- 1 -              Rev 1104/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1104/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića i Goranke Barać-Ručević člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. V., OIB …, i drugotužitelja N. P., OIB …, iz M. B., oboje zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, Ministarstva unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-480/2021-4 od 2. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-237/2019-16 od 3. svibnja 2021., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-237/2019-20 od 19. svibnja 2021., u sjednici održanoj 29. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-480/2021-4 od 2. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-237/2019-16 od 3. svibnja 2021., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-237/2019-20 od 19. svibnja 2021., i sudi:

Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

" I. Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: … da u roku od 15 dana isplati tužitelju M. V., OIB: … iznos od 2097,02 EUR /15.800,00 kuna,   zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

-238,9 EUR/ 1.800,00 kn od 1. srpnja 2017. do isplate

- 199,08 EUR/1.500,00 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

- 79,63 EUR/ 600,00 kn od 1. rujna 2017. do isplate

- 135,38 EUR/1.020,00 kn od 1. veljače 2018. do isplate

- 45,13 EUR/ 340,00 kn od 1. ožujka 2018. do isplate

- 180,5 EUR / 1.360,00 kn od 1. travnja 2018. do isplate

- 225,63 EUR /1.700,00 kn od 1. svibnja 2018. do isplate

- 112,81 EUR / 850,00 kn od 1. lipnja 2018. do isplate

- 90,25 EUR / 680,00 kn od 1. srpnja 2018. do isplate

- 315,88 EUR / 2.380,00 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

- 135,38 EUR / 1.020,00 kn od 1. rujna 2018. do isplate

- 67,69 EUR/ 510,00 kn od 1. listopada 2018. do isplate  

- 135,38 EUR / 1.020,00 kn od 1. studenog 2018. do isplate

- 135,38 EUR/ 1.020,00 kn od 1. prosinca 2018. do isplate

II. Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: … da u roku od 15 dana isplati tužitelju N. P., OIB: … iznos od 2619,95 EUR / 19.740,00 kuna,  zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

- 238,9 EUR/1.800,00 kn od 1. srpnja 2017. do isplate

- 318,53 EUR/2.400,00 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

- 99,54 EUR/ 750,00 kn od 1. rujna 2017. do isplate

- 157,94 EUR/1.190,00 kn od 1. siječnja 2018. do isplate

- 112,81 EUR/ 850,00 kn od 1. veljače 2018. do isplate

-90,25 EUR/  680,00 kn od 1. ožujka 2018. do isplate

- 270,75 EUR/ 2.040,00 kn od 1. travnja 2018. do isplate

- 203,07 EUR1.530,00 kn od 1. svibnja 2018. do isplate

- 167,94 EUR/1.190,00 kn od 1. lipnja 2018. do isplate

- 338,44 EUR/2.550,00 kn od 1. srpnja 2018. do isplate

- 383,57 EUR/2.890,00 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

- 155,29 EUR/1.170,00 kn od 1. rujna 2018. do isplate

- 22,56 EUR/170,00 kn od 1. listopada 2018. do isplate

              III. Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:… da u roku od 15 dana isplati tužiteljima M. V. i N. P. troškove ovog postupka u iznosu od 705,09 EUR/ 5.312,50 kuna,zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude, 3. svibnja 2021. do isplate.''.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužiteljima da tuženici naknade troškove postupka u iznosu od 1227,69 EUR / 9.250,00 kn, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem toga suda poslovni broj Pr- 237/2019-20 od 19. svibnja 2021., naloženo je tuženici isplatiti 1. tužitelju M. V. iznos od 2097,02 EUR/ 15.800,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak I izreke), naloženo je tuženici isplatiti 2. tužitelju N. P., iznos od 2619,95 EUR / 19.740,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak II izreke), te je naloženo tuženici da na ime troškova postupka isplatiti tužiteljima iznos od 705,09 EUR/5312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2021. do isplate (stavak III izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1555/2022-2 od 12. travnja 2022. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"1. Da li je međunarodni granični prijelaz G. – L. I. u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu u nadležnosti hrvatske policijske postaje (PP P.), iako je geografski smješten na teritoriju druge države?

 

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine (i koje je dano isključivo za granični prijelaz D. u R. S. koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima i prema međunarodnim ugovorima?''

