vozilo uvezeno na povlasticu. Ne može se sjetiti iznosa koji je predao bratu tužene,
možda se radilo o oko 3.000,00-4.000,00 DEM, ali to je bilo predavno. To vozilo
svjedok je kupio, popravio, te dobio od tužene punomoć ovjerenu u konzulatu da
vozilo može prodati. Sjeća se prodaje tog vozila zbog toga što se oženio 1996., te je
supruga svjedoka tražila da prodaju to vozilo i kupe kuhinju, a iznos kupoprodaje je
bio negdje oko 12.000,00 DEM, s tim da se ne sjeća tko je bio kupac tog vozila.
Nakon toga više vidio nije vidio ni brata tužene, niti njenu sestru D., niti sporno
vozilo. Kad je svjedoku predočen Ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila u privitku
kojeg se nalazi ovjerena punomoć pred konzulatom od strane tužene za prodaju
vozila iz 1999., svjedok izjavljuje da je to nemoguće iz razloga što nikad vozila koja
prodaje ne ostavlja na svoje ili tuđe ime. U to sporno vrijeme kupac je morao obavljati
sve poslove od odlaska na policiju do porezne uprave. Nije mu poznato zbog čega je
tužena do 2002. bila upisana kao vlasnica predmetnog vozila u evidenciji MUP-a.
Vjerojatno nije došlo do prijepisa vozila na vrijeme. Napominje da se u to vrijeme
radilo o poslijeratnom razdoblju, u koje vrijeme je dosta toga bilo neusklađeno u
pogledu upisa u službenim evidencijama i stvarnog stanja vlasništva raznih vozila.
Odgovarajući na pitanja, svjedok izjavljuje da vozilo u trenutku kupnje nije bilo u
voznom stanju i da je na vozilu bio razbijen zadnji kraj. Svjedok je vozilo u takvom
stanju kupio negdje 1994., negdje oko dvije godine to vozilo je koristio i vozio dok ga
nije prodao 1996. Tuženu osobno ne poznaje niti je istu ikada vidio.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
31. Odredbom čl.116.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne
novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15,
94/17 dalje:ZV), propisano je da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te
stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg
vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom
nije drukčije određeno. Kako je navedeni zakon stupio na snagu 01.siječnja 1996., to
se u ovom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima (Službeni list SFRJ, broj:6/1980, 36/1990, Narodne novine, broj:53/1991.,
91/1996, nadalje:ZOVO), koji u čl.34. st.1.propisuje da se pravo vlasništva na
pokretnoj stvari temeljem pravnog posla stječe predajom te stvari u posjed
stjecatelja. Dakle, predaja vozila kao pokretne stvari u posjed stjecatelju od strane
dotadašnjeg vlasnika odlučna je činjenica u pogledu stjecanja vlasništva nad
pokretninama i prema odredbi čl.116.st.1.ZV-a i čl.34.st.1.ZOVO-a. Nadalje, u
odlukama viših suda višekratno je zauzeto shvaćanje kako trenutak evidencije
vlasnika kod registracije motornog vozila nije odlučan za stjecanje vlasništva
(primjerice Ž. sud u V. poslovni broj G.-5326/12), a za razliku od
nekretnina i upisa u zemljišne knjige. Iz toga proizlazi da za valjanost ugovora o
kupoprodaji motornog vozila nije propisan pisani oblik, pa je valjan i usmeni ugovor o
kupoprodaji motornog vozila, naravno ako je uopće došlo do sklapanja tog ugovora.
Radi utvrđenja da li je tužiteljica ugovor o kupoprodaji motornog vozila O. K.
zaključila prije ili nakon prometne nezgode, koja činjenica je odlučna za osnovanost
tužbenog zahtjeva, sud je analizirao sve naprijed izvedene dokaze.
32. Iz pisane dokumentacije nadležne policijske postaje proizlazi da je predmetno
vozilo marke O. K. G., broj šasije W. bilo evidentirano kao
vlasništvo tužene R. Š. u razdoblju od 21. svibnja 1996. do 6. veljače 2002.
Nadalje, iz Ugovora o kupoprodaji motornog vozila, utvrđeno je da je tužena R.
Š. kao prodavatelj, zastupana po punomoćniku A. R. temeljem punomoći
izdane od strane tužene ovjerene u G. konzulatu R. u S. dana 12.
veljače 1999., prodala predmetno vozilo B. K. dana 22. veljače 1999. Iz
iskaza tužene proizlazi da je sporno vozilo uvezla iz N. 1994. na "povlasticu"
za svog brata R. Š., koji je i koristio vozilo dok istog nije u cijelosti oštetio, a
sve ostale okolnosti tuženoj nisu poznate (koliko dugo je glasilo u evidencijama na
njeno ime, tko je produljivao prometnu dozvolu, niti kako je A. D. došao u
posjed njenog vozila). Dakle, tužena potvrđuje da je vozilo kupljeno na "povlasticu", a
što potvrđuju i saslušani svjedoci R. Š., A. Š. i A. R.. Tužena
osporava da bi svom bratu dala punomoć vezanu za vozilo, te joj nije poznato tko je
produljivao prometnu dozvolu predmetnog vozila, dok s druge strane njen brat R.
Š. u svom iskazu navodi na mu je tužena dala punomoć za vozilo. Svjedokinji A.
Š., majki tužene, poznato je da je tužena uvezla vozilo iz N. u R. i to na
temelju prava koje je imala kao izbjeglica, da je vozilo koristio njen sin, a brat tužene,
dok ga nije u cijelosti razbio prilikom prometne nezgode. Taj iskaz sud u cijelosti
prihvaća kao istinit i logičan jer je u skladu s ostalim izvedenim dokazima koji se
odnose na činjenicu uvoza vozila, kao i nesporne činjenice da je R. Š. sa tim
vozilom imao prometnu nezgodu na području B., kako je izvijestila nadležna
policijska postaja M.. Svjedokinja D. Š. u svom iskazu potvrđuje da je
tužena uvezla sporno vozilo, da ga je koristio njihov brat R. Š., koji je s istim
doživio prometnu nezgodu, nakon koje vozilo nije bilo u voznom stanju. I taj iskaz sud
prihvaća kao istinit i u skladu s ostalim izvedenim dokazima. U odnosu na iskaz
svjedoka R. Š., brata tužene, sud isti prihvaća u dijelu kojim potvrđuje da je
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
tužena uvezla sporno vozilo na povlasticu 1994., da je iste godine svjedok s tim
vozilom imao prometnu nezgodi, nakon koje vozilo nije bio u ispravnom stanju.
Međutim, iskaz svjedoka R. Š. i tužene se razlikuju u bitnoj činjenici, a koja
se odnosi na punomoć izdanu za korištenje vozila. Tako tužena izjavljuje da bratu
R. Š. nikada nije izdala punomoć za predmetno vozilo, dok svjedok R.
Š. navodi da je imao punomoć od tužene, iako se ne izjašnjava koji je bio opseg
punomoći, odnosno koje je pravne i tehničke poslove mogao na temelju navodne
punomoć poduzimati. Kako su iskazi tužene i svjedoka u tom dijelu kontradiktorni,
sud smatra da o toj također odlučnoj činjenici, odluku ne može temeljiti na iskazima
niti tužene niti svjedoka R. Š., a posebice kada se u spisu nalaze podaci iz
evidencije vozila, prema kojima je nakon 1996. pa nadalje produljivana prometna
dozvola za sporno vozilo. Međutim, tužena osporava da je ispustila punomoć
R. Š., koji s druge strane navodi da je imao punomoć, ali da ne zna tko je
nakon 1994. i obavljene prve registracije kod nadležne policijske postaje produžavao
valjanost prometne dozvole za sporno vozilo. Naime, takvi iskazi i tužene i svjedoka
R. Š. su toliko nelogični, proturječni i neživotni, da sud na temelju njihovih
iskaza ne može odlučiti o postojanju bitne činjenice, odnosno da li je R. Š.
imao valjanu punomoć za raspolaganje vozilom, a teret dokaza je na tuženoj.
Nedvojbeno je to da je netko kod nadležne policijske postaje produljio prometnu
dozvolu spornog vozila za 1996., 1997. i 1998., a tužena tvrdi da nikog nije
opunomoćila dok R. Š. tvrdi da to nije bio on, iako navodi da bi imao punomoć
tužene (!?). Zanimljiv je i iskaz svjedoka A. R., koji potvrđuje da je vozilo
kupljeno na povlasticu, i da ga je navodno on kupio od brata tužene R. Š.,
popravio i odlučio prodati. Međutim, taj svjedok izričito navodi da je vozilo prodao
1996., a kada mu je predočen ugovor o kupoprodaji spornog vozila iz 1999., koji je
on sklopio kao punomoćnik tužene, njegova izjava glasi "da je to nemoguće". Stoga
ni njegov iskaz sud ne može prihvatiti u cijelosti kao istinit, s obzirom da je suprotan
pisanoj dokumentaciji u spisu i koja se odnosi na sudjelovanje tog svjedoka u
zaključivanju ugovora o kupoprodaji. Svjedok A. D., osoba odgovorna za
nastanak predmetne prometne nezgode i prethodno označen kao tuženik pod 2., u
svom iskazu navodi da je sporno vozilo kupio od A. R. nekih 7-8 mjeseci prije
nezgode (što bi bilo svibanj/lipanj 1998.), ali da ga nije mogao prepisati na svoje ime,
budući da se tužena nalazila u inozemstvu.