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju osnovanost revizije i predlažu istu kao neosnovanu odbiti, te potražuju troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2018., budući ih je tuženica, kao policijske službenike, uputila na rad na granični prijelaz L. (Republika Mađarska)-G. 2, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Mađarske, na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 9. srpnja 2004., pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/2012,104/2013 - dalje u tekstu: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012. te Dodatke I. i II. KU/12, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila naprijed citirane odredbu KU- a.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li granični prijelaz L. (Republika Mađarska)- G. 2., stalno mjesto rada tužitelja i zavisno od toga smatra li se njihov rad na tom mjestu radom na terenu, jer prema tvrdnji tužitelja ne radi se o stalnom mjestu rada, dok se prema tvrdnji tuženika radi o stalnom mjestu rada.

 

9. Iz postupka koji je prethodio reviziji u bitnome proizlazi:

-da su tužitelji zaposleni u Policijskoj upravi međimurskoj i to kao policijski službenici za graničnu kontrolu s time da su u određenom razdoblju bili raspoređeni na rad u Policijsku postaju P.,

-da na području navedene policijske postaje postoji i granični prijelazi sa Republikom Mađarskom (P.) i to prijelaz L. – G. 2,

-da se na navedenom graničnom prijelazu obavljaju kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno dogovoru Republike Hrvatske sa Republikom Mađarskom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Mađarske (L.), a sve radi lakšeg obavljanja poslova kontrole i to počevši od 2004. odnosno 2013.,

-da su tužitelji iz ovog predmeta redovnim rasporedom rada bili raspoređivani tijekom mjeseca na rad upravo na područje teritorija susjedne države i to rješenjem o rasporedu svojih nadređenih iz Policijske postaje P.,

-da je rad tužitelja na području teritorija susjedne države trajao svaki puta kada su bili raspoređeni najmanje 8 sati odnosno da su bili raspoređeni u turnusima rada po 12 sati,

-da su tužitelji koristili pauzu upravo na teritoriju susjedne države gdje su u okviru mađarskog graničnog prijelaza imali dodijeljeni prostor za svoje potrebe time da su do samog prostora tog graničnog prijelaza na teritoriju susjedne države dolazili vlastitim automobilom, a ne službenim vozilom,

-da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn.

 

10. Na temelju navedenih navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem čl. 56. ranijeg KU/12/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

11.1. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, kao pravilan prihvatio je i drugostupanjski sud, a u prilog navedenom shvaćanju pozvao se i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi primjene odredbe čl. 56 KU/12/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenog 2016., a prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju D. u R. S. ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza L.-G., te da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi, nije odlučna.

 

11.2. Uz navedeno drugostupanjski sud smatra da čl. 25. st. 3. Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13, 27/16), čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu ("Narodne novine", broj: 6/04), kao i Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 117/11), nisu od odlučne važnosti za ovaj postupak, jer je tužitelj, kao policijski službenik, upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njihova stalnog boravka, pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu imaju pravo na dodatak za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU/12/13 i KU/17, jer granični prijelaz lociran u mjestu L. na teritoriju Republike Mađarske nije u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, dok u ovom slučaju nema mjesta primjeni Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., imajući u vidu utuženo razdoblje, koje prethodi njegovom donošenju.

 

12. Tuženica, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, smatra da se međunarodni granični prijelaz GP G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Međimurske, Policijske postaje P., te stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje se smatraju da su poduzete u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi pod ingerencijom PP P. Stoga se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz članka 50. Kolektivnog ugovora, a u prilog iznesenom shvaćanju poziva se i na Tumačenje Komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019., prema kojem policijski službenici nemaju pravo na terenski dodatak jer obavljaju poslove svog radnog mjesta u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju druge države.

 

13. Tužitelji pak smatraju da je navedenim shvaćanjem tuženice (da se određeni geografski dijelovi druge države smatraju dijelom jurisdikcije Republike Hrvatske, odnosno da se u pravnom smislu nadležnost Policijske postaje P. proteže na državno područje Republike Hrvatske), bez odluke Hrvatskog sabora "došlo do izmjene granice Republike Hrvatske (doduše u korist Republike Hrvatske)." Osporavaju tvrdnju tuženice da se granični prijelaz G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU M., Policijske postaje P.," jer je Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 1/2006) kojim je u čl. 1. propisano da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske, a čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu je propisano da se sve službene radnje koje u području rada obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu.

 

14. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

15. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i tužitelja nije pravilno, pa ga kao takvog ne može prihvatiti ni ovaj sud.

 

16. Za primjenu materijalnog prava i za odgovoriti na postavljena pitanja, osim sadržaja navedenih odredbu Kolektivnih ugovora mjerodavne su i odredbe: Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu ("Narodne novine", broj 6/2004), Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu - u daljnjem tekstu Zakon o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/2013, 27/2016), Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine", broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/7, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18), Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17), Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 79/13).