33.Iz iskaza tužene kao i saslušanih svjedoka R. Š., A. Š. i A.
R., nedvojbeno je utvrđeno da je sporno vozilo kupljeno i uvezeno uz
povlastice, odnosno da je tužena isto uvezla kupila i uvezla iz N. u R.
H. 1994. uz ostvareno oslobođenje od plaćanja carine na ime statusa
izbjeglice iz R., a što je za posljedicu imalo zabranu otuđenja navedenog vozila na 5
godina od stjecanja vozila. Međutim, u ovom postupku potrebno je nesporno utvrditi
činjenicu da li je tužena kao vlasnica vozila izrazila svoju volju za predajom vozila u
posjed A. R.. Naime, prema iskazima svjedoka proizlazi da je vozilo brat
tužene prodao A. R., koji je vozilo nakon toga popravio i prodao A. D..
Ono što se smatra bitnim jest činjenica da brat tužene R. Š. nije imao
punomoć tužene za prodaju vozila, i predaju u posjed A. R., dok s druge
strane sud A. R. ne smatra savjesnim stjecateljem stvari, budući da je isti
iskazao da mu je bilo poznato da je vozilo kupljeno na povlasticu i da je u vlasništvu
tužene. Pri tome svjedok A. R. pokušava manipulirati godinom kada je vozilo
prodao A. D. (1996., iako postoji nesporni dokaz da je to bilo 1999.). Isto tako
ni A. D. se ne može smatrati savjesnim stjecateljem pokretne stvari jer je i
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
njemu bilo poznato tko je vlasnik vozila, zbog čega nije u cijelosti isplatio cijenu A. R. dok se vozilo ne "prepiše" na njegovo ime.
34.Nakon analize svih izvedenih dokaza, sud nedvojbeno zaključuje da je u vrijeme
nastanka predmetne prometne nezgode od 17.siječnja 1999. tužena bila vlasnica
vozila marke O. K., budući da do tog dana nije nikada dala odobrenje ili
očitovanje svoje volje radi prodaje tog vozila ili njegove predaje u posjed drugoj
osobi. S druge strane, A. R. i A. D. sud iz naprijed navedenih
razloga ne može smatrati savjesnim stjecateljima spornog vozila, pogotovo uslijed
postojanja saznanja za trajanje zabrane njegova otuđenja zbog uvoza uz carinsko
oslobođenje-povlasticu. Kako je tužena u vrijeme predmetne prometne nezgode još
uvijek bila vlasnica vozila O. K. reg. oznake S. 984 D., koje je bilo
neregistrirano, ista je u regresnoj obvezi prema tužitelju. Naime, tužena odgovara
tužitelju za štetu na temelju odredbe iz čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu („Narodne novine“, broj: 151/05.,36/09.,75/09.,76/13. i 152/14., dalje:
ZOOP) i čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO) o solidarnoj
odgovornosti vlasnika vozila s vozačem izjasnila se i naša recentna sudska praksa,
pa tako prema pravnom shvaćanju V. zauzetom u odluci broj R.-444/03-2 od
28. travnja 2005., koje prihvaća i ovaj sud, vlasnik neosiguranog vozila i korisnik
vozila solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu trećim osobama, a oštećena osoba
kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske
odgovornosti, prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOOP, može podnijeti odštetni
zahtjev H. uredu za osiguranje.
35. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju pisane dokumentacije u spisu,
kao i provedenim medicinskim vještačenjima po sudskim vještacima ortopedu,
neurokirurgu i psihijatru, koji su dali nalaz i mišljenje o ozljedama koje su oštećenici
V. P. i S. P. zadobili u prometnoj nezgodi.
36. Sudski vještak dr.D. T., specijalist ortoped, u svom usmenom nalazu i
mišljenju navodi da je pregledala medicinsku dokumentaciju iz priloženog spisa, iz
čega zaključuje da se radi se o dvoje oštećenika iz iste prometne nezgode i to o
S. P. i V. P.. U odnosu na ozljede S. P., navodi da je ista
primljena u bolnicu 17.siječnja 1999. uz dijagnoze prijeloma kostiju lubanje, udarca u
glavu i u područje čela, udarca u nos, krvarenja iz nosa i udarca u desno koljeno. Bila
je u bolnici 2 dana, a nakon toga je puštena na kućnu njegu. Priloženi su nalazi
kontrole i to od neurologa, pa sa ortopedsko-traumatološke strane vještak zaključuje
da se radilo o lakšoj tjelesnoj ozljedi udarca u koljeno, koji nije doveo do ikakvih
prijeloma tako da sa ortopedsko-traumatološke strane nije došlo do umanjenja
životnih aktivnosti. Bolovi i tuđa njega i pomoć su bili znatno manji od bolova o kojima
će se izjasniti neurokirurg, te se oni uklapaju u njegovu procjenu kao i tuđa njega i
pomoć. Što se tiče V. P., on je zadobio istegnuće vratnih mišića, te udarac
u lijevu ruku i desno koljeno, nije zadržan u bolnici i pregledan je na K. S. H..
Nakon toga je vršio kontrolne preglede kod neurokirurga, fizijatra i obavljao fizikalnu
terapiju, tužio se uglavnom na bolove u području vrata, kretnje su bile limitirane, nije
imao koštanih ozljeda tj. prijeloma, a liječenje je trajalo nekoliko mjeseci. Iz toga
vještak zaključuje da zbog trzajne ozljede vrata i svih pretraga koje je zbog toga vršio
i fizikalne terapije, da je došlo do vrlo malih umanjenja životnih aktivnosti koje će se
očitovati kao tegobe koje će imati u vratnoj kralježnici kod težih radova i kod prisilnog
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
držanja vrata npr. zabačene glave odostraga i u pognutom položaju kod npr. držanja
glave za vrijeme radova na stolu itd. Umanjenje životnih aktivnosti je 2%, a što se tiče
bolova ujedinjuje i navedene udarce koji nisu ostavili umanjenje životnih aktivnosti, te
bolovi jakog intenziteta trajali 1 dan, srednjeg 1 tjedana i slabog 1 mjesec. Tuđa
njega i pomoć je bila potrebna 1 tjedan po 1 sat dnevno.
37. Sudski vještak dr.M. J., specijalist neurokirurg, u svom pisanom nalazu i
mišljenju navodi da je pregledao medicinsku dokumentaciju što prileži spisu posl.br. I
P-495/2000, kao i ostalu dokumentaciju od značaja za vještačenje. U prometnoj
nezgodi od 17. siječnja 1999. ozljede su zadobili V. P. i S. P., i to
V. P. kao vozač osobnog automobila, a S. P. suvozačica. V.
P. je prema prvom medicinskom nalazu zadobio istegnuće vratnih struktura,
udarac u područje lijeve šake i udarac u desno koljeno. Rendgenskim snimanjem
vratne kralješnice isključene su koštane traumatske promjene. Događaja se sjećao u
cijelosti, na kontrolnom neurokirurškom pregledu bio je 8. veljače 1999., a na
fizijatrijskom pregledu bio je 24.02.1999. Upućen je na fizikalnu terapiju, žalio se na
„zatezanje" u vratu, osjećao je „težinu", kao i da ima povremeno glavobolju. U svibnju
1999. određena mu je ambulantna fizikalna terapija. Kontrolni pregled specijalista za
fizikalnu terapiju bio je u srpnju 1999., a u kolovozu 1999. s neurokirurške strane
zaključuje se da daljnje kontrole nisu potrebne, praktički da je liječenje završeno. U
ovom predmetu sudska vještakinja za ortopediju dala je nalaz i mišljenje o ozljedama
i posljedicama ozljeda kod V. P.. Vještak neurokirurg usuglašava se s
mišljenjem o pretrpljenim bolovima što se tiče intenziteta i trajanja, odnosno da je
V. P. imao bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 7 dana i blažeg
intenziteta 30 dana. Isto tako se vještak usuglašava s procjenom potrebe pomoći i
njege od strane treće osobe kako je procijenila vještakinja za ortopediju i
traumatologiju, dakle tuđa pomoć i njega bili su potrebni jedan (1) tjedan u trajanju od
jednog (1) sata. Pomoć je bila potrebna ozlijeđenom za osobne potrebe, te ujedno u
vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. S neurokirurškog gledišta trajne
posljedice kod V. P. nisu preostale. U odnosu na S. P., vještak
neurokirurg navodi da u prometnoj nezgodi od 17. siječnja 1999. nije gubila svijest, i
događaja se sjećala. Zaprimljena je u bolnicu, Odjel za neurokirurgiju, gdje je bila