 

17. Zakonom o nadzoru državne granice uređuje se nadzor državne granice, poslovi granične policije u unutrašnjosti države, međunarodna granična policijska suradnja i suradnja službi na državnoj granici. U čl. 25. st. 3. propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta s susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati isključivo dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe, neovisno što je to neosporno geografski dio susjedne države.

 

18. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u točki 17.6.2 Policijska postaja P. ustrojena je kao mješovita policijska postaja III kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanju nezakonitih migracija. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja P. nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.

 

19. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s R. Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4 i t. 8 Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je "područje rada" kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a "službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa" je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju  kontrole graničnog prometa. Područje rada – zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje, te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (R. Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.

 

20.1. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora sa Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini G., koja je u nadležnosti Policijske postaje P., u kojoj su tužitelji i raspoređeni.

 

20.2. Prema odredbi čl. 187. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja P. je nadležna i za područje Općine Goričan. Svi tužitelji su redovno raspoređeni na rad u PP P., (dakle nisu tamo upućeni na rad već raspoređeni), te pokrivaju područje nadležnost cijele PP P., što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljednično tome sukladno čl. 6 st. 2 međunarodnog ugovora njihovo mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima, konkretno graničnom prijelazu G. – L. I.

 

20.3. Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u čl. 15 određen je granični prijelaz G. 2., kao stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika u cestovnom prometu na granici s Republikom Mađarskom, slijedom čega proizlazi da nadležnost PP P. obuhvaća i međunarodni granični prijelaz G.

2.

 

21. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

 

21.1. Stalno mjesto rada tužitelja određeno je rješenjima MUP-a kojima su tužitelji raspoređivani u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima, konkretno s Republikom Mađarskom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je ( a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je pod ingerencijom hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno i razumski prihvatljivo shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.

 

22. U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužitelji su svoje poslove obavljali u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje P., jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a to je u ovom slučaju Općina Goričan.

 

23. Imajući u vidu i ranije izraženo shvaćanje revizijskog suda, (Revr-1446/14-2, Revr-391/09, Rev-88/09. i dr.) prema kojem se radom na terenu ne može se smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog toga mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, u ovoj pravnoj i činjeničnoj situaciji granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi pod ingerencijom PP P., konkretno Općini Goričan. Iz navedenog razloga, kako su tužitelji redovno raspoređeni u policijsku postaju (a ne upovremeno upućivani ili upućeni) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora, a to tim više što pri dolasku na posao ne prelaze nikakvu graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima Europske unije.

 

24. Iz navedenih razloga, držeći se ograničenja ispitivanja pobijane presude (čl. 391. st. 1. ZPP-a) samo na postavljena pitanja, nisu prihvatljivi navodi tužitelja iz odgovora na reviziju, pri čemu se navodi da je Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., dano isključivo za policijske službenike Postaje granične policije Z. Z., koji su redovno raspoređeni na radno mjesto u okviru PGP, ali su po posebnom rasporedu rada (izvanredno, privremeno, povremeno) upućeni na rad u D. na granični prijelaz, neprimjenjivo u ovom slučaju jer se radi o potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a o čemu se detaljnije izjasnio ovaj sud u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023.

 

25. Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

Tužitelji radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljaju poslove u stalnom mjestu rada, odnosno ne rade na terenu i nisu upućeni na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje.

Redovni rad tužitelja raspoređenih u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnim prijelazima koji su smješteni na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodne granične prijelaze koji su geografski smješteni na području susjedne države i koji su ustrojeni sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.

 

26. Budući da tužitelji tužbeni zahtjev za isplatu na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje temelje na neosnovanoj tvrdnji po kojoj je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja, temeljen na odredbama čl. 50 i 56 citiranih KU-a, ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

27. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti u cijelosti.

 

28. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa su joj tužitelji dužni po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a naknaditi troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22) i to: troškove odgovora na tužbu svakog tužitelja u iznosu od po 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 28. svibnja 2020. od po 132,72 EUR/1.000,00 kuna za svako (prije spajanja spisa), zastupanje na ročištu od 19. ožujka. 2021. 132,72 EUR/ 1.000,00 kuna, trošak sastava žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 165,9 EUR/1.250,00 kuna (Tbr. 10. t. 1. u svezi Tbr. 7. 1. Tarife), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kuna i troška za sastav revizije po Tbr. 10. t. 6. Tarife, što ukupno čini iznos od 1227,69 eura/ 9.250,00 kuna.

 

29. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i

zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

30. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer nisu uspjeli u postupku.

 

Zagreb, 29. studenog 2023.