hospitalizirana u vremenu od 17.01. do 19.01.1999. U Otpusnom pismu zabilježene
su dijagnoze:n prijelom lubanje, udarac u predio čela, udarac u nos, traumatsko
krvarenje iz nosa i udarac u desno koljeno. U prvom nalazu snimki lubanjskih kostiju
od strane radiologa postavljena je sumnja na prijelom lubanje, pa je ponovljeno
snimanje nedvojbeno potvrdilo dijagnozu prijeloma. Pri prvom kontrolnom pregledu
neurokirurg konstatira kako lijeva ruka kod ozlijeđene oscilira, dakle u
antigravitacijskom položaju ima blagu tendenciju padanja. Također, na tom pregledu
se bilježi kako pri pogledu u lijevo ima dvoslike. Upućuje se specijalisti za očne
bolesti i na pretragu CT mozga (kompjutorizirana tomografija). Kod neurologa je bila
dvaput i to 28.01.1999. i 04.3.1999. Između ostalog bilježe se dijagnoze: slabost
lijevih udova i djelomično oštećenje očnog mišića rektusa. Pretraga CT mozga
učinjena je 24.veljače 1999., i bio u granicama normale. Vještak je na prvom ročištu u
svojstvu vještaka u pogledu trajnih posljedica kod ozlijeđene S. P., u
predmetu I. P.-495/2000, predložio da se uradi pretragu EEG (elektroencefalogram) i
neuropsihologijsko testiranje. Neuropsihologijsko testiranje napravljano je
03.listopada 2002., a pretraga EEG napravljena je 26.srpnja 2002. EEG nalaz bio je
žarišno usporen preko desne hemisfere mozga. Kontrolni EEG nalaz učinjen je
11.studenoga 2003. Vještak obavio je osobni pregled S. P. dana
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
20.veljače 2013. U antigravitacijskim položajima lijevi udovi su jasno (nedvojbeno)
oscilirali, dakle postojala je slabost lijevih ekstremiteta. Zabilježio je na temelju do
tada učinjenih pretraga da je prijelom lubanje desno temporoparijetalno (sljepoočno
tjemeno). Preporučio je pretragu MR mozga (magnetnu rezonanciju). MR pretraga
ukazala je da je preostalo poslijekontuzijsko područje dimenzija 14 mm x 6 mm
parapontino desno. Promjena je ocijenjena kroničnom, resorptivnom. Nadalje,
Sandra Pavlov još jednom uradila pretragu EEG -nalaz je bio „usporen” preko desne
hemisfere. Dvaput je bila i na psihijatrijskim pregledima u 2004. (12.studenoga i
14.prosinca). Dana 15.prosinca 2004. vještak je osobno pregledao S. P. i
konstatirao kako u neurološkom statusu lijevi udovi osciliraju i imaju blagu tendenciju
„padanja" prema podlozi. Dne 12.travnja 2006. u predmetu I.-495/2000 vještačio je
specijalist za očne bolesti glede dvoslika kod S. P.. Kako su se dvoslike
pojavljivale samo u nekim položajima očnih bulbusa, to je ocijenio trajno umanjenje
životnih aktivnosti za 3% do 5%. U predmetu I.-495/2000 vještak J. je
5.svibnja 2006 vještačio osobno. Dana 06.lipnja 2008. radiolog je vještačio promjene
na mozgu konstatirane pri MR pretrazi, na kojoj je konstatirano da je promjena
poslijekontuzijska. Punomoćnik tuženika u tom predmetu zatražio je vještačenje od
strane M. fakulteta u Z., što je prihvaćeno od strane suda. Od strane
vještaka na M. fakultetu u Z. (neurolog i neurokirurg) ocijenjeno je u
kolikom je stupnju preostalo umanjenje životnih aktivnosti, i kakvog intenziteta su bili
bolovi, koliko su trajali i iskazali su mišljenje u pogledu potrebe pomoći i njege i
preostale naruženosti. Zaključno mišljenje vještaka M. fakulteta u Z.
je od 12. svibnja 2011., sada u predmetu P.-1938/2021, zatraženo je s
neurokirurške strane vještačko mišljenje, pa vještak ocjenu iskazuje uvažavajući i
uzimajući u obzir, s jedne strane mišljenje vještaka M. fakulteta iz Z.,
ali s druge strane imajući u vidu i vlastito vještačko mišljenje što ga je dao 2006. u
predmetu I.-495/2000, temeljem medicinske dokumentacije i nakon dva klinička
pregleda S. P. koje je obavio. Procjenjuje trajno oštećenje tjelesnog
zdravlja, tako i umanjenje životnih aktivnosti kod S. P. za 30% (trideset
posto). EEG nalaz preko desne hemisfere je bio dizritmičan, MR pretraga je ukazala
na stanje nakon kontuzije mozga (nagnječenja mozga) i preostala je slabost lijevih
udova u manjem, blagom stupnju. Trajno pri svim tjelesnim težim poslovima i
radnjama umanjena je radna sposobnost S. P.. Poteškoće dakako ima pri
hodanju, ono može biti samo ograničenog trajanja. Reducirane su joj mogućnosti pri
svim rekreativnim aktivnostima. Bolove jakog intenziteta trpjela je 2 (dva) dana, u
srednjem stupnju 20 (dvadeset) dana, te u blagom intenzitetu 6 tjedana (42 dana).
Tuđu pomoć i njegu trebala je 3 (tri) sata u danu kroz 14 dana, nadalje 2 (dva) sata u
danu kroz 6 (šest) tjedana (42 dana). Preostala je naruženost u blagom stupnju koja
naruženost je uvjetna, dakle samo pri hodu.
38.Sudski vještak dr. N. S., specijalist psihijatar, u svom usmenom nalazu i
mišljenju navodi ada je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime sudionika
prometne nezgode V. P. i S. P.. Iz spisa je vidljivo da su te osobe
17. siječnja 1999. doživjele prometnu nezgodu, te su zbog zadobivenih ozljeda
dijagnostičko-terapijski zbrinute shodno težini ozljeda, a što je sve detaljno opisano u
vještačenju specijalista neurokirurga i ortopeda, pa nema potrebe za ponavljanjem.
Što se tiče procjene stanja kod V. P., vještak navodi da je isti nakon što je
dijagnostičko-terapijski zbrinut u hitnoj službi u nastavku liječenja u nekoliko navrata
odlazio na kontrole kod neurokirurga, te specijalista fizijatra. Iz navedene
dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
traumatski događaj, kao i posljedice ozljeđivanja doveli do razvoja simptoma koji bi
bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja.
Uzevši u obzir mišljenje vještaka somatske medicine, kao i normalno -psihološki
razumljivo reagiranje prosječne osobe na ovakav tip traumatskog događaja i same
ozljede vještak daje slijedeće mišljenje. V. P. u trenutku ozljeđivanja doživio
je primarni strah u trajanju oko desetak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog
intenziteta slijedeća 24 sata, dok je sekundarni strah umjerenog intenziteta trajao
slijedećih 7-10 dana, sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 8-10 tjedana.
Mišljenja je da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice ozljeđivanja nije
bilo. Vještak je pregledao i medicinsku dokumentaciju za S. P., iz koje je
vidljivo da je ista 17. siječnja 1999. također bila sudionik prometne nezgode, te je
zbog zadobivenih ozljeda tri dana bila hospitalizirana na K. za neurokirurgiju K.
S., a po izlasku iz bolnice je u nekoliko navrata ambulantno pregledana kod
različitih specijalista, uključujući i specijalista psihijatra u dva navrata kojom prilikom
joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres. Dakle, uzevši u obzir sve
navedeno kao i mišljenje vještaka neurokirurga i ortopeda, vještak psihijatar daje
mišljenje, u kojem zaključuje da je S. P. u trenutku ozljeđivanja doživjela
primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog
intenziteta u trajanju 3-4 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća
tri tjedna, i sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća dva mjeseca.
39. Iz provedenih vještačenja proizlazi da je oštećenik V. P. zbog ozljeda
zadobivenih u prometnoj nezgode pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana,
srednjeg intenziteta 1 tjedan i slabog 1 mjesec. Kod istog je došlo do umanjenja
životnih aktivnosti je 2%, a tuđa njega i pomoć bila mu je potrebna 1 tjedan po 1 sat
dnevno, sve na temelju vještačenja sudskih vještaka ortopeda i neurokirurga. Sudski
vještak psihijatar navodi da je u trenutku ozljeđivanja V. P. doživio primarni
strah u trajanju oko desetak sekundi, na koji se nastavio sekundarni strah jakog
intenziteta slijedeća 24 sata, dok je sekundarni strah umjerenog intenziteta trajao
slijedećih 7-10 dana, a sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 8-10 tjedana.
Oštećeniku V. P. bila je potrebna tuđa njega i pomoć 1 tjedan po 1 sat
dnevno, ili sedam sati.
40. Iz provedenih vještačenja proizlazi da je oštećena S. P. zbog ozljeda
zadobivenih u prometnoj nezgode pretrpjela trajno oštećenje tjelesnog zdravlja i
umanjenje životnih aktivnosti od 30% (trideset posto). Bolove jakog intenziteta trpjela
je 2 (dva) dana, u srednjem stupnju 20 (dvadeset) dana, te u blagom intenzitetu 6
tjedana (42 dana). Tuđu pomoć i njegu trebala je 3 (tri) sata u danu kroz 14 dana,
nadalje 2 (dva) sata u danu kroz 6 (šest) tjedana (42 dana). Preostala joj je
naruženost u blagom stupnju koja naruženost je uvjetna, dakle samo pri hodu.
Oštećenoj S. P. bila je potrebna tuđa njega i pomoć 3 (tri) sata u danu kroz
14 dana, nadalje 2 (dva) sata u danu kroz 6 (šest) tjedana (42 dana), odnosno
ukupno 126 sati. Oštećena S. P. imala je i troškove liječenja u iznosu od
19,91 EUR/150,00 kn na ime pregleda u privatnoj oftamološkoj ordinaciji dr.J.
P.-P. izvršenog 10.veljače 1999., kada je uslijed zadobivenih ozljeda -udarca u
čelo i nos te frakture lubanje, imala glavobolje i dvoslike. Oštećenoj za ovu imovinsku
štetu pripada i zatezna kamata od dana pregleda odnosno od 10.veljače 1999. do
isplate.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
41. Dakle, sud je na temelju provedenih medicinskih vještačenja po sudskim
vještacima dr. D. T., dr.M. J. i dr.N. S., utvrdio da je u
postupku vođenom pred O. sudom u S. u povodu tužbe oštećenih V.
P. i S. P. protiv ovdje tužitelja kao tuženika, u parnici posl. broj I.-
495/2000, tužitelj kao tuženik oštećenom naknadio u pravomoćno okončanom
postupku štetu u dosuđenom nominalnom iznosu, upravo prema kriterijima koji su za
naknadu te štete bili na snazi u vrijeme presuđenja, kako prvostupanjskog, tako i
drugostupanjskog. Na taj način je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva
oštećenika vezano za postojanje ozljeda i njihovih posljedica, koje su bile predmet
navedenog parničnog postupka.
42.Treba napomenuti da tužena nije sudjelovala u parnici naknade štete oštećenima,
zbog čega su izvedeni svi dokazi u ovoj parnici, s obzirom da tužena nije imala
utjecaja na utvrđenje bilo odgovornosti, bilo obima i visine štete u parnici u kojoj se o
tome odlučivalo bez nje, te nakon toga je protiv tužene postavljen ovaj regresni
zahtjev.
43.Tužitelj na iznose isplaćene oštećenicima V. P. i S. P. ima pravo i
na zatezne kamate koje počinju teći dan nakon što je tužitelj E. osiguranju
d.d. kao ovlaštenom obrađivaču štete refundirao isplaćene novčane iznose uvećane
za obrađivačku naknadu i to: na iznos od 7.430,09 EUR/55.982,00 kn od 01.ožujka
2014., na iznos od 13.114,21 EUR/98.808,99 kn od 5. ožujka 2014., na iznos od
1.908,94 EUR/14.382,90 kn od 6. travnja 2012., na iznos od 1.489,83 EUR/
11.225,15 kn od 17. kolovoza 2012. i na iznos od 3.628,52 EUR/27.339,12 kn od 17.
kolovoza 2012.
44.Kako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na prethodno označenog tuženika pod
2.A. D. i to za iznos glavnog duga od 6.892,90 EUR/51.934,54 kn, potrebno
je u tom dijelu ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, što je
propušteno učiniti prilikom izrade rješenja o povlačenju tužbe, pa je na temelju članka
451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje:
ZPP), odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
45.Tužitelj nije specificirao koji dio glavnog duga je podmiren uplatom iznosa od
6.892,90 EUR/51.934,54 kn, pa je prema općem pravilu da se uplatama zatvaraju
starija potraživanja, sud zaključio da je time podmirena glavnica u iznosu od 1.908,94
EUR/14.382,90 kn i 1.489,83 EUR/11.225,15 kn, te iznos od 3.494,13 EUR/
26.326,49 kn na ime ukupne glavnice od 3.628,52 EUR/27.339,12 kn, iz čega
proizlazi da je predmet potraživanja tužitelja preostali dio glavnice od 134,40
EUR/1.012,63 kn, 7.430,09 EUR/55.982,00 kn i 13.114,21 EUR/98.808,99 kn sa
zateznom kamatom od dospijeća do isplate, kao i zatezna kamata na plaćeni iznos
glavnice od dospijeća do isplate.
46.S obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora
protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju
vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je održati na snazi platni nalog u
dijelu kojim je tuženoj kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od
20.678,69 EUR/155.803,62 HRK sa zateznim kamatama koje na iznos od 134,40
EUR/1.012,63 kn teku od 17.kolovoza 2012. do isplate, na iznos od 7.430,09 EUR/
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
55.982,00 kn od 1.ožujka 2014. do isplate, a na iznos od 13.114,21 EUR/98.808,99
kn od 5.ožujka 2014. do isplate, sve temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje: ZPP), i odlučiti kao u izreci ove
presude pod točkom I.
47.Kako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na prethodno označenog tuženika pod
2.A. D. i to za iznos glavnog duga od 6.892,90 EUR/51.934,54 kn, tužena je
u obvezi podmiriti i zateznu kamatu na plaćeni dio glavnice i to na iznos od 1.908,94
EUR/14.382,90 kn od 6.travnja 2012., na iznos od 1.489,83 EUR/11.225,15 kn od
17.kolovoza 2012., i na iznos od 3.494,13 EUR/26.326,49 kn od 17.kolovoza 2012.
pa sve do isplate. Slijedom navedenoga sud je u tom dijelu održao na snazi platni
nalog i na temelju čl. 451. stavka 3. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude pod
točkom II.
48.U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu
pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku V. suda R. sa
predsjednicima građanskih odjela Ž. sudova u Z. 2. lipnja 2017. (S.-
I.-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven
trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe
čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV.
49. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s
obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova
uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 20.678,69 EUR/155.803,62 HRK, te
važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi
2,00 EUR/15,00 kn (Tbr. 54 Tarife/2023).
49.1.Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju se su priznati troškovi potrebni za
vođenje ove parnice i to trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 402,71
EUR/3.034,21 kn (322,17 EUR/2.427,37 kn uvećano za 25% PDV-a) i trošak
dostave/poštarine u iznosu od 9,95 EUR/75,00 kn prema čl. 5.st.1. i 6. Pravilnika o
naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21),
odnosno ukupno 412,66 EUR/3.109,21 kn. Tužitelju je priznat odvjetnički trošak i to
za sastav obrazloženih podnesaka od 16.svibnja 2016., 17.studenoga 2016.,
6.veljače 2020. i 2.svibnja 2023. po 250 bodova za svaki podnesak (250x4=1000), za
zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili
dokazi održanim 7.lipnja 2019.,19.veljače 2021., 3.svibnja 2022., 6.listopada 2022.,
23.veljače 2023., 11.travnja 2023., 2.lipnja 2023., 4.rujna 2023., i 23.listopada 2023.
po 250 bodova za svako ročište (250x9=2250), za zastupanje na ročištima na kojima
se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 17.svibnja 2016., 4.srpnja 2016.,
9.rujna 2016., 18.studenoga 2016., 3.veljače 2017., 23.listopada 2018., i 7.veljače
2020. po 125 bodova za svako ročište (125x7=875), odnosno ukupno zbrojeno 4125
bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR/15,00 HRK daje iznos od
8.250,00 EUR/62.159,63 kn (Tbr.7.8. Tarife), na koji iznos treba nadodati 25% PDV-
a, što iznosi 10.312,50 EUR/77.699,53 HRK, a čemu treba pridodati trošak za
podmirenje medicinskog vještačenja u iznosu od 228,95 EUR/1.725,02 kn i trošak
sudske pristojbe plaćene na presudu od 7.travnja 2021. u iznosu od 322,12
EUR/2.427,00 kn (list 192 spisa), ili ukupno 10.863,57 EUR/81.851,57 kn, što
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Povrv-1938/2021-38
zbrojeno s troškom pred javnim bilježnikom ukupno iznosi 11.276,23 EUR/84.960,75
HRK. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe
čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a.
49.2.Tužitelju nije priznat odvjetnički trošak za zastupanje na ročištu od 6.rujna 2019,
kao ni na ročištu za objavu prve odluke u ovom postupku od 7.travnja 2021., budući
da isti nije ni pristupio na navedena ročišta. Isto tako tužitelju nije priznat trošak
sudske pristojbe u iznosu od 322,52 EUR/2.430,03 kn za novu presudu, jer se prema
Tar.2.Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, ne plaća pristojba na novu odluku nakon što
viši sud prethodno ukinuo odluku nižeg suda i vratio predmet na ponovno
raspravljanje, kao što je ovdje slučaj. Nisu tužitelji priznati predvidivi troškovi prema
rješenju o ovrsi u iznosu od 4,98 EUR/37,50 kn, jer ti troškovi tužitelju nisu ni mogli
nastati budući da rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije postalo pravomoćno i ovršno.
49.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženoj da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 11.276,23 EUR/84.960,75 HRK, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom V.
Split, 1.prosinca 2023.
Sutkinja:
Sanja Bikić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
- tuženoj putem punomoćnika,
-u spis